Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

da može odbaciti ili izmijeniti odluku vojnog suda, također se smatra nekompatibilnim sa
člankom 6. 502 Podvrgavanje civila jurisdikciji vojnih sudova, na kojima su vojni suci za djela
protiv vojske, može također predstavljati kršenje članka 6. 503
Jedan broj država članica Vijeća Europe uložio je prigovor na članak 5. ili 6. Europske
konvencije o ljudskim pravima: Republika Češka, Francuska, Litvanija, Moldavija, Portugal,
Ruska Federacija, Slovačka, Španjolska, Turska i Ukrajina. To znači da se pripadnici oružanih
snaga u ovim državama ne mogu pozivati na članak 5. i 6. (više o prigovorima vidi u poglavlju
5. Međunarodno humanitarno pravo). Iako ove države predstavljaju skoro jednu četvrtinu
Vijeća Europe, preostalih 37 država, u kojima se primjenjuju ovi članci u odnosu na vojno
pravosuđe, ipak čini skoro dvije trećine država članica OESS-a.
Države članice OESS-a su, u brojnim prilikama, potvrdile temeljnu važnost minimuma
standarda pravičnog suđenja, 504 koja se jamče svim osobama (tj. uključujući i pripadnike
oružanih snaga). Ove obveze naglašavaju potrebu da se osigura da osobe lišene slobode imaju
određena prava do suđenja, i da im se sudi pred neovisnim i nepristranim sudom. 505 Ovaj
posljednji aspekt, koji je najrelevantniji za ovo poglavlje, detaljno je razrađen na Konferenciji
u Kopenhagenu 1990. godine (vidi tekst pod brojem 21.3).
502 Findlay protiv Ujedinjenog Kraljevstva, ibid.; Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Europski sud za ljudska
prava, 26. veljače 2002., European Human Rights Reports, sv. 34., str. 1253.
503 Őcalan protiv Turske, Europski sud za ljudska prava, 12. svibnja 2005., European Human Rights Reports,
sv. 41, 2005., str. 985; Martin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Europski sud za ljudska prava, 24. listopada 2006.,
predstavka br. 40426/98, neobjavljena, može se naći na web-stranici Suda na: ), pasus 44.:
“Iako se ne može osporavati da Konvencija apsolutno isključuje jurisdikciju vojnih sudova u predmetima u
koje su uključeni civili, postojanje takve jurisdikcije treba pozorno i podrobno razmotriti, jer samo u zaista
izuzetnim okolnostima može odlučivanje o krivičnim optužbama protiv civila na takvim sudovima biti
kompatibilno sa člankom 6.”
504 Moskva 1991.:
“(23.1) –Države članice će osigurati da:
(i) niko ne bude lišen slobode, izuzev na onim osnovama koje su u skladu sa postupcima koji su zakonom
predviđeni;
“(ii) svako ko je uhapšen bude odmah obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlozima svog hapšenja, i o
optužbama protiv njega;
“(iii) svaka osoba, koja je lišena slobode, bude odmah obaviještena o svojim pravima prema domaćem zakonu;
“(iv) svaka osoba, uhapšena ili lišena slobode, bude odmah izvedena pred sudiju ili drugu osobu ovlaštenu
zakonom, koja će odlučiti o zakonitosti njenog hapšenja ili lišenja slobode, i u slučaju nezakonitosti biti
osolobođena, bez odgode;
“(vi) svaka osoba, koja je uhapšena ili lišena slobode, ima pravo da, bez nepotrebne odgode, obavijesti ili zatraži
od nadležnog organa da obavijesti odgovarajuće osobe, po vlastitom izboru, o njenom hapšenju, pritvoru ili
zatvoru, i mjestu na kojem se nalazi; svaka restrikcija na uživanje ovog prava treba biti propisana zakonom, u
skladu sa međunarodnim standardima;
“(vii) bit će usvojene djelotvorne mjere, ako to već nije učinjeno, kako bi se osiguralo da organi koji rade na
provedbi zakona nedozvoljeno ne iskoriste situaciju pritvorene ili zatvorene osobe, kako bi je natjerali na
priznanje, ili da na drugi način samu sebe inkriminira, ili je natjerali na svjedočenje protiv bilo koje druge
osobe;
“(viii) trajanje svakog ispitivanja i intervala između njih bit će evidentirano i ovjeravano u skladu sa domaćim
zakonom;
“(ix) osoba lišena slobode i njen advokat imaju pravo da ulože zahtjev ili žalbu u vezi sa postupanjem sa tom
osobom, naročito u slučaju mučenja ili primjene drugog nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, organima
uprave tog mjesta zatvora/pritvora, ili višoj instanci, a kada je potrebno, odgovarajućim organima ovlaštenim za
kontrolu i rješavanje pritužbi;
“(x) takav zahtjev ili pritužba bit će odmah riješeni, i na njih će biti odgovoreno bez nepotrebnog odlaganja;
u slučaju da su zahtjev ili žalba odbačeni, ili je došlo do nepotrebnog kašnjenja, podnosilac ima pravo da isti
odnese sudu ili drugom organu; osobe koje su u pritvoru ili zatvoru, kao ni bilo koja osoba koja se žali, ne smije
trpjeti posljedice zbog ulaganja takvog zahtjeva ili žalbe/pritužbe;
“(xi) svako, ko je žrtva nezakonitog hapšenja ili pritvaranja, ima pravo sa zakonskom snagom da traži odštetu.”
505 Izvor: Kopenhagen, 1990.
223 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama