Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

Poglavlje 4.
OESS-ove obveze
OESS smatra da norme i aktivnosti kojima se promoviraju demokracija, ljudska prava i
vladavina prava – takozvana ljudska dimenzija – predstavljaju suštinski aspekt sigurnosti,
koja je u izravnoj vezi sa druga dva polja OESS-ova djelovanja – sa vojno-političkom i
ekonomskom/okolišnom dimenzijom. Termin ljudska dimenzija također ukazuje na to
da OESS-ove norme na tom polju obuhvataju oblast širu nego što je tradicionalno pravo
o ljudskim pravima. Ovo poglavlje razmatra prirodu i opseg OESS-ovih obveza u okviru
ljudske dimenzije u oblasti ljudskih prava, te aspekt ljudskih prava unutar OESS-ova Kodeksa
ponašanja u vojno-političkim aspektima sigurnosti.
1. Priroda i status OESS-ovih obveza u oblasti ljudskih prava
Obveza promoviranja ljudskih prava sastavni je dio OESS-ove sveobuhvatne sigurnosne
politike još od njegova osnutka. Helsinškim završnim dokumentom države sudionice postigle
su sporazum da će jedno od vodećih načela u njihovim međusobnim odnosima biti:
promoviranje i podržavanje učinkovitog ostvarivanja građanskih, političkih, ekonomskih,
socijalnih, kulturnih i drugih prava i sloboda, a koji se zasnivaju na
inherentnom dostojanstvu ljudskih bića i od suštinskog su značaja za slobodan i
potpun razvoj. 15
Ta je obveza promoviranja ljudskih prava potvrđena i u brojnim drugim prilikama (primjerice,
u Madridu 1983., Beču 1989. i Moskvi 1991. godine).
Obveze država članica OESS-a u oblasti ljudskih prava politički su obvezujuće za te države,
kao i za nove članice koje prihvate pravnu stečevinu (acquis) po pridruživanju OESS-u.
U daljem tekstu slijedi sažetak glavnih oblasti na koje se odnose navedene obveze država
članica, dok se temeljne pojedine obveze detaljnije razmatraju u odgovarajućim poglavljima
dijelova III i IV.
Politički obvezujuća priroda tih obveza podrazumijeva da one, za razliku od ugovora u oblasti
ljudskih prava, na snagu stupaju odmah (jer za njih nije potrebno ustavno potvrđivanje) i u
cijelosti (i to bezuvjetno). One međutim nemaju izvršnu snagu na sudu. OESS-ove obveze
jesu nešto mnogo više od obične deklaracije dobre volje ili dobrih namjera; one predstavljaju
političko obećanje u smislu poštovanja tih standarda. Ukoliko odražavaju opću praksu
određene države i popratni opinio iuris, one mogu ukazati i na nastajanje običajnog prava.
Države članice su se 1990. godine u Kopenhagenu obvezale na iznalaženje učinkovitih pravnih
lijekova u slučaju povreda i pritužbi u oblasti ljudskih prava. Pravni lijekovi pojedinim
pripadnicima oružanih snaga omogućavaju da na praktičan način iskoriste obveze država
članica u smislu promoviranja normi u oblasti ljudskih prava. Pravni lijek je učinkovit ukoliko
omogućava učinkovite pojedine istrage navodnih povreda ljudskih prava, kao i nepristrano
utvrđivanje eventualne povrede, te ako se njime, žrtvi omogućava odgovarajuće obeštećenje.
15 Kako je utvrđeno u Beču 1989. godine, vidi Završni dokument Bečkog sastanka (treći sastanak koji je
uslijedio nakon Helsinške konferencije).
26 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama