Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

7.6
postavlja minimum standarda za uvođenje zakonskih ograničenja prava pripadnika oružanih
snaga, kao što je ograničenje njihova prava na poštovanje privatnoga života, sloboda mišljenja
i uvjerenja, sloboda izražavanja, te sloboda udruživanja (članak 8.-11.).Sukladno tomu, da bi se
ispoštovalo pravo na pravično suđenje prema članku 6. Europske konvencije, vojno pravosuđe
mora djelovati putem „neovisnoga i nepristranoga, zakonom ustanovljenog suda“ [naš kurziv].
Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda navodi da se, u jednom
demokratskom društvu, pravo na privatnost (članak 8.), sloboda mišljenja, savjesti i
vjeroispovijedi ili uvjerenja (članak 9.), sloboda izražavanja (članak 10.) i sloboda udruživanja
i okupljanja (članak 11.) mogu ograničiti kada je to neophodno i u interesu demokratskog
društva, ukoliko su takva ograničenja „suglasna zakonu“ i ukoliko služe ostvarenju određenih
interesa. Za različite slučajeve dopuštena su različita ograničenja koja se mogu nametnuti,
kako se vidi iz uokvirenog teksta koji slijedi.
Ograničenja prema članku 8.-11. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda 55
Priznati osnov za nametanje ograničenja Pravo iz Konvencije
Poštivanje
privatnog života
(članak 8.)
Sloboda mišljenja,
savjesti i vjeroispovijesti
ili uvjerenja (članak 9.)
Sloboda
izražavanja
(članak 10.)
Državna sigurnost ü û ü ü
Javna sigurnost ü ü ü ü
Ekonomsko blagostanje ü û ü û
Sprečavanje nemira i kriminala ü ü ü ü
Zaštita zdravlja i morala ü ü ü ü
Zaštita prava i sloboda drugih ü ü ü ü
Zaštita teritorijalnog integriteta û û ü û
Sprečavanje objelodanjivanja
povjerljivih informacija
û û ü û
Zaštita ugleda drugih û û ü û
Očuvanje autoriteta i
nepristranosti pravosuđa
û û ü û
Sloboda okupljanja
i udruživanja
(članak 11.)
Pored toga, članak 11., također, navodi da se njime „ne zabranjuje uvođenje zakonitih
ograničenja na ona prava koja uživaju pripadnici oružanih snaga, policije ili državne
administracije“ (vidi poglavlje 9., Vojni savezi i udruge).
Navedena ograničenja ne smiju biti diskriminatorska. Članak 14. zabranjuje diskriminaciju u
uživanju prava predviđenih Konvencijom „po bilo kojem osnovu, kao što su spol, rasa, boja
kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo,
veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.“
Ono što je, pored toga, od velikog značaja, jesu međunarodna načela, koja postavlja Europski
sud za ljudska prava. Sud je uveo veoma pozoran pristup tome, kako i kada država može
uvesti dostupna ograničenja ljudskih prava u svrhu zaštite državne sigurnosti. Tim se
načelama mogu poslužiti i države članice OESS-a koje nisu pristupile Europskoj konvenciji.
Sud je propisao i određene kriterije koje bi zakonski propisi trebali zadovoljiti: njih navodimo
u uokvirenom tekstu pod brojem 7.7. kao test „kvalitete zakona“. Navedeni kriteriji uključuju
i zahtjev da zakon bude predvidiv, da treba ograničiti diskreciono pravo onih kojima se
55 Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, 1950.
52 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama