Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

Poglavlje 18.
Veterani
Dok skoro sva poglavlja u ovom priručniku govore o ljudskim pravima djelatnih vojnih osoba,
dok su aktivno na službi u oružanim snagama, ovo poglavlje se fokusira na pripadnike koji
su napustili oružane snage. Ovdje je posebno riječ o pravima veterana kao jedne podskupine
aktivnih vojnika oba spola (iako prihvatamo da u nekim državama veterani još uvijek mogu
biti u aktivnoj službi u oružanim snagama). Ovisno o svojoj povijesti i kulturi, razne države
članice OESS-a na različite načine definiraju veterane, što se odražava na broj veterana koji
imaju pravo na ukupna prava i beneficije i vrstu beneficija koje imaju.
Ključno pitanje u ovom poglavlju je: Tko je veteran? Kako bi se odgovorilo na ovo pitanje
potrebno je razmotriti dvije stvari: (a) je li pripadnik bio u redovitim aktivnim snagama ili
u pričuvnim; (b) ima li pripadnik iskustva u sukobima ili ne. Ovo su bitne razlike jer iznos
i vrsta beneficija veterana ovisi o definiciji veterana. Generalno govoreći, što je ekskluzivnija
definicija, veće su beneficije koje veterani uživaju. Veterani s iskustvom iz sukoba uživaju veće
beneficije od veterana koji nemaju takvo iskustvo (ako ovi drugi imaju beneficije uopće). 432
Ovo poglavlje se prvo bavi značajem koji veterani imaju za države članice OESS-a. Govori
se o relevantnim pravima, naročito o socijalnim, kulturnim i ekonomskim pravima, koja se
primjenjuju na veterane i na koja su se obvezale države članice OESS-a. Dati su i primjeri
pristupa definiciji veterana, koju imaju različite države članice. U poglavlju se također govori i
o glavnim elementima politike prema veteranima odgovarajući na sljedeća pitanja: Tko prima
pomoć? Tko pruža pomoć? Koja je to vrsta pomoći? Kako olakšati prijelaz iz vojnog u civilni
život? Na kraju poglavlja se nalaze preporuke politike prema veteranima.
1. Pitanja od interesa
Važna karakteristika vojno-civilnih odnosa je na koji način država priznaje koliko su
se pripadnici oružanih snaga žrtvovali za svoju zemlju i na koji način se brine i pomaže
pripadnicima oružanih snaga i njihovim obiteljma kada napuste vojsku. 433 Podrška države i
priznanje društva su dokazi solidarnosti te države, kao i priznanje vrijednosti koje to društvo
zastupa. Oni također pokazuju i međugeneracijsku vezu između onih koji su se žrtvovali i
djelatnih vojnih osoba budućih generacija.
Iako države imaju, najmanje, moralnu obvezu utvrđivanja politike prema veteranima zbog
žrtava koje su podnijeli, postoje i drugi važni razlozi da se to učini.
Obveza skrbljenja
Oružane snage, kao odgovoran poslodavac, imaju obvezu da skrbe za svoje sadašnje i bivše
uposlenike. Dok su na dužnosti, naročito u ratu i ratu sličnim situacijama, pripadnici oružanih
snaga se često izlažu rizičnim i po život opasnim situacijama. Veliki broj veterana često pati
od posljedica svoje službe, čak i kada napuste oružane snage, kao što su posttraumatski stresni
poremećaj (PTSP), problemi sa fzičkim zdravljem i razne vrste onesposobljenja. Države imaju
moralnu obvezu, ako ne i zakonsku, da se brinu o veteranima.
432 Christopher Dandeker, Simon Wessely, Amy Iversen, i John Ross, “What’s in a Name? Defining and
Caring for ‘Veterans’: The United Kingdom in International Perspective” (Što sadrži ime? Definicija i skrb
za ‘veterane’: UK u međunarodnoj perspektivi”), Armed Forces & Society, svezak. 32., br. 2, siječnja 2006., str.
161.-177.
433 Ibid.
188 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama