Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

5.4.
Otuđiva prava i uvjetna prava u izvjesnoj se mjeri preklapaju. To su, međutim, dva odvojena
koncepta koja imaju veoma različitu praktičnu primjenu. Samo u slučajevima kada se
uvjeti vezani za uvjetna prava u izvanrednim situacijama pokažu nedostatnim, država treba
razmotriti mogućnost ukidanja predmetnih prava, pa je upravo zato ukidanje tih prava veoma
rijetko potrebno. Ukidanje prava pretpostavlja ispunjavanje određenih formalnosti.
U većini slučajeva kada se ograničavaju prava pripadnika oružanih snaga, riječ je o uvjetnim
pravima, a ne o ukidanju prava.
Neke države pristupaju međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima uz određene ograde
(što znači da nisu pravno obvezne da priznaju predmetna prava). Kao primjer toga relevantan
za pripadnike oružanih snaga, možemo navesti činjenicu da je nekoliko država članica OESS-a
postavilo ograde vezano za članak 6. Europske konvencije (pravo na pravično suđenje pred
neovisnim i nepristanim sudom) kad je riječ o njihovom vojnom pravosuđu. To se odnosi
na Češku Republiku, Francusku, Litvaniju, Moldaviju, Portugal, Rusku Federaciju, Slovačku,
Španjolsku, Tursku i Ukrajinu. Francuska, Irska i Velika Britanija uvele su slične ograde
vezano za ICCPR, a po pitanju stege unutar njihovih oružanih snaga. 33
Neotuđiva prava
Neotuđiva ljudska prava 34
Prema članku 4.2. ICCPR-a neka se prava ne mogu ograničiti čak ni u izvanrednim situacijama.
Ona su navedena u uokvirenom tekstu pod brojem 5.4.
Prema članku 4.2. ICCPR-a, sljedeća prava ne mogu se ukinuti:
• pravo na život (članak 6.);
• zabrana mučenja ili svirepog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (članak 7.);
• zabrana ropstva ili ropskog odnosa (članak 8.);
• zabrana dužničkog pritvora (članak 11.);
• zabrana retroaktivnosti kaznenih mjera (članak 15.);
• pravo na priznavanje ličnosti pred sudom (članak 16.);
• pravo na slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja (članak 18.).
Slična ograničenja koja se odnose na ukidanje prava nalaze se i u članku 15.2. Europske konvencije
o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odstupanje od sljedećih prava nije moguće: pravo
na život (članak 2.) osim u slučaju smrti koja je posljedica zakonitih ratnih dejstava; zabrana
mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (članak 3.); zabrana ropstva
ili ropske ovisnosti (članak 4.1.); zabrana retroaktivne primjene zakona, tj. u slučaju djela koja u
vrijeme počinjenja nisu predstavljala povredu krivičnog zakona (članak 7.).
Otuđiva prava i izvanredne situacije
Izvanredne situacije sa sobom nose veliki rizik od povrede ljudskih prava, 35 zato međunarodni
ugovori utvrđuju od kojih se prava može odstupiti i državama nameću proceduralne zahtjeve
u tom smislu.
33 Rowe, op. cit., napomena 4, str. 78.
34 Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima (stupio na snagu 1976. godine).
35 Za načela koja se primjenjuju u izvanrednim situacijama vidi .
37 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama