Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

govora po osnovu legitimnih vojnih interesa, kao što je državna sigurnost, vojna stega ili
tajnost vojnih podataka, bude razmjerno kada se promatra u datom kontekstu te da, kad god
je to moguće, budu usvojene one mjere koje u manjoj mjeri ograničavaju slobodu govora.
U primjeni tih načela Europski sud za ljudska prava imao je nešto skeptičniji pristup u dva
predmeta vezana za slobodu govora, a koja su uključivala pripadnike oružanih snaga. U
prvom predmetu Sud je našao da časopis koji su vojnici distribuirali ne predstavlja prijetnju
po stegu jer je, mada ponekad kritički nastrojen, sadržavao podatke o proceduri ulaganja
prigovora i žalbi, ali nije zagovarao nepoštovanje zapovijedi. 80 U drugom predmetu Sud
je utvrdio povredu članka 10. jer je niži časnik svom nadređenom poslao dužu žalbu i bio
osuđen na tri mjeseca zatvora zbog nanošenja uvrede oružanim snagama. 81 Prema tome,
takvo krivično gonjenje nije bilo «neophodno u jednom demokratskom društvu» kako se
navodi u članku 10.2.
Kako se vidi iz ovih primjera, sud s vremena na vrijeme donese neovisnu procjenu jesu li
nametnuta ograničenja utemeljena ili nisu. Zato je jasno da čak i ograničenja slobode govora
koja se nameću djelatnim vojnim osobama oružanih snaga, a koja služe u interesu nekog
legitimnog cilja, moraju biti izrazito razmjerna kako bi bila prihvatljiva.
5. Najbolji pristup i preporuke
•
•
•
•
Trebalo bi ukinuti sva preostala ograničenja glasačkih prava djelatnih vojnih osoba
oružanih snaga.
Djelatnim vojnim osobama i službenicima i namještenicima oružanih snaga trebalo
bi biti omogućeno da se priključe političkim strankama.
U slučajevima kada se djelatnim vojnim osobama oružanih snaga nameću ograničenja
u smislu obnašanja funkcije u političkim strankama, sudjelovanja u političkim
kampanjama ili kandidiranja na izborima za političku funkciju, takva bi ograničenja
trebala biti propisana zakonskom regulativom, i trebala bi biti strogo razmjerna i
primjenjivana bez diskriminacije.
Sva ograničenja koja se djelatnim vojnim osobama oružanih snaga nameću u smislu
prava na mirne prosvjede ili slobodu govora, trebala bi biti propisana zakonskom
regulativom, trebala bi biti strogo razmjerna i primjenjivana bez diskriminacije.
80 Vereinigung Demokratischer Soldaten Österreichs and Gübi protiv Austrije, Europski sud za ljudska prava,
18. prosinca 1994., European Human Rights Reports, svezak 20., 1995., str. 56.
81 Grigoriades protiv Grčke, Europski sud za ljudska prava, 25. studenoga 1997., European Human Rights
Reports, svezak 27., 1997., str. 464.
64 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama