Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

10.10
Procedure za odlučivanje po zahtjevu za ulaganje prigovora savjesti
U praksi se relevantne mogućnosti kreću, od onih u državama koje imaju dominantno civilne
odbore, do onih država koje imaju vojna tijela, dok neke države imaju mješoviti sustav. Kao
primjer države sa civilnim odborom možemo navesti Hrvatsku, gdje Povjerenstvo za civilnu
službu obuhvata predstavnike Ministarstva obrane, Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne
samouprave, te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Grčka ima mješoviti sustav utoliko
što mješovito civilno-vojno povjerenstvo savjetuje ministra obrane (ukoliko ministar odbije
zahtjev, pripadnik oružanih snaga može uložiti žalbu sudu). U Sjedinjenim Američkim
Državama, s druge strane, vojni istražni časnik sastavlja izvješće za oružane snage, uz
proceduralna jamstva za podnositelja zahtjeva, kao što je mogućnost pravnog zastupanja i
mogućnost pobijanja navoda. 142
Tijela koja donose rješenja po zahtjevima za uvažavanje prigovora savjesti 143
Nadležno tijelo Oružane snage Sud Komisija
Države Češka Republika, Danska,
Norveška, Ruska Federacija,
Srbija i Crna Gora, Sjedinjene
Američke Države
Bjelorusija, Finska,
Njemačka, Ruska
Federacija
Bjelorusija, Belgija, Hrvatska, Češka
Republika, Gruzija, Latvija, Litvanija,
Norveška, Poljska, Ruska Federacija,
Švicarska, Ukrajina, Sjedinjene
Američke Države
Rezolucija UN-ova Povjerenstva za ljudska prava 1998/77. poziva države koje ne prihvataju
prigovor savjesti kao valjan razlog, bez prethodnog ispitivanja, da uspostave neovisna i
nepristrana tijela koja će imati zadatak da utvrde je li prigovor savjesti u konkretnom slučaju
istodobno i istinsko uvjerenje osobe, koja ga navodi. Sukladno tomu, Preporuka Vijeća
Europe 1518/2001. navodi sljedeće: «Razmatranje zahtjeva uključuje sva neophodna jamstva
za pravičan postupak. Podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe na odluku prvostupanjskog
organa. Tijelo nadležno za razmatranje žalbi odvojeno je od vojne administracije i ima sastav
koji jamči njegovu neovisnost.» 144
4. Najbolji pristup i preporuke 145
Sve osobe na koje se odnosi vojna obveza trebale bi imati pristup informacijama o pravu na
prigovor savjesti na služenje vojnoga roka, te pristup načinima za dobijanje statusa osobe koja
podastire prigovor savjesti.
• Prigovor savjesti trebao bi biti omogućen i vojnim obveznicima i profesionalnim
vojnicima, i to prije i za vrijeme trajanja službe u oružanim snagama, a sukladno
preporukama međunarodnih tijela.
• Ukoliko država a priori ne prihvata iskazani prigovor savjesti kao valjan, trebala bi
postojati mogućnost neovisnih povjerenstava za reviziju (ili ukoliko one nisu neovisne,
trebalo bi osigurati adekvatnu proceduralnu zaštitu).
• Osobe koje navode prigovor savjesti ne bi smjele biti izložene ponovljenim kaznama
zbog toga što nisu ispunile vojnu obvezu.
142 “Građanska i politička prava”, op. cit., napomena 107., stavak 38.-41.
143 ODIHR-DCAF, upitnik, pitanje 34.a; države članice koje nisu odgovorile:
Pitanje u svezi s oružanim snagama: Bosna i Hercegovina, Kanada, Finska, Litvanija, Slovenija, Velika
Britanija; Pitanje u svezi sa sudom/povjerenstvom: Austrija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Danska, Estonija,
Slovenija, Švedska, Velika Britanija.
144 “Građanska i politička prava”, op. cit., napomena 107., stavak 37.
145 Značajan dio preuzet iz “Građanskih i političkih prava”, op. cit., napomena 107.
85 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama