Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

19.1
Međunarodne organizacije, također, priznaju značaj obrazovanja i obuke u promoviranju
ljudskih prava. Obrazovanje i obuka obveza su države u borbi protiv stereotipa o spolovima
po Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena. Isto se može primijeniti i na
članak 7. Međunarodne konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (vidi tekst
pod brojem 19.1).
UN-ova Konvencija o diskriminaciji svih oblika rasne diskriminacije
Članak 7.
Države članice obvezuju se da poduzmu žurne i učinkovite mjere, naročito u oblasti nastave, odgoja, kulture i
informacija u svrhu borbe protiv predrasuda koje vode rasnoj diskriminaciji i potpomaganju razumijevanja,
tolerancije i prijateljstva među narodima, rasnim ili etničkim skupinama, kao i promicanja ciljeva i načela Povelje
Ujedinjenih naroda, Opće deklaracije o pravima čovjeka, Deklaracije Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika
rasne diskriminacije i ove Konvencije.
OESS je odlučan u tvrdnji da “učinkovito obrazovanje o ljudskim pravima doprinosi borbi
protiv netolerancije, vjerskih, rasnih i etničkih predrasuda i mržnje, uključujući i one protiv
Roma, ksenofobije i antisemitizma” (Moskva 1991.). U tom pogledu, države članice potiču se
da osiguraju obrazovne programe o ljudskim pravima za učenike i studente na svim razinama,
s posebnim naglaskom na “studentima prava, uprave i društvenih znanosti, kao i na onima
koji pohađaju vojne, policijske škole i škole za državne službenike”. Međunarodne organizacije
i obrazovne institucije trebaju raditi zajedno, kako bi bili ostvareni ovi navedeni ciljevi.
2. Pristupi obuci o ljudskim pravima
Različite procedure mogu se koristiti kako bi se naglasio značaj ljudskih prava. U ovom dijelu
opisuje se uključivanje ljudskih prava u nastavne planove i programe obuke, mjesto ljudskih
prava u vojnim prisegama i kodeksima profesionalne etike i uloga koju imaju vojni koledži.
Prvo, važno je da ljudska prava imaju službeno mjesto u programu obuke za pripadnike
oružanih snaga. Obuka je sredstvo pomoću kojeg se osigurava da pripadnici oružanih snaga
budu svjesni svojih prava i obveza pred zakonom, uključujući i ona prava koja proizlaze iz
međunarodnih konvencija, kao što su Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih
sloboda, Ženevska i Haška konvencija i OESS-ov Kodeks ponašanja u vojno-političkim
aspektima sigurnosti (vidi poglavlje 4., Obveze OESS-a). Pravilno razumijevanje ovih obveza
je centralno za bilo kakvu vojnu obuku o ljudskim pravima. U Njemačkoj, primjerice, Zakon
o zakonskom statusu vojnih pripadnika (Dio 33.) propisuje da pripadnici oružanih snaga
moraju biti podučeni o svojim pravima i obvezama po međunarodnom pravu u vrijeme mira
i rata. Obuka o međunarodnom humanitarnom pravu i drugim međunarodnim pravilima,
konvencijama i obvezama, koje se odnose na oružane sukobe, kako je predviđeno ovim
Zakonom, sastavnii je dio osnovnog programa obuke za sve vojne pripadnike u Njemačkim
oružanim snagama. U Azerbejdžanu, prema planu koji je podržao ministar obrane, pripadnici
vojnih postrojba tjedno imaju obuku o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.
Prepuštanje obuke civilima može imati prednosti – kada oni imaju relevantne eskperte kakvih
nema u oružanim snagama – i može pomoći jačanju veze između vojske i civilnog društva.
Međunarodni komitet crvenog križa, primjerice, ima program obuke o humanitarnom pravu
i pravu o ljudskim pravima, koji se koristi u Oružanim snagama Norveške.
Jedan način naglašavanja važnosti ljudskih prava je ako ovaj predmet čini dio glavne obuke,
primjerice, dovođenje do zaključka o naravi prisege, ili objašnjavanje prirode prisege koju
205 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama