Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

Poglavlje 16.
Sprečavanje zlostavljanja djelatnih vojnih
osoba
Pripadnici oružanih snga, bilo da su unovačeni ili dragovoljci, predstavljaju dio zapovjednog
lanca u kojem su interesi pojedinca podređeni zahtjevima vojne dužnosti. No, oni ipak ostaju
građani u odori, i moraju imati ista prava kao i civili, bez štete po vojnu stegu. 357 Rastuće
priznavanje jednakih prava djelatnim vojnim osobama, kao i ostalom dijelu pučanstva,
postupan je proces u kojem Europski sud za ljudska prava igra bitnu ulogu razvijanjem
koncepta “građana u odori”. Prema ovom konceptu, poštovanje prava koja su zajamčena
Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ne prestaje na vratima
vojarne. Iako operativna učinkovitost oružanih snaga znači i restrikciju određenih prava,
ljudska prava, koja se ne mogu derogirati, moraju biti zajamčena svim pripadnicima oružanih
snaga, bez obzira na njihov status, na apsolutan način i bez ikakvih restrikcija. Nema nikakvih
odstupanja od prava na život; zabrane nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, ili zabrane
ropstva ili položaja ropske ovisnosti, prisilnog ili obveznog rada. 358
Vojna struka može sačuvati svoje dostojanstvo i profesionalnost jedino ako se poštuju ljudska
prava vojnika. Brutalnost, institucionalizirano nasilničko ponašanje, nasilje, zlostavljanje
i mučenje, predstavljaju ozbiljna kršenja prava djelatnih vojnih osoba, koja se ne mogu
opravdati bilo kakvim okolnostima ili bilo kojom tradicijom. Prema Parlamentarnoj skupštini
Vijeća Europe:
Zlostavljanje, nasilništvo, brutalnost, mučenje, loša ishrana, bolest, pretjerano
iskorištavanje, koje ponekad rezultiraju ozbiljnim fizičkim posljedicama ili čak
smrću…isuviše veliki broj mladih novaka u Europi izložen je takvoj sudbini tijekom
služenja vojnog roka. 359
Ovo poglavlje ide tragom dobrih praksi u svezi sa zaštitom prava djelatnih vojnih osoba
oružanih snaga vis-à-vis nepravilnog postupanja i posebno u odnosu na nasilničko postupanje
ili zastrašivanje (rituali inicijacije), prakse koje su i dalje uobičajene u oružanim snagama
velikog broja država.
Očigledno je da je pitanje zlostavljanja usko povezano s drugim pitanjima o kojim je bila riječ u
nekim drugim poglavljima u ovoj knjizi, poglavito u poglavlju 12., “Etničke jezične manjine u
oružanim snagama” (etničke i jezične manjine mogu biti izložene velikom riziku uznemiravanja
ili zastrašivanja na rasnim osnovama); poglavlje 13., “Žene u oružanim snagama” (dominacija
seksualnog uznemiravanja i seksualnog nasilja prema ženama u oružanim snagama); poglavlje
14., “Homoseksualci i homoseksualke u oružanim snagama” (homoseksualci oba spola su
ponekad izloženi zlostavljanju i uznemiravanju zbog svoje seksualne orijentacije); poglavlje 15.,
“Djeca u oružanim snagama” (mladi novaci su vrlo često zlostavljani); poglavlje 17., “Radni uvjeti”
(loši radni uvjeti često doprinose pojavi zlostavljanja); poglavlje 20., “Odgovornost zapovjednika
i odgovornost pojedinca” (kompetentno liderstvo je prva crta obrane protiv zlostavljanja); i
poglavlja 21, i 22., koja govore o vojnom pravosuđu, odnosno ombudsmanima.
357 Parlamentarna skupština Vijeća Europe, “Ljudska prava pripadnika oružanih snaga”, Doc. 10861, 24.ožujka
2006., stavak. 53., dostupno na .
358 Ibid., stavak. 54.
359 Ibid., stavak 19.
161 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama