Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

savjesti. 116 Parlamentarna skupština usvojila je niz rezolucija o tom pitanju u razdoblju od
1967. do 2006. godine, 117 a značajnu preporuku dao je i Komitet ministara Vijeća Europe
1987. godine. U svojoj preporuci, Komitet podržava pravo osoba koje iskažu prigovor savjesti
da budu oslobođene služenja vojnoga roka, te podržava mogućnost osiguravanja alternativne
službe. Komitet je pozvao države članice da usklade svoje zakonske propise i praksu sa
pravom na prigovor savjesti. 118 Ista preporuka navodi minimum temeljnih načela, koje bi
države trebale slijediti u omogućavanju navedenog prava. 119 Komitet je ministara, također,
apelirao na države da ulažu «stalne napore» kako bi provele navedenu preporuku. 120
10.3.
Komitet ministara Vijeća Europe, 1987.
•
•
•
•
Podnositeljima zamolbe treba osigurati relevantnu proceduralnu zaštitu, uključujući i pravo na pravodobno
informiranje o pravima koja imaju.
Zamolbe se mogu podnijeti tijekom služenja vojnoga roka, te tijekom vojne obuke nakon prvobitnog vojnoga
roka.
Alternativna služba ne smije biti kaznene prirode.
121
Dužina trajanja alternativne službe bit će (u razumnim granicama) sukladna dužini trajanja vojnoga roka.
U sklopu Europske unije, Europski parlament u svojoj rezoluciji iz 1983. godine napominje da
«zaštita slobode savjesti podrazumijeva i pravo na odbijanje služenja vojnoga roka i povlačenje
iz njega na osnovu savjesti» (članak 2.) i naglašava da «niti jedan sud ni povjerenstvo ne mogu
prodrijeti u savjest pojedinca, te da se izjava te osobe o njenim motivima mora u najvećem
broju slučajeva uzeti kao dovoljna za odobravanje statusa osobe koja je iskazala prigovor
savjesti» (članak 3.). 122
OESS je preuzeo vodstvo od Ujedinjenih naroda, naglašavajući da bi države članice trebale
poštovati rezoluciju UN-ova komesara za ljudska prava po kojoj bi svatko trebao imati pravo
na prigovor savjesti. 123 Na konferenciji u Kopenhagenu također je odlučeno da bi države s
obveznim vojnim rokom trebale razmotriti uvođenje različitih vidova alternativne službe za
osobe koje izraze prigovor savjesti. 124 OESS-ov Kodeks ponašanja (vidi poglavlje 4, OESS-ove
obveze) navodi navedene obveze u stavku 27. i 28. :
27. Svaka država članica osigurat će da novačenje, ili poziv osoba u službu u vojnim,
sigurnosnim i drugim snagama, budu sukladni njihovim dužnostima i obvezama u
smislu poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda.
116 Podaci u ovom odlomku preuzeti su od Ureda visokog komesara Ujedinjenih naroda za ljudska prava,
“Civil and Political Rights, Including the Question of Conscientious Objection to Military Service (Građanska
i politička prava, uključujući i pitanje prigovora savjesti na služenje vojnog roka)”, UN Doc. E/CN.4/2004/55,
26. veljače 2004.
117 Parlamentarna skupština Vijeća Europe 1967. godine usvojila je svoje prve rezolucije (broj 337. i 478.)
koje podržavaju pravo na prigovor savjesti. Nakon toga uslijedila je Preporuka broj 816. iz 1977. godine, koja
potvrđuje pravo na prigovor savjesti. Vidi i Preporuku 1518. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, “Exercise
of the right of conscientious objection to military service in Council of Europe member states” (Ostvarivanje
prava na prigovor savjesti na služenje vojnog roka u zemljama članicama Vijeća Europe), 23. svibnja 2001.
118 Komitet ministara Vijeća Europe, Preporuka broj R (87) 8 Komiteta ministara zemljama članicama u svezi
s prigovorom savjesti na obvezno služenje vojnog roka, 9. travnja 1987.
119 Ibid., stavak 10.
120 Odluka o odgovoru Komiteta minstara, usvojena na 785. sjednici zamjenika ministara (26.-27. veljače
2002. godine), Doc. 9379, 1. ožujka 2002.
121 “Preporuka broj R (87) 8”, op. cit., napomena 118., članak B8.
122 Europski parlament, “Rezolucija o prigovoru savjesti”, Official Journal of the European Communities,
C 068, 14. ožujka 1983., str. 14.; vidi i Europski parlament, “Rezolucija o prigovoru savjesti i alternativnoj
civilnoj službi”, Official Journal of the European Communities, C 291, 20. studenoga 1989., str. 122.
123 Kopenhagen, 1990., stavak 18.1.
124 Ibid., parag. 18.4. To je ponovljeno na konferenciji u Budimpešti 1994. godine (Odluke: IV Kodeks ponašanja
u vojno-političkim aspektima sigurnosti).
78 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama