Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

u domaće oružane snage, ili njihovo korištenje za aktivno sudjelovanje u neprijateljstvima”
kao ratni zločin, kako u međunarodnom sukobu, tako i u slučaju oružanog sukoba koji nema
međunarodni karakter. 318 Statut MKS se posebno fokusira na krivično gonjenje i kažnjavanje
osoba odgovornih za novačenje i korištenje djece. Statut, također, priznaje važnost uključivanja
u sastav Suda onih sudaca koji imaju specifičnu pravnu stručnost u pitanjima u svezi s djecom,
kada se sudovi bave pitanjima koja se odnose na djecu.
Pored navedenih instrumenata, Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je i nekoliko rezolucija u
kojima se kategorički osuđuje novačenje i korištenje djece u oružanom sukobu i smatra se
kršenjem međunarodnog prava. Među njima je i Rezolucija 1612. (2005.), kojom se uspostavlja
sveobuhvatan mehanizam praćenja i izvješćivanja o djeci, koja su izložena posljedicama
sukoba. Kršenja koja treba pratiti uključuju, između ostalog, novačenje ili korištenje djece
vojnika. 319
Ključni dokument, koji je informirao mnoge o razvitku u oblasti međunarodnih normi
i standarda, predstavlja dokument: “Načela iz Cape Towna i najbolje prakse u sprečavanju
novačenja djece u oružane snage i o razvojačenju i socijalnoj reintegraciji djece vojnika u
Africi”. Ovaj dokument je niz preporuka namijenjen državama i zajednicama i usvojen je na
međunarodnom simpoziju 1997. UNICEF je 2005. godine inicirao globalnu reviziju načela
iz Cape Towna, što je rezultiralo dokumentom pod nazivom: “Smjernice za zaštitu djece
od nezakonitog novačenja i korištenja u oružanim snagama ili naoružanim skupinama”
(“Pariške smjernice”), koje daju detaljnije naputke o implementaciji programa u ovoj oblasti.
Ove su Smjernice pokrenute na Ministarskoj konferenciji, koja je održana u Parizu u veljači
2007., na kojoj su se okupile države u davanju podrške konačnoj deklaraciji pod nazivom:
“Pariške obveze”. Pariške se smjernice ne odnose isključivo na djecu koja izravno sudjeluju
(ili su sudjelovala) u neprijateljstvima. U Smjernicama izraz, “dijete koje se povezuje s nekim
oružanim snagama ili skupinama” odnosi se na svaku osobu mlađu od 18 godina koja je,
ili koja je bila, novačena ili korištena od strane neke oružane snage ili skupine u bilo kojem
svojstvu, uključujući, ali ne i jedino, djecu koja su korištena kao borci, kuhari, nosači, kuriri,
špijuni, ili koja su upotrebljavana u seksualne svrhe.
Na regionalnoj razini, Europska Unija je u prosincu 2003. usvojila “Smjernice o djeci u
oružanom sukobu”, 320 čiji je cilj da EU poduzme djelotvorne mjere za zaštitu djece i da utječe
na treće strane i nedržavne aktere, kako bi provodili međunarodne standarde o ljudskim
pravima, međunarodno pravo i regionalne instrumente o ljudskim pravima, uključujući
i one koji se odnose na novačenje i korištenje djece u vojne svrhe. Smjernice predlažu da
predstavnici EU i vojni zapovjednici EU u zonama sukoba osnaže praćenje i izvješćivanje o
kršenjima ljudskih prava djece. 321 U Smjernicama se također zahtijeva da se, u državama u
kojima je EU angažirana u upravljanju krizom, uzmu u obzir prilikom operativnog planiranja
specifične potrebe djece, osobito kada se radi o reintegraciji djece. 322
OESS je u više navrata izrazio svoju opredijeljenost ka priznavanju, promociji i zaštiti prava djece,
uključivši i njihovo pravo na posebnu zaštitu od svih oblika nasilja i eksploatacije. (vidi 15.2).
318 Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda 1998., čl. 8.2.b.xxvi i čl. 8.2.e.vii.
319 Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a :1261 (1999.), 1314 (2000.), 1379 (2001.), 1460 (2003.), 1539 (2004.),
i 1612 (2005.) o djeci u oružanom sukobu, dostupne na http://daccessdds.un.org/doc/UNDOC/GEN/
N05/439/59/PDF/N0543959.pdf?OpenElement>.
320 Vijeće Europske Unije, “EU smjernice o djeci u oružanom sukobu”, 2003., 15634/03, dostupno na .
321 U ovim izvješćima potrebno je naročito navesti pitanja kršenja prava i nasilja nad djecom, novačenja i
angažiranja djece u vojnim strukturama ili od strane oružanih skupina, ubijanja i sakaćenja djece, napadaje na
škole i bolnice, blokadu humanitarnog pristupa, nasilja nad djecom na seksualnoj ili spolnoj osnovi i otmicu
djece.
322 Lilian Peters, “War is no Child’s Play: Child Soldiers from Battlefield to Playground”, (“Rat nije dječja
igra: Djeca vojnici od bojišnice do igrališta”) Centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga iz Ženeve,
Occasional Paper No. 8, srpnja 2005., str. 36.
147 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama