Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

16.6
nisu primijetili zapovjedni časnici. 382 Izvješće je istaknulo nekoliko faktora koji su mogli
doprinijeti smrti ova četiri vojnika: loša kvaliteta smještaja, naročito sanitarni i higijenski
uvjeti u vojarni, ograničen dijapazon rekreacijskih aktivnosti; kada su bili slobodni, vojnici
nisu praktično mogli napustiti vojarnu; pristup oružju bez odobrenja; neformalne sankcije,
poput dodatne straže. 383 U Izvješću iz Deepcuta se, pored navođenja ovih nedostataka,
naročito u režimu obuke, daje i jedan broj preporuka (vidi tekst pod 16.6).
Izvješće iz Deepcuta: odabrane preporuke 384
• Vojska treba, rutinski, od ostalih tijela tražiti potvrdu navoda o medicinskoj i socijalnoj povijesti svojih djelatnih
vojnih osoba, kao i pristup podacima o liječenju i drugoj povjerljivoj evidenciji. Takvi podaci su neophodni
za potpunu procjenu kandidatove sposobnosti i mogu omogućiti centrima za obuku da saznaju više o nekoj
određenoj posebnoj crti osobnosti, na koju treba obratiti pozornost.
• Instruktori moraju biti provjereni i adekvatno obučeni prije nego što im se dopusti da rade sa mladima;
• Svaki časnik, dočasnik, civilni instruktor i polaznik obuke moraju biti budni na bilo kakav znak zlostavljanja i
dužni su o tome izvijestiti putem zapovjednog lanca, tako da se mogu poduzeti žurne i učinkovite radnje. Propust
da se izvijesti o bilo kakvom znaku zloporabe položaja treba, sam po sebi, podlijegati stegovnim sankcijama;
• Pritužbe o zlostavljanju, uznemiravanju ili nasilničkom ponašanju treba odmah staviti u nadležnost vojne
policije;
• Potrebno je postaviti komesara za vojne žalbe, ili ombudsmana oružanih snaga;
• Svaki polaznik na stražarskoj dužnosti mora biti pod izravnim nadzorom dočasnika ili iskusnijeg odraslog
vojnika;
• Minimalna starosna granica kada obučeni vojnici mogu biti na straži bez nadzora treba biti 18 godina.
5. Postupak žalbi u slučaju zlostavljanja
U slučaju zlostavljanja, vojni pripadnici imaju opciju da prvenstveno pokušaju riješiti problem
pkroz zapovjedni lanac i sustav vojnog pravosuđa.
Vojni zapovjednici su odgovorni za sigurnost i dobrobit svih djelatnih vojnih osoba koje su
pod njihovim zapovjedništvom; onaj zapovjednik koji naiđe na dokaze o zlostavljanju ili
zloporabi položaja obvezan je istražiti taj slučaj i o njemu izvijestiti svoje pretpostavljene (u
Estoniji, primjerice). Ako takva praksa pretstavlja zapravo krivično djelo, pretpostavljeni
nadležan za pitanja stege, dužan je o tome obavijestiti nadležne istražne organe, primjerice
javnog tužitelja u Njemačkoj ili vojnu policiju, kada je riječ o Češkoj Republici, koji mogu
taj predmet podnijeti odgovarajućem sudu. Vojni pripadnici se smatraju odgovornim za
nasilničko ponašanje ili uznemiravanje svojih podređenih ili kolega, ili u slučaju da dopuste
takvo postupanje. U nekim državama, ovisno o težini djela, počinitelji mogu i krivično
odgovarati (U Bjelorusiji i Francuskoj, primjerice). U SAD-u, primjerice, “Jednoobrazni
kodeks vojnog pravosuđa” uključuje poseban članak o kažnjavanju, članak 93. : “Okrutnost
i zlostavljanje”. Zapovjednici mogu biti prisiljeni da se obrate savjetovalištu za pomoć, ili
mogu biti kažnjeni ukorom, uskraćivanjem plaće, nemogućnošću promicanja, ili ponovnog
382 M. Evans, “Nasilničko ponašanje odbačeno kao uzrok smrti u Deepcutu”, The Times, 30. ožujka 2006.
“Gospodin Blake je izjavio da je zapanjen da vojni tužitelj nije optužio instruktora iz Deepcuta, narednika čiji su
inicijali navedeni kao BB, koji je fizički i verbalno zlostavljao polaznike obuke. Narednik, koji je napustio vojsku,
jednu je novakinju udario posred lica “bez ikakvog razloga” i vozio bicikl preko “debelih” vojnika kojima je
zapovjedio da se ispruže po zemlji. Tužiteljstvo je odredilo da nema vjerojatnoće za osuđujuću presudu i postupak
“nije bio u interesu javnosti, uključujući i vojni inters” Narednik BB je bio jedan od desetak osoblja iz Deepcuta
kojima je gospodin Blake poslao pisma u kojima ih upozorava da će njihovo ponašanje biti objelodanjeno u
izvješću i da bi njihov identitet mogao biti poznat.”
383 Blake, op. cit., bilješka 380.
384 Ibid.
170 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama