Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

autoritetom, a da istodobno poštuje prava onih koji su im potčinjeni. Zatim, učinkoviti
eksterni i interni mehanizmi praćenja trebaju omogućiti kažnjavanje, a time i odvraćanje od
zlostavljanja i zloporabe položaja u oružanim snagama.Reputacija i učinkovitost oružanih
snaga su, doista, uvjetovani eliminacijom oprosta od kazne za takve slučajeve.
Žurna potreba rješavanja problema zlostavljanja
Svako zlostavljanje treba riješiti iz najmanje tri razloga. Prvo, zabrana okrutnog, nečovječnog
ili ponižavajućeg postupanja predstavlja temeljno ljudsko pravo. Po međunarodnom pravu,
nikakvo odstupanje, čak ni ono uvjetovano uvjetima posebnim za vojnu dužnost, nije
dopušteno (vidi tekst dolje). Drugo, zlostavljanje stvara strah i nepovjerenje među vojnicima.
Teror i sumnja ne mogu biti dobri instrumenti za kovanje kohezije u vojnim postrojbama,
što je neophodan uvjet uspješnog angažmana u ratu, sukobima ili mirovnim operacijama.
Treće, roditelji zlostavljanih novaka i društvo šire gledano, prezirat će državnu instituciju koja
im uništava njihove sinove i kćeri. Sustavno zlostavljanje će dovesti do društva koje nema
poštovanja za vojsku, kao i do izbjegavanja novačenja i porasta broja onih koji izlaze iz vojske.
Ovo sigurno nije nešto čime se može ponositi ili čemu teži bilo koja državna institucija.
2. Međunarodne obveze poštovanja ljudskih prava
Kao građani u odori, pripadnici oružanih snaga moraju imati ista prava kao i civili. Dok se zaštita
i promocija nekih građanskih i političkih prava, kao što su sloboda izražavanja i sloboda misli,
savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja, mogu kvalificirati u svjetlu vojnih dužnosti, svi pripadnici
oružanih snaga, bez obzira na njihov status, moraju uživati određena neotuđiva temeljna prava
i slobode, na apsolutan način i bez ikakvih restrikcija. Posebno, nikakvo odstupanje nije moguće
od prava na život, imajući na umu, svakako, inherentne opasnosti vojne profesije (članak 2.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članak 6. Međunarodnog
sporazuma o civilnim i političkim pravima). Pripadnici oružanih snaga imaju pravo na zaštitu
od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (čl. 3. Europske konvencije i čl. 7. Međunarodnog
sporazuma). Ovo znači da novaci, odnosno novakinje, ne smiju biti izloženi ponižavajućem
ili degradirajućem postupanju, primjerice tijekom izrazito stroge ili grube obuke, niti smiju
biti podvrgavani mučenju, zlostavljanju, brutalnosti ili nekoj drugoj praksi koja bi se mogla
smatrati za nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje. Zabrana ropstva, ropske
ovisnosti, prisilnog ili obveznog rada (čl. 4. Konvencije), prema kojoj se ne smije zahtijevati od
novaka da izvode zadatke koji su nekompatibilni s temeljnom zadaćom, niti ih se može tjerati na
obvezan ili prisilan rad, predstavljaju relevantna pitanja obrađena u ovom poglavlju. Ova prava
su, također, ponovno potvrđena u UN-ovoj Konvenciji 368 protiv mučenja i drugog nečovječnog
ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. 369 Gore spomenuta opća ljudska prava ne mogu biti
ograničena, čak ni zbog zahtjeva vojne naravi.
Istraga u slučaju zlostavljanja : pravo na pravično suđenje
Kada dođe do nasilja, pripadnici oružanih snaga imaju pravo na pravnu zaštitu (članak 5.
Europske konvencije) i pravo na pravično suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom (čl.
6. Europske konvencije i čl. 14. i 15. Međunarodnog sporazuma). U postupku ulaganja službene
žalbe pred vojnim sudovima treba voditi računa da uvjeti uhićenja i lišenja slobode budu
sukladni zakonu i u suglasnosti s relevantnim člancima Europske konvencije i Međunarodnog
sporazuma (postojanje odgovarajućih pravnih lijekova, pravičnosti postupka, nepristranosti,
neovisnosti suda, zakonitosti uhićenja ili pritvora novaka). Međutim, nekoliko država članica
OESS-a uložilo je prigovore na ove članke (vidi poglavlje 21., “Stega i vojno pravosuđe”). 370
368 Dostupno na .
369 Dostupno na .
370 Azerbejdžan, Češka Republika, Francuska, i Slovačka su, primjerice, uložile prigovor na članke 5. i 6.
Europske konvencije o ljudskim pravima; Armenija, Litvanija, Moldavija, Portugal, Rusija, i Ukrajina su stavile
prigovor na članak 5. ove Konvencije. Za potpuni popis prigovora na Međunarodni sporazum o građanskim i
političkim pravima vidi .
164 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama