Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

prethodnih mjeseci. Najveći dio tih ispitanika rekao je da zna za samo jedan takav slučaj (14,6
%), dok je 1,6 % njih reklo da znaju za više takvih slučajeva. 277
2. Međunarodne obveze u oblasti ljudskih prava
Seksualna orijentacija je duboko ukorijenjen aspekt svačije ličnosti. Pravila koja uzrokuju
različit tretman na temelju seksualne orijentacije ugrožavaju, ne samo načelo nediskriminacije,
nego i pravo na privatnost.
Zabrana diskriminacije
Članak 26. Međunarodnog sporazuma o građanskim i političkim pravima potvrđuje da:
zakon zabranjuje svaku diskriminaciju i svim osobama jamči jednaku i učinkovitu
zaštitu od diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je rasa, boja kože, spol,
nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
Kao što je zaključilo UN-ovo Povjerenstvo za ljudska prava, članak 26. zabranjuje
diskriminaciju, pravnu ili stvarnu, u bilo kojem polju koje uređuju i štite javni organi, bez
obzira na to pokriva li zakonska regulativa dato pravo navedeno u Sporazumu ili ne. 278
Premda članak 26. ICCPR-a eksplicitno ne navodi diskriminaciju na temelju seksualne
orijentacije, Povjerenstvo za ljudska prava usvojilo je tumačenje prema kojem zabrana
diskriminacije na temelju spola, navedena u ICCPR-u, uključuje i diskriminaciju na temelju
seksualne orijentacije. 279
Načelo nediskriminacije ponovno je potvrđeno u članku 14. Europske konvencije o zaštiti
ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR) i u članku 13. Ugovora o osnivanju Europske
unije, kojim se Vijeću daju ovlasti da poduzme odgovarajuće aktivnosti na borbi protiv
diskriminacije zasnovanoj, između ostalog, i na seksualnoj orijentaciji.
Na temelju tog članka, Vijeće Europske Unije usvojilo je direktivu EU-a o zapošljavanju, koja
uspostavlja opći okvir za jednak tretman kod zapošljavanja i pitanja rada, te za odgovarajuća
sredstva pravne zaštite u slučajevima diskriminacije. 280 Direktiva propisuje da diskriminacija
koja se zasniva, između ostalog, na seksualnoj orijentaciji jeste zabranjena. Članak 3., koji
definira opseg direktive, navodi da se direktiva odnosi na kompletan javni i privatni sektor,
i čini se da nema izuzetaka u smislu državne sigurnosti. Prema istom tom članku, oružane
snage država članica Europske Unije mogu vršiti diskriminaciju samo na temelju starosne
dobi ili onesposobljenja, kako bi zaštitile borbenu učinkovitost. 281 To znači da seksualna
orijentacija ne može biti opravdanje da se homoseksualcima i homoseksualkama zabrani rad
u oružanim snagama. 282
277 K. Bowling, J. Firestone, R. Harris, “Analyzing Questions That Cannot Be Asked of Respondents Who
Cannot Respond”, Armed Forces & Society, svezak 31, broj 3, Spring 2005, str. 432, dostupno na .
278 Ujedinjeni narodi, Ured visokog komesara za ljudska prava, Povjerenstvo za ljudska prava, “Opći
komentar 18: nediskriminacija”, stav 12, 37. zasjedanje, 1989, in Compilation of General Comments and General
Recommendations Adopted by Human Rights Treaty Bodies, UN Doc. HRI/GEN/1/Rev.1, str. 26, 1994.
279 Nicholas Toonen protiv Australije, Povjerenstvo za ljudska prava Ujedinjenih naroda, 4. april 1994,
International Human Rights Reports, svezak 1, 1994, str. 97.
280 Članak 3.4: “Države članakice mogu odlučiti da se ova direktiva, u onoj mjeri u kojoj se odnosi na
diskriminaciju na temelju onesposobljenja i starosne dobi, ne primjenjuje na oružane snage.” Vidi .
281 Ibid., članak 1, 3.1. i 3.4.
282 Imajući na umu sada već skeptičan stav međunarodnih sudija prema tvrdnjama da prisustvo
homoseksualaca i lezbijki u oružanim snagama utječe na efikasnost ili moral, malo je vjerovatno da takav stav
može biti prihvaćen. Vidi Lustig-Prean i Beckett protiv Velike Britanije, op. cit., napomena 4, str. 548.
132 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama