Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

21.3
Obveze OESS-a glede pravičnoga suđenja (Izvodi) 506
(5) [Države članice] svečano izjavljuju da su, između onih elemenata pravde, koji su od suštinskog značaja za puno
izražavanje digniteta i jednakih i neotuđivih prava ljudskih bića, sljedeći …
(5.12) osigurati neovisnost sudaca i nepristran rad javnog sudstva;
(5.13) neovisnost pravnika koja će priznati i štititi, naročito u svezi s uvjetima angažiranja i rada;
(5.14) propisi u svezi s krivičnim postupkom će sadržavati jasnu definiciju ovlasti u svezi s pokretanjem krivičnog
postupka i mjerama koje prethode i slijede;
(5.15) svaka osoba, koja je uhićena ili pritvorena na osnovu krivične optužbe ima pravo, kako bi se odlučilo o
zakonitosti njenog uhićenja ili pritvora, da bude izvedena odmah pred sud, ili drugi organ ovlašten zakonom za
vršenje te funkcije;
(5.16) u određivanju bilo kakvih krivičnih optužbi protiv nje, ili njenih prava i obveza u postupku pred sudom, svaka
osoba ima pravo na pravično i javno saslušanje na nadležnom, neovisnom i nepristranom sudu uspostavljenom
zakonom;
(5.17) svaka optužena osoba imat će pravo braniti se sama, ili uz pomoć odvjetnika kojeg sama odmah odabere, a
ako nema sredstava da plati tu pravnu pomoć, dobit će je besplatno, kada je to u interesu pravde.
3. Pristupi
Vojno pravosuđe je kompleksna oblast, u kojoj je na sceni široka lepeza raznolikih nacionalnih
sustava, koji za sobom povlače cijeli niz tehničkih pitanja, od kojih su samo neka istražena u
ovom priručniku, s obzirom na vrlo jasno naznačenu glavnu temu – ljudska prava pripadnika
oružanih snaga. 507 To je razlog zbog kojeg se u ovom priručniku ne govori o jurisdikciji
vojnih sudova nad civilima, što može biti slučaj u pojedinim državama, za zločin koji je,
navodno, počinjen protiv pripadnika oružanih snaga ili za događaje koji su se desili u vojnim
objektima. Mi ovdje govorimo o: odnosu između krivičnih djela i vojne stege; vrsti sudova
koji se bave vojnim krivičnim djelima; izboru između vojnih ili civilnih sudaca, položaju
tužitelja i odvjetnika obrane; i potrebi za neovisnim postupkom žalbe.
Odnos između krivičnih djela i vojne stege
Potrebno je napraviti razliku između krivičnih djela i stegovnih prekršaja, koji općenito
nisu krivična djela. Primjerice, krađa ili fizički napadaj predstavljali bi krivično djelo, dok je
kašnjenje kod javljanja na dužnost stegovni prekršaj, koji nije krivično djelo. Dok se civilni
sudovi obično bave samo krivičnim djelima, vojni sudovi se mogu (ovisno o državi koja je u
pitanju) baviti i krivičnim djelima i stegovnim prekršajima, ili samo stegovnim prekršajima.
Odnos između krivičnih djela i vojne stege postavlja dva specifična pitanja za zaštitu
ljudskih prava: imaju li pripadnici oružanih snaga, kojima se sudi za krivična djela, istu
proceduralnu zaštitu koja se primjenjuje na civile i kažnjavaju li se više za isto djelo, nego
ranije u različitim sustavima.
U biti, moguća su dva pristupa. Onaj uobičajeniji je tretirati stegovna pitanja i krivična djela
odvojeno. Prednost takvog pristupa je što se u krivičnim pitanjima mogu izravno primijeniti
iste procedure koje se primjenjuju na civile (iako ostaje odvojeno praktično pitanje u svezi s
vrstom suda na kojem se vodi suđenje). Španjolska i Norveška prave jasnu razliku između
stegovnih prekršaja, koje rješavaju vojni sudovi, i općih krivičnih djela, kojima se bave civilni
506 Izvor: Kopenhagen, 1990.
507 Vidi G. Nolte (ed.), European Military Law Systems (Europski pravni sustavi) (Berlin: De Gruyter Recht,
2003.), str. 130.-175.
224 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama