Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

10.2.
Rezolucija 1998/77. Povjerenstva za ljudska prava 111
2. Pozdravlja činjenicu da neke države prihvataju prigovor savjesti kao validan, bez daljeg ispitivanja;
3. Poziva države koje taj sustav nemaju, da oforme neovisna i nepristrana tijela koja bi bila zadužena za provjeru
istinitosti prigovora savjesti u konkretnim slučajevima, vodeći računa o tome da njihova politika ne bude
diskriminatorska prema osobama koje navode prigovor savjesti na osnovu prirode njihovih konkretnih uvjerenja;
4. Podsjeća države sa sustavom obveznog služenja vojnoga roka ... na svoju preporuku glede osiguravanja različitih
vidova alternativne službe za osobe, koje izraze prigovor savjesti, a koji bi bili sukladno razlozima za prigovor
savjesti, „nevojne“ ili civilne prirode, u javnom interesu, a ne kao vid kažnjavanja; ...
6. Ponavlja da države, u svojoj zakonskoj regulativi i u praksi, ne smiju imati diskriminatorski tretman osoba koje
iskažu prigovor savjesti u svezi s uvjetima ili okolnostima službe, ili bilo kojih ekonomskih, socijalnih, kulturnih,
građanskih ili političkih prava.
Tendencija ka sve širem priznavanju prigovora savjesti vidljiva je u stavu Europskoga suda
za ljudska prava i Povjerenstva za ljudska prava. Tekst Europske konvencije o zaštiti ljudskih
prava i temeljnih sloboda izričito izuzima služenje vojnoga roka iz kategorije prisilnog rada
iz članka 4., 112 ali ne govori o prigovoru savjesti kao takvom. U predmetu iz Njemačke iz
1966. godine, Europski sud za ljudska prava utvrdio je da osobe koje iskažu prigovor savjesti
nemaju pravo na oslobađanje od služenja vojnoga roka, ali da svaka država ugovornica može
odlučiti da li da to pravo odobri ili ne. 113 Od osoba koje iskažu prigovor savjesti može se tražiti
da se angažiraju u civilnoj službi, umjesto obveznog vojnoga roka, ali im se ne daje pravo da
budu oslobođene alternativne, civilne službe.
Kasnije su odluke, međutim, redefinirale taj stav u nekoliko značajnih aspekata. Sud
je utvrdio da, premda članak 9. (zaštita slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi) ne
navodi pravo na prigovor savjesti kao takav, prigovor savjesti ipak spada u njegov opseg.
To znači da, tamo gdje države priznaju prigovor savjesti, to priznavanje moraju izvršiti
tako da ono ne bude diskriminatorsko. Članak 14. Konvencije zabranjuje diskriminaciju u
uživanju prava iz Konvencije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja kože, jezik,
vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost
nacionalnoj manjini, imovno stanje, rođenje ili drugi status. Razlike u dužini alternativne
službe u odnosu na trajanje vojnoga roka ne mogu se objektivno opravdati, te zato mogu
povlačiti povredu članka 14. 114 Pored toga, u jednom slučaju, ponovljena kazna izrečena
jednom vojnom obvezniku koji je odbio nositi odoru iz vjerskih razloga, bila je tako stroga
da se mogla promatrati kao ponižavajuće postupanje suprotno članku 3. Konvencije. 115
Institucije Vijeća Europe usvojile su brojne mjere kojima se priznaje pravo na prigovor
111 Usvojena na 58. zasjedanju Povjerenstva za ljudska prava, 22. travnja 1998.
112 Članak 4. Europske konvencije:
“2. Nitko neće biti primoravan da obavlja prinudni ili obvezni rad.
“3 Za potrebe ovog članka izraz “prinudni ili obvezni rad” ne uključuje: ...
“b. bilo koju službu vojne prirode ili, u slučaju odbijanja služenja vojne obaveze u zemljama gdje se to
dopušta, bilo koju drugu službu umjesto služenja vojne obaveze; …
“d. bilo koji rad ili službu koji su dio uobičajenih građanskih obveza.”
113 Grandrath protiv Savezne Republike Njemačke, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 23. travnja 1965.,
Yearbook of the European Convention on Human Rights, svezak 10., 1967.l, str. 626.
114 Autio protiv Finske, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 6. prosinca 1991., Decisions and Reports, svezak
72., 1991., str. 245.; Julin protiv Finske, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 6. prosinca 1991. (neobjavljeno);
Raninen protiv Finske, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 7. ožujka 1996., Reports of Judgments and
Decisions, svezak 8., 1997., str. 2821.-2822., stavak 55.
115 Ülke protiv Turske, Europski sud za ljudska prava, 24. siječnja 2006. (neobjavljeno).
77 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama