Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF
Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF
Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
10.2.<br />
Rezolucija 1998/77. Povjerenstva za ljudska prava 111<br />
2. Pozdravlja činjenicu da neke države prihvataju prigovor savjesti kao validan, bez daljeg ispitivanja;<br />
3. Poziva države koje taj sustav nemaju, da oforme neovisna i nepristrana tijela koja bi bila zadužena za provjeru<br />
istinitosti prigovora savjesti u konkretnim slučajevima, vodeći računa o tome da njihova politika ne bude<br />
diskriminatorska prema osobama koje navode prigovor savjesti na osnovu prirode njihovih konkretnih uvjerenja;<br />
4. Podsjeća države sa sustavom obveznog služenja vojnoga roka ... na svoju preporuku glede osiguravanja različitih<br />
vidova alternativne službe za osobe, koje izraze prigovor savjesti, a koji bi bili sukladno razlozima za prigovor<br />
savjesti, „nevojne“ ili civilne prirode, u javnom interesu, a ne kao vid kažnjavanja; ...<br />
6. Ponavlja da države, u svojoj zakonskoj regulativi i u praksi, ne smiju imati diskriminatorski tretman osoba koje<br />
iskažu prigovor savjesti u svezi s uvjetima ili okolnostima službe, ili bilo kojih ekonomskih, socijalnih, kulturnih,<br />
građanskih ili političkih prava.<br />
Tendencija ka sve širem priznavanju prigovora savjesti vidljiva je u stavu Europskoga suda<br />
za ljudska prava i Povjerenstva za ljudska prava. Tekst Europske konvencije o zaštiti ljudskih<br />
prava i temeljnih sloboda izričito izuzima služenje vojnoga roka iz kategorije prisilnog rada<br />
iz članka 4., 112 ali ne govori o prigovoru savjesti kao takvom. U predmetu iz Njemačke iz<br />
1966. godine, Europski sud za ljudska prava utvrdio je da osobe koje iskažu prigovor savjesti<br />
nemaju pravo na oslobađanje od služenja vojnoga roka, ali da svaka država ugovornica može<br />
odlučiti da li da to pravo odobri ili ne. 113 Od osoba koje iskažu prigovor savjesti može se tražiti<br />
da se angažiraju u civilnoj službi, umjesto obveznog vojnoga roka, ali im se ne daje pravo da<br />
budu oslobođene alternativne, civilne službe.<br />
Kasnije su odluke, međutim, redefinirale taj stav u nekoliko značajnih aspekata. Sud<br />
je utvrdio da, premda članak 9. (zaštita slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi) ne<br />
navodi pravo na prigovor savjesti kao takav, prigovor savjesti ipak spada u njegov opseg.<br />
To znači da, tamo gdje države priznaju prigovor savjesti, to priznavanje moraju izvršiti<br />
tako da ono ne bude diskriminatorsko. Članak 14. Konvencije zabranjuje diskriminaciju u<br />
uživanju prava iz Konvencije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja kože, jezik,<br />
vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost<br />
nacionalnoj manjini, imovno stanje, rođenje ili drugi status. Razlike u dužini alternativne<br />
službe u odnosu na trajanje vojnoga roka ne mogu se objektivno opravdati, te zato mogu<br />
povlačiti povredu članka 14. 114 Pored toga, u jednom slučaju, ponovljena kazna izrečena<br />
jednom vojnom obvezniku koji je odbio nositi odoru iz vjerskih razloga, bila je tako stroga<br />
da se mogla promatrati kao ponižavajuće postupanje suprotno članku 3. Konvencije. 115<br />
Institucije Vijeća Europe usvojile su brojne mjere kojima se priznaje pravo na prigovor<br />
111 Usvojena na 58. zasjedanju Povjerenstva za ljudska prava, 22. travnja 1998.<br />
112 Članak 4. Europske konvencije:<br />
“2. Nitko neće biti primoravan da obavlja prinudni ili obvezni rad.<br />
“3 Za potrebe ovog članka izraz “prinudni ili obvezni rad” ne uključuje: ...<br />
“b. bilo koju službu vojne prirode ili, u slučaju odbijanja služenja vojne obaveze u zemljama gdje se to<br />
dopušta, bilo koju drugu službu umjesto služenja vojne obaveze; …<br />
“d. bilo koji rad ili službu koji su dio uobičajenih građanskih obveza.”<br />
113 Grandrath protiv Savezne Republike Njemačke, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 23. travnja 1965.,<br />
Yearbook of the European Convention on Human Rights, svezak 10., 1967.l, str. 626.<br />
114 Autio protiv Finske, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 6. prosinca 1991., Decisions and Reports, svezak<br />
72., 1991., str. 245.; Julin protiv Finske, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 6. prosinca 1991. (neobjavljeno);<br />
Raninen protiv Finske, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, 7. ožujka 1996., Reports of Judgments and<br />
Decisions, svezak 8., 1997., str. 2821.-2822., stavak 55.<br />
115 Ülke protiv Turske, Europski sud za ljudska prava, 24. siječnja 2006. (neobjavljeno).<br />
77 <strong>Priručnik</strong> o <strong>ljudskim</strong> <strong>pravima</strong> i <strong>temeljnim</strong> <strong>slobodama</strong> <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba i službenika i namještenika<br />
u oružanim snagama