Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF
Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF
Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
članove državne administracije i oružane snage. 98 To pitanje najbolje je tretirati kao neriješeno.<br />
Sigurno da bi se moglo reći da bi državni interes mogao biti zaštićen na odgovarajući način<br />
ako bi se nametnula ograničenja u smislu sudjelovanja u štrajku i sličnam aktivnostima, a ne<br />
ograničenja na članstvo u sindikatu kao takvo.<br />
Taj zaključak, koji zagovara razmjerne mjere, također je potvrđen rezultatom domaćih žalbi<br />
uloženih na tu vrstu ograničenja pred ustavnim sudovima Poljske i Španjolske. U Poljskoj je<br />
Ustavni sud 2000. godine donio odluku da je zabrana na članstvo u sindikatima u vojsci ustavna<br />
pod uvjetom da postoje alternativni načini ostvarivanja prava na slobodu udruživanja. 99 U<br />
Španjolskoj je Ustavni sud 2000. godine donio odluku da djelatne vojne osobe oružanih snaga<br />
imaju ustavno pravo sudjelovanja u tijelima koja zastupaju njihove socijalne i ekonomske<br />
interese, pod uvjetom da se ta tijela ne uključuju u štrajkove i slične aktivnosti. 100<br />
Različiti pristupi<br />
Pristupi priznavanju slobode udruživanja u državama članicama OESS-a variraju od onih<br />
u državama koje zabranjuju tu vrstu udruživanja u potpunosti, do onih u državama koje<br />
službeno sponzoriraju (neautonomne) udruge, pa sve do onih država koje dopuštaju vojne<br />
udruge ili sindikate koji obično, iako i tu ima određenih izuzetaka, podliježu ograničenjima<br />
glede sudjelovanja u štrajku.<br />
Prvi navedeni pristup je paternalističke prirode i fokusira se na zapovjedni lanac. Tradicionalno<br />
se smatra da je zadatak vojnoga zapovjednika osigurati dobrobit (primjerice, hranu, smještaj,<br />
zdravstvenu zaštitu) onih koji služe u oružanim snagama. Zato su prava pojedinih <strong>djelatnih</strong><br />
vojnih osoba oružanih snaga na udruživanje ograničena, a vojne udruge i štrajkaške aktivnosti<br />
zabranjeni. U ovom se pristupu dobrobit <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba oružanih snaga smatra<br />
preduvjetom za operativnu učinkovitost. Pritužbe pojedinih <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba oružanih<br />
snaga ulažu se putem zapovjednoga lanca; ne postoji mehanizam kojim bi se rješavale kolektivne<br />
pritužbe. Protuteža ograničenjima glede udruživanja mogu, (kao što je slučaj u Kanadi), biti u<br />
zakonu utemeljena prava <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba i službenika i namještenika oružanih snaga<br />
na podnošenje pojedinih prigovora neovisnom vojnom ombudsmanu ili vanjskom tijelu<br />
nadležnom za ljudska prava (vidi poglavlje 22., Ombudsman). Međutim, u drugim državama –<br />
posebice u Njemačkoj – takvi sustavi postoje usporedo s vojnim udrugama.<br />
Pristup zapovjednog lanca, međutim, ima svoj nedostatak u tome što se njime spajaju odvojeni<br />
interesi vojske kao cjeline i njenih pojedinih članova. Odvojen tretman i zastupanje tih različitih<br />
stavova mogao bi polučiti jasnije i bolje strukturirano donošenje odluka. Nadalje, odsustvo<br />
izravnoga zastupanja interesa <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba oružanih snaga, može dovesti do njihova<br />
neizravnoga zastupanja, primjerice, putem skupina koje zastupaju ratne veterane, umirovljene<br />
pripadnike oružanih snaga, ili obitelji aktivnih <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba oružanih snaga. U nekim<br />
državama te skupine teško da su mogle učiniti više od neslužbenoga modela zastupanja interesa<br />
aktivnih <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba oružanih snaga, i one okupljaju veliki broj (neprijavljenih<br />
članova), vojnika u aktivnoj službi. S druge strane, kulturnoumjetničke skupine, u kojima je<br />
djelatnim vojnim osobama oružanih snaga dopušteno sudjelovanje, mogu na sebe preuzeti onu<br />
ulogu koja je zabranjena vojnim udrugama. Zamjensko ili neizravno zastupanje te vrste, može<br />
u izvjesnoj mjeri popuniti prazninu, koja postoji u smislu izravnoga zastupanja, ali ono i dalje<br />
ostaje drugorazredno rješenje.<br />
Drugi pristup jeste osiguravanje neautonomnih modaliteta. Tu država osigurava pravni<br />
mehanizam za zastupanje interesa <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba oružanih snaga, primjerice, u smislu<br />
98 Ibid., stavak 61. U svojoj ranijoj odluci o prihvatljivosti, u predmetu Vijeće sindikata državnih službenika,<br />
međutim, Povjerenstvo je utvrdilo da pojam ‘zakonita ograničenja’ u drugoj rečenici stavka 2. članka 11. može<br />
podrazumijevati i zabranu proizvoljnosti, mada se ipak nije jasno odredilo o tom pitanju.<br />
99 Ustavni sud Poljske, presuda K 26/28 od 7. ožujka 2000.<br />
100 Nolte, op. cit., napomena 6., str. 84.<br />
70 <strong>Priručnik</strong> o <strong>ljudskim</strong> <strong>pravima</strong> i <strong>temeljnim</strong> <strong>slobodama</strong> <strong>djelatnih</strong> vojnih osoba i službenika i namještenika<br />
u oružanim snagama
Change language