Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

Poglavlje 7
Domaća zakonska regulativa
Ovo poglavlje bavi se pitanjem priznavanja ljudskih prava pripadnika oružanih snaga u
domaćoj zakonskoj regulativi, bilo njihovih građanskih i političkih prava, kao što je pravo
glasa i pravo sudjelovanja u političkim aktivnostima, njihova privatnost, sloboda izražavanja
i slično, bilo njihovih socijalnih i ekonomskih prava, kao što je socijalna sigurnost,
obrazovanje i stambeno pitanje.
Tu se radi o nešto užem fokusu nego što je vojno pravo općenito, čiji se veći dio bavi propisivanjem
konkretnih zakonskih obveza pripadnika oružanih snaga s ciljem podupiranja posebnoga
okruženja(stega) u kojem oni djeluju, primjerice, reguliranje pitanja kao što je dezertiranje,
odsustvo bez službenoga dopuštenja, odbijanje poslušnosti, pobuna, pomaganje neprijatelja,
te spavanje na dužnosti. Ovaj se dokument, općenito, ne bavi takvim prekršajima, premda u
poglavlju 21. razmatra aspekt ljudskih prava u sklopu procedura unutar vojnoga pravosuđa.
Međutim, prava pripadnika oružanih snaga mogu se eksplicitno navesti u zakonu. Jedna
od prednosti takvog eksplicitnog navođenja prava, umjesto oslanjanja na opće ustavne ili
zakonske odredbe, koje važe za sve građane, jeste da se pravni parametri tih prava mogu
odrediti tako da se prilagode vojnom okruženju.
Ovo poglavlje prvo razmatra potrebu za zakonskom regulativom u oblasti obrane, a zatim i
njen opseg, te objašnjava povezanost između zakonske regulative i širih metoda parlamentarne
odgovornosti. Navedenim se pitanjima bavimo zato što je zaštita ljudskih prava pripadnika oružanih
snaga smještena u širi kontekst položaja vojske u jednoj demokratskoj državi. Na kraju poglavlja
razmotrit ćemo i odnos zakonske regulative i ljudskih prava pripadnika oružanih snaga.
1. Potreba reguliranja pitanja obrane zakonskim propisima
Vladavina prava predstavlja temeljni i neophodni element demokracije. Državna sigurnost
ne bi se trebala koristiti kao izgovor za neposvećenost vladavini prava, koja karakterizira
demokratske države, čak ni u ekstremnim slučajevima. Potreba da se zakonskom regulativom
i parlamentarnom odgovornošću uredi oblast oružanih snaga, također, prepoznata je od
strane niza međunarodnih organizacija, kao što se vidi iz uokvirenog teksta pod brojem 7.1.
Zakonska regulativa jeste pravno utjelovljenje demokratske volje. U većini slučajeva usvajanje
zakonske regulative (skupa s kontrolom aktivnosti koje poduzima vlada) jedna je od ključnih
uloga parlamenta. Zato je sasvim sukladno, u demokratskim društvima s vladavinom prava,
kao dominantnom sastavnicom, da oružane snage uporište za svoje postojanje i ovlasti nalaze
u zakonskoj regulativi, a ne u običajnim ili precedentnim ovlastima, kao što je precedentna
doktrina prerogativa. Zakonska regulativa zakonodavstvu pruža mogućnost pozornog
razmatranja i razrade načela u toj oblasti, umjesto evolutivnog razvoja ili slučajnog opstanka
iz nekog drugog povijesnoga razdoblja. Zatim, da bi se pravni izuzeci od standarda ljudskih
prava u svrhu državne sigurnosti pokazali ispravni i korisni, oružane snage obvezatno moraju
imati uporište svojih ovlasti u zakonskoj regulativi.
Nadležnost za donošenje zakonskih propisa u oblasti obrane često se definira ustavom. U tom
smislu, parlament ima ustavnu obvezu donositi zakonske propise. Međutim, tu ima i nekoliko
47 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama