Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

2. Međunarodne obveze u oblasti ljudskih prava
11.3
Temeljni ugovori o ljudskim pravima koji priznaju slobodu vjeroispovijesti
UDHR, članak 18 Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi; ovo pravo uključuje slobodu promjene
vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da čovjek sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno,
manifestira svoju vjeru ili uvjerenje podučavanjem, običajima, molitvom i obredom.
ICCPR, članak 18 1. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi. To pravo podrazumijeva slobodu
da slijedi ili prima religijska uvjerenja po svom izboru, i slobodu se, da samostalno ili u zajednici sa
drugima, te javno ili privatno, ispoljava vlastita religijska uvjerenja ili uvjerenja molitvom, obredima,
praksom i podučavanjem.
ECHR, članak 9 1. Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi; ovo pravo uključuje slobodu da promijeni
vjersko opredjeljenje ili uvjerenje i slobodu da, sam ili zajedno s drugima, javno ili privatno, manifestira
svoju vjersku opredijeljenost ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti.
2. Sloboda manifestiranja vlastite vjere ili uvjerenja, podliježe samo onim ograničenjima, koja su
propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu, u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog
poretka, zdravlja ili morala, ili zaštite prava i sloboda drugih.
Članak 6. Deklaracije Ujedinjenih naroda iz 1981. o ukidanju svih oblika netolerancije i
diskriminacije na temelju vjeroispovijedi ili uvjerenja 155 daje možda najdetaljniji (iako ne
konačan) popis različitih aspekata slobode vjeroispovijedi. Neki dijelovi tog članka koji se
odnose na pripadnike oružanih snaga dati su u uokvirenom tekstu pod brojem 11.4.
Od usvajanja Helsinškog završnog dokumenta (1975.), OESS-ove obveze u ovoj oblasti
postaju sve konkretnije. 156 Obveze koje se navode u Bečkom završnom dokumentu iz 1989.
godine jesu najkonkretnije i najsveobuhvatnije, 157 a odnose se na niz pitanja, uključujući i
diskriminaciju na temelju vjeroispovijedi, 158 proširenje zaštite na ateiste, kao i na vjernike, 159
zaštitu prava na kolektivne vjerske obrede, 160 te vjersko i moralno obrazovanje djece. 161
Kopenhaška konferencija iz 1990. godine obvezala je države članice na priznavanje prava
pojedinca na promjenu vjeroispovijedi. 162 Nakon toga, isti je stav potvrđen na konferenciji u
Maastrichtu (2003.). 163
155 Op. cit., napomena 148.
156 Helsinki 1975. godine (Pitanja vezana za sigurnost u Europi: 1. (a) Deklaracija o načelima međusobnih
odnosa država članica – načelo VII.): države članice trebale bi poštovati “ljudska prava i temeljne slobode,
uključujući i slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja svih osoba”.
157 Beč 1989. godine (Pitanja vezana za sigurnost u Europi: načela).
158 Ibid., stavak 16.1.
159 Ibid., stavak 16.2.
160 Ibid., stavak 16.4.
161 Ibid., stavak 16.6.
162 Kopenhagen 1990. godine, stavak 9.4.
163 Maastricht 2003. godine (Odluke: Odluka broj 4/03. o toleranciji i nediskriminaciji).
90 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama