Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

sudovi. Ovim pristupom osigurava se da se pripadnici oružanih snaga tretiraju jednako
kao i civilne osobe koje su optužene, a da se vojna stručnost zahtijeva u slučajevima djela/
prekršaja koji imaju izrazito vojni karakter. Loša strana je, međutim, da vojnik može biti
izložen sukcesivnim kaznama za isto djelo, tj. i krivičnoj sankciji i stegovnoj mjeri i, moguće,
profesionalnoj sankciji (kao što je degradiranje). Kada se zbroje zajedno, ovakve kazne mogu
biti nerazmjerne u odnosu na djelo, posebno ako se usporede s načinom na koji bi civil bio
tretiran u sličnim okolnostima.
Drugi pristup (Ujedinjeno je Kraljevstvo jasan primjer) je dopustiti vojnim sudovima da
se bave krivičnim optužbama i stegovnim prekršajima, tako što će sva krivična djela biti
inkorporirana u legislativu Oružanih snaga (Zakon o Oružanim snagama iz 2006.) zajedno
sa stegovnim prekršajima. Ovim se eliminira potencijalni problem dvostrukog kažnjavanja.
Ovaj pristup, međutim, može istaknuti nepodudaranje u proceduri ovih sudova u poredbi s
redovitim krivičnim sudovima. Varijaciju ovog modela nalazimo u Kanadi, gdje je vojnim
sudovima dopušteno da sude vojnicima za krivična djela, ali neka teška djela (poput ubojstva
iz nehata ili ubojstva s predumišljajem) ostavljena su za civilne sudove. 508
Kao što je objašnjeno u gornjem dijelu teksta, države koje prave razliku između stegovnih
i krivičnih pitanja moraju se baviti pitanjem dvostrukog kažnjavanja, što je u suprotnosti s
vladavinom prava i obvezama o poštovanju ljudskih prava. 509 Točno je da se može smatrati da
stegovne procedure i krivično pravo imaju različite funkcije koje se ne isključuju međusobno.
Sukladno tomu, cilj stegovne mjere – osigurati učinkovitost oružanih snaga – ne mora biti
u potpunosti realiziran pomoću krivičnih kazni koje se fokusiraju na okolnosti i težinu
počinjenog djela i od njih polaze u postavljanju parametara za kažnjavanje. (Kada je riječ o
dvostrukom kažnjavanju, stegovna mjera se može, ovisno o okolnostima, usporediti s mjerom
poslodavca prema namješteniku, nakon što je ovaj krivično osuđen, i kojom se pokazuje da
ovaj namještenik nije podoban.) Postoje, međutim, uvjerljivi protuargumenti, kada je riječ
o pravljenju isuviše oštre razlike između svrhe ova dva sustava. U Njemačkoj i Španjolskoj,
primjerice, moguće su sukcesivne krivične i stegovne kazne. No ipak, u okviru stegovnog
sustava, neke sankcije primjenjuju se samo ako je došlo do kršenja relevantnog zakona, dok
je rehabilitacija počinitelja nešto što se često navodi kao cilj presuda na krivičnom sudu.
Osim toga, iz perspektive pripadnika, gubitak slobode, ili financijske ili druge sankcije, mogu
biti daleko očiglednije i značajnije od bilo kakve suptilne razlike u razlozima kažnjavanja.
Nizozemska, Belgija i Ujedinjeno Kraljevstvo 510 primjeri su država koje sprečavaju dvostruko
kažnjavanje. Ako je vojna osoba i osuđena na krivičnom sudu, onda ona ne može biti stegovno
sankcionirana za isto djelo na vojnom sudu.
Kao što je objašnjeno u dijelu 2., u gornjem dijelu teksta, jedno od glavnih pitanja u svezi
s ljudskim pravima i vojnom stegom je pitanje kako osigurati neovisnost suda vis-àvis
zapovjednog lanca. Ovaj problem ima više dimenzija: imaju li obični ili vojni sudovi
jurisdikciju, imaju li vojni sudovi u svom sastavu civilne suce, kako se imenuju suci vojnog
suda, koje su uloge tužitelja i odvjetnika obrane i kako se postupa sa žalbama. O ovim
pitanjima bit će riječi u tekstu koji slijedi.
Tipovi suda koji se bave krivičnim djelima koja su počinile vojne osobe
Države koriste različite sustave u rješavanju navodnih kršenja krivičnog zakona (vidi tekst
pod brojem 21.4).
508 Zakon o nacionalnoj obrani (Revised Statutes of Canada, 1985, c N-5), Pt. III.
509 Članak 14.7 ICCPR: “Nitko ne može biti suđen ili kažnjen zbog krivičnog djela u svezi s kojim je već bio
oslobođen krivice ili osuđen pravosnažnom presudom prema zakonu i kaznenom postupku te države.”
510 Zakon o oružanim snagama iz 2006., Dio 66.
225 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama