Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

odbori” za dječju zaštitu. Kada se obitelji nalaze izvan države, odgovornost za zaštitu djece je
u nadležnosti Ministarstva obrane.
Obrazovanje
Djeca iz vojnih obitelji se često sele tijekom svog obrazovanja. Akademski standardi, tečajevi,
pristup programima, promocija i uvjeti završavanja, programi za djecu s posebnim potrebama,
prijelaz i priznavanje ranijeg školovanja, sve to uveliko varira od jedne države do druge, pa
čak i od škole do škole. Česte selidbe i stalne promjene u školskim sustavima mogu biti
vrlo stresni za djecu. Pored toga što se rastaju od prijatelja, djeca mogu imati i probleme u
odnosima s novom okolinom i prilagođavanjem na nju. 343
7. Programi za kadete
U više država, mladi, oni ispod 16 godina, često se preko svojih škola uključuju u kadetske
programe, i time vrlo rano postaju izloženi vojničkom životu i vojnom okruženju. Status
kadetskih programa može ponekada biti nejasan, jer ih vrlo često organiziraju redovite škole, i
smatraju se za civilne obrazovne institucije, ali koje financiraju ili su pod sponzorstvom oružanih
snaga. U njima djeca, paralelno s redovitom nastavom, imaju i tečajeve iz vojne obuke.
Obvezna vojna obuka za djecu predstavlja kršenje standarda međunarodnog humanitarnog
prava na više načina. Kao prvo, roditelji moraju imati pravo odabira oblika obrazovanja svoje
djece. 344 Država mora poštovati prava roditelja da osiguraju da obrazovanje njihove djece
bude sukladno njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. 345 Zatim, kao što je
objašnjeno na drugom mjestu u ovom priručniku, svatko ima pravo na slobodu savjesti i
“nitko neće biti podvrgnut prisili koja bi bila štetna po njegovu slobodu da ima ili da prihvaća
vjeru ili uvjerenje po vlastitom izboru”. 346 Pored toga, obvezna vojna obuka u školama može
predstavljati kršenje prava na pacifistička uvjerenja ili na njihovo ispoljavanje. 347 Iz toga
slijedi da međunarodno pravo dopušta vojnu obuku u školama sve dok je ona dragovoljna,
ili ako postoje odredbe koje omogućavaju djeci, čiji se roditelji protive takvoj obuci, da ju ne
pohađaju.
Kada je riječ o programima za kadete, države u okviru OESS regije primjenjuju različite
modele. Neke od država imaju obvezne programe, dok ih druge nude na dragovoljnoj osnovi.
U ostalim državama nema temeljnog vojnog obrazovanja u školama općeg ili usmjerenog
obrazovanja, a neke države nude temeljno vojno obrazovanje za mladež, kao dio tečajeva iz
civilne obrane.
Švedske oružane snage organiziraju tečajeve za mladež, na kojima se daju informacije o
švedskoj “sveukupnoj obrani”, a naročito o zadacima Švedskih oružanih snaga općenito,
ali i informacije o izboru profesije i informacije o obveznom vojnom roku i dragovoljnim
obrambenim aktivnostima. Djeca se mogu obučavati, u posebnim uvjetima, o uporabi
vatrenog oružja. Tečajevi iz vojne obuke su na dragovoljnoj osnovi, a cilj im je da promoviraju
interes za operacije oružanih snaga i olakšaju buduće novačenje profesionalnih časnika (vidi
tekst 15.9).
343 “Services pupils ‘need more help’”, (Službe za učenike ‘ treba više pomoći) BBC news website, 6 septembar
2006, .
344 Čl. 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima glasi: “Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu
obrazovanja za svoju djecu., dostupno na .
345 Članak 2. Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda: “Nitko ne
može biti lišen prava na obrazovanje. U vršenju svih svojih funkcija u oblasti obrazovanja i nastave država
poštuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu koji su sukladni njihovim vlastitim vjerskim
i filozofskim uvjerenjima.” Dostupno na at .
346 Članak 18.2 Međunarodnog sporazuma o građanskim i političkim pravima, dostupno na .
347 Članak 14. UN-ove Konvencije o pravima djeteta.
156 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama