Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

Ekonomska, socijalna i kulturna prava imaju drugačiju prirodu od građanskih i političkih
prava. Građanska i politička prava su negativna prava i njima se obično od država traži da se
suzdrže od akcije. Ekonomska, socijalna i kulturna prava, međutim, čine pozitivne obveze za
države. U tom smislu negativna zaštita građanskih i političkih prava je mnogo izravnija, te se
postavlja pitanje koji pravni standard je prekršen kada se krše ekonomska, socijalna i kulturna
prava. Ovo ne znači da se ekonomska, socijalna i kulturna prava smatraju neprovodivima. To
prije znači da su “mnoge države i mnogi sustavi ljudskih prava odabrali da ih ne provode kroz
sudski proces, nego da ih provode drugim sredstvima”. 411
3. Politike i pristupi
Radno vrijeme i naknada za prekovremeni rad
Po tradiciji mnoge države zasnivaju svoj pristup pravilima o radnom vremenu u oružanim
snagama na konceptu stalnog raspolaganja vojnim pripadnicima. Međutim, mjera u kojoj
se one drže ovog koncepta, može varirati. Jedno ranije istraživanje, koje su proveli Georg
Nolte i Heike Krieger pokazuje da, u Europi, prosječno vrijeme provedeno na radu iznosi
između 36 i 50 sati tjedno. 412 Prema istom istraživanju, neke države su prihvatile pristup koji
se može usporediti s onim koji imaju civilne službe. U Belgiji, pripadnici oružanih snaga
općenito rade 38 sati tjedno, poput državnih službenika. U Danskoj, radno vrijeme je kao
i kod državnih službenika, s određenim prilagodbama radi učinkovitosti oružanih snaga.
Primjerice, u Danskoj se obično zahtijeva da djelatnici imaju 11 sati slobodnog vremena
unutar svakog razdoblja od 24 sata. Kako vojne vježbe ponekad traju i po nekoliko dana i
nije, iz tih razloga, moguće ispoštovati ovu zakonsku odredbu, oni imaju pravo na naknadu. 413
U Italiji, redovito radno vrijeme je 36 sati tjedno. Naknada za prekovremeni rad može biti u
novcu ili u dodatnom slobodnom vremenu. 414 Međutim, praktični problemi i proračunska
ograničenja mogu dovesti do odgode isplate kompenzacije, ili čak do neplaćanja.
U drugim državama, s druge strane, organizacija radnog vremena se još uvijek zasniva na
načelu stalne raspoloživosti vojnika. Ovo je slučaj u Francuskoj primjerice, gdje čl. 12. Općeg
zakona o vojnim pripadnicima predviđa da se od vojnika može tražiti da bude na dužnosti
u svako doba. Proliferacija međunarodnih i državnih misija (primjerice, “Vigipirate”, nastala
1995. i ojačana nakon napadaja 11. rujna), potvrđuje ovu ideju. Međutim nedavno, nakon
smanjenja radnog vremena za pripadnike civilne obrane 2002., Ministarstvo je obrane u
Francuskoj usvojilo sustav naknada za pripadnike oružanih snaga u slučaju prekovremenog
rada. Na osnovu ovog propisa, pripadnici oružanih snaga su dobili 15 dodatnih dana godišnjeg
odmora, na ukupno 60 dana. Ako pripadnici oružanih snaga ne mogu iskoristiti odmor iz
službenih razloga, mogu dobiti novčanu naknadu koja može biti u iznosu jednakom onom za
maksimalno 8 dana godišnje, ili finacijskim rječnikom rečeno, do 680 eura. 415
U većini država članica OESS-a, pripadnici oružanih snaga imaju pravo na periodični odmor.
Primjerice, u Danskoj imaju 6 tjedana godišnje; jedan mjesec u Španjolskoj; 23 ili 24 dana,
ovisno o činu, u Nizozemskoj, sa dodatnim danima ovisno o starosnoj dobi. Neke države daju
odmor nakon misija, kao što je slučaj u Njemačkoj, Poljskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. 416
411 E. Nii Ashie Kotey, “Some Fallacies About Rights: of Indivisibility, Priorities and Justiciability” (Neke
neistine o pravima; o neodvojivosti, prioritetima i pravičnosti), u Report of a Regional Seminar on Economic,
Social and Cultural Rights (Geneva: International Commission of Jurists, 1998).
412 Nolte, op. cit., bilješka 4., str. 101.-103.
413 Ibid., str. 101.
414 F. Piotet, V. Porteret, K. Sorin, i C. Famechon-Koudjil, “Les conditions de vie des militaires en Europe
: convergences et divergences (Allemagne, Belgique, Espagne, France, Pays-Bas, Italie et Royaume-Uni)»,
Defence Social Sciences Research Centre, mart 2003, page 96.
415 Ibid., str. 95.
416 Nolte, op. cit., bilješka 4., str. 104.
178 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama