Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

6.3
oružanih snaga tretiraju kao građani u odori, tj. oni uživaju ista temeljna građanska i politička
prava, kao i ostatak pučanstva, osim tamo gdje njihova uloga nameće određena zakonska
ograničenja.
Primjeri ustavnih odredbi koje uređuju prigovor savjesti
Estonija Osobe koje odbijaju služiti u vojnim snagama iz vjerskih ili etičkih razloga obvezne su
sudjelovati u alternativnoj službi suglasno procedurama propisanim zakonom.
Njemačka Osoba koja na osnovu savjesti odbije sudjelovati u ratnim operacijama koje
podrazumijevaju naoružanje može se obvezati na alternativnu službu. Trajanje takve
službe ne može biti duže od trajanja vojnoga roka. Relevantne pojedinosti uređuju se
zakonom koji ne smije ugroziti slobodu odlučivanja po vlastitoj savjesti, i koji, također,
mora predvidjeti mogućnost alternativne službe, koja nije povezana s postrojbama
oružanih snaga, niti savezne granične straže.
Portugal Zakonski vojni obveznici koji se pozivaju na prigovor savjesti vrše građansku službu iste
dužine trajanja i težine kao i služenje vojnoga roka.
Slovenija Onim građanima koji zbog svojih vjerskih, filozofskih ili humanističkih ubjeđenja ne
žele služiti vojni rok mora se pružiti mogućnost sudjelovanja u obrani države na neki
drugi način.
Španjolska Zakon propisuje vojne obveze državljana Španjolske i, uz sva potrebna jamstva, uređuje
pitanje prigovora savjesti, kao i druge osnove za izuzeće od služenja obveznog vojnoga
roka; zakon također može, tamo gdje je to potrebno, nametnuti obvezu civilne službe u
zajednici umjesto služenja vojnoga roka.
6.4.
Ustavi i ljudska prava oružanih snaga: odabrani primjeri
Ustav Poljske
Članak 26.2.
(2) Oružane snage neutralne su u političkim pitanjima i podliježu civilnoj i demokratskoj kontroli.
članak 124.2
članak 12.a.2
članak 276.4
članak 123.2
članak 30.2
Nešto je uopćeniji članak 52. Ustava Italije
(1) Obrana domovine sveta je dužnost svakog građanina.
(2) Služenje vojnoga roka obvezno je u granicama i pod uvjetima propisanim zakonom. Ispunjavanje vojnih obveza
ne može biti na štetu položaja građanina kao zaposlenika, niti na štetu ostvarivanja njegovih političkih prava.
(3) Pravila o oružanim snagama moraju biti suglasna demokratskom duhu Republike.
4. Ustavne odredbe i vojni sudovi
U ovoj oblasti postoje tri modela. U nekim državama, koje imaju sustav vojnih sudova, ti se
sudovi u ustavu uopće ne spominju, primjerice u Slovačkoj, Mađarskoj, Litvaniji i Rumunjskoj.
U drugim slučajevima ustavne odredbe jednostavno priznaju postojanje vojnoga prava (i
praktično mu daju prioritet nad ostalim ustavnim odredbama): Luxembourg (članak 94.
Ustava iz 1868. godine) i Latvija (članak 86. Ustava) spadaju u tu kategoriju. U trećem slučaju
postoje ustavi kojima se nastoji u manjoj ili većoj mjeri urediti primjena vojnoga prava i
jurisdikcija vojnih sudova (primjerice, članak 38.4. Ustava Irske iz 1937. godine). Varijacije
unutar te treće kategorije u suštini se svode na mjeru u kojoj odredbe utvrđuju prekršaje i
kadar u okviru dopuštenog opsega tih sudova.
Cjelokupno pitanje vojnoga pravosuđa i ljudskih prava pripadnika oružanih snaga dodatno
ćemo razmatrati u poglavlju 21.
46 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama