Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
V<br />
<strong>TITO</strong> I POLITIČKA KULTURA BOLJŠEVIZMA<br />
Najopštije govoreći, politička kultura obuhvata skup svih saznajnih, emotivnih i vrednosnih<br />
stavova stanovišta prema politički značajnim sklopovima delatnosti. Tu spadaju i preovlađujući<br />
obrasci ponašanja povezani sa pomenutim stavovima, a koji su prožeti institucionalno<br />
propisanim normama vlasti (Meyer 1977, S. 7). U jezgru političke kulture je odnos prema<br />
demokratiji, tj. različito shvaćenoj srazmeri između njenih komponenata: društvenoekonomske,<br />
pravne i političke jednakosti. Temeljite razlike između političkih kultura<br />
kapitalizma i socijalizma dobrim delom mogu se objasniti razlikom u shvatanju poželjne<br />
srazmere između pomenutih ključnih komponenata. U socijalizmu su interesi prijateljskih<br />
društvenih slojeva jedinstveni i harmonični što opravdava postojanje samo jedne demokratske<br />
partije. Monopol partije počiva na istovetnosti interesa svih delova društva na čelu sa<br />
radničkom klasom, tj. na interesima partije, partijskog kadra i vođe. Iz pomenutog interesnog<br />
monizma ističu ostale idejne i institucionalne osobenosti političke kulture socijalizma:<br />
shvatanje podele vlasti i predstavničkog sistema, odnos prema sunarodnicima i manjinama,<br />
način korišćenja građanskih prava, glavni obrasci društvene integracije (partijski, državni,<br />
običajni) itd.<br />
Političku kulturu, pored ideoloških, oblikuju i manje ili više uticajni tradicijski sadržaji. Oni se<br />
razlikuju po tome da li aberatno političko ponašanje i mišljenje osuđuju blaže ili oštrije, na<br />
formalan ili neformalan način. U ovom pogledu evropska karta može se podeliti na tri oblasti:<br />
(1) anglosaksonska društvena kultura koja normira ponašanje i reguliše odnose pojedinaca i<br />
grupa čvrstim nepisanim pravilima uhodane konstitucionalne i lokalne prakse; (2) kontinentalna<br />
politička kultura, koja politički život reguliše pretežno državnim organizacijama (tradicija<br />
snažne države) i u kojoj veći udeo imaju političke ideologije. Granica između ova dva evropska<br />
tipa političke kulture je Lamanš, a ne Rajna (Rohe 1996, S. 11-14); (3) politička kultura<br />
evropske istočne i jugoistočne periferije oblikovana nestabilnom kombinacijom društvenih i<br />
državnih političkih kultura. Ove formalne razlike trebalo bi bliže objasniti da bi se potpunije<br />
sagledala upadljivost boljševičke političke kulture.<br />
Angloamerička politička kultura je od početka novog veka bila gotovo lišena feudalnih<br />
sastojaka. SAD su bile britanska kolonija, a britanska ostrva (sa izuzetkom Kromvelove<br />
diktature) još od Tjudora nisu poznavala apsolutizam, niti vojnu i birokratsku državu kao<br />
Pruska, Austrija i Francuska. U Engleskoj već od 1701. monarhija postaje svetovna ustanova,<br />
dok je na kontinentu još uvek bila neokrnjena doktrina o vlasti po milosti božjoj. Za razliku od<br />
hijerokratske Rimokatoličke crkve i istočnoevropskog cezaropapizma, u Engleskoj je<br />
prevladavao uticaj protestantizma, a u SAD raznih protestantskih sekti. Protivljenje malih sekti<br />
službenoj harizmi crkve direktno je jačalo preduzetništvo i shvatanje politike kao biznisa, a<br />
vladara ne kao genijalnog izbavitelja već kao pojedinca ne mnogo mudrijeg od drugih.<br />
Antidinastički američki puritanizam lišen monarhizma i kulta vođe, brzo je prihvatio<br />
prosvetiteljski republikanski duh Francuske revolucije. Britanski «kralj u parlamentu» bio je<br />
prelaz između evropskog dinastičkog apsolutizma i američkog republikanstva. U oba slučaja<br />
političku integraciju nije podupirala monopolska država sa snažnom kopnenom vojskom i<br />
crkvom, već ugledna sekta (u SAD) i oblasna trgovačka aristokratija (Engleska) u jezgru<br />
kapitalizma mornarice. U prelomnoj fazi formiranja moderne države odsustvo moćne kopnene<br />
vojske i birokratije (Engleska) i feudalne tradicije (SAD) uticalo je na formiranje političke<br />
društvene kulture koja se razlikovala od političkih državnih kultura evropskog kontinenta.<br />
Ove potonje su formirane u zreloj apsolutističkoj fazi feudalizma zadržavajući trajno vrednosti<br />
autoritarne poglavarske države sa dugim kopnenim granicama i snažnom stajaćom vojskom<br />
(centralizacija, birokratija, militarizam). Lična vlast je u ovim prostorima bila razvijena, a u<br />
protivrečnom i neravnomernom procesu modernizacije njena ideološka boja takođe je zadržala<br />
snažne centralističke crte: od neobično razuđenog učenja o vlasti po milosti božjoj, koje je<br />
imalo svoje hijerokratsko (harizma crkve) i cezaropapističko središte (harizma vladara) do<br />
57