Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
Todor Kuljić TITO -sociološkoistorijska studija- (Drugo ... - Početak
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
isti prostor) i nestabilna zemljotresna područja bez državnopravne tradicije nastala raspadom<br />
višenacionalnih imperija u kojima se lakše oživljavaju revanšizmi, (3) sposobnosti političkog<br />
vrha da privremeno ili trajno neutralizuje žarišta međunacionalnih sukoba: korišćenje<br />
kosmopolitiskih, internacionalističkih ili nacionalističkih ideoloških sadržaja, ratničko<br />
oslobodilačka ili «trgovačko – kompromisna» politička kultura i s njom povezan obrazac<br />
kultizacije vladara, preovlađujući verski ili svetovni, etnički ili građanski tip kulturno –<br />
nacionalnog identiteta, monopolska integrativna ideologija (koja posle raspada ostavlja<br />
eksplozivnu prazninu integracije) ili skup različitih komplementarnih integrativnih obrazaca.<br />
Međuuticaj pomenutih opštih činilaca tvori složeni determinizam međunacionalnih odnosa u<br />
kom je,zavisno od prostornog i vremenskog segmenta, prisutna različita srazmera između snage<br />
zatečenih struktura i aktivnih probojnih subjekata (politike). U ovom pogledu postoje u Evropi<br />
relativno stabilna i trusna područja. Diferenciran i istoričan okvir istraživanja podrazumeva i<br />
realističnost pristupa, tj. meru i granice u rešavanju nacionalnih sukoba koje se mogu očekivati<br />
od političke kulture prostora i stupnja birokratizacije ključnih ustanova. Nerazvijenoj sredini<br />
neretko pogoduju autoritarne mere, dok razvijena društvena struktura podrazumeva složenije<br />
mehanizme podeljene vlasti za usklađivanje različitih interesa.<br />
1. Jugoslavija između unitarizma federacije<br />
i konfederacije<br />
Na istoku i jugoistoku Evrope probuđena ideja nacije nije kao na Zapadu shvatana u duhu<br />
prosvetiteljskih političkih ideja, niti se pozivala na volju ljudi, već je bliže nemačkoj romantici<br />
tragala za zajedničkom kulturom, jezikom i poreklom po rođenju i krvi. Priroda, a ne volja i<br />
razum težili su stvaranju etničke nacije (Šnaper 1996, str. 222). Dok je na Zapadu političko<br />
jedinstvo uspostavljeno pre pojave devetnaestovekovnih nacionalizama (apsolutna monarhija<br />
17. i 18. veka) zakasneli balkanski separatistički nacionalizmi oživljavali su izvorni<br />
macinijevski ideal etnički i jezički homogene teritorijalne države (svaka nacija jedna država).<br />
Po Gelneru, nacionalizam se upravo ispoljava u načelu da politička i nacionalna jedinica treba<br />
da se podudaraju. U etnički izmešanom Balkanu državni problem je 1918. trebalo da reši<br />
zajednica srodnih naroda koja bi u jednoj državi obuhvatila sve pripadnike manjih<br />
južnoslovenskih nacija. Hobsbaum eksploziju nacionalizma s kraja 20. veka opisuje kao<br />
nedovršeni posao iz 1918. Najpre je SSSR počeo sa stvaranjem novih političkih nacija tamo<br />
gde ranije nikakvih nacija nije bilo (Belorusi, Kirgizi, Uzbeci, Turkmeni itd.), a po istom<br />
obrascu je i Tito, iz različitih unutrašnjih i spoljnopolitičkih razloga, dopustio stvaranje<br />
političkih nacija u Jugoslaviji (Makedonci i Muslimani). Dakle, nisu samo nacije stvarale<br />
državu, već je proces bivao i obrnut, a u stvaranju nacija je, po Gelneru, bio očevidan<br />
manipulativan elemenat izmišljanja.<br />
Bilo bi neistorično nemati stalno na umu okolnost da u višenacionalnoj državi nastaloj na<br />
razvalinama imperija nije lako bilo naći pogodno, trajno i podjednako prihvatljivo idejno<br />
integrativno tkivo. Skoro sve do 19. veka prevladavale su tradicionalne garantije lojalnosti<br />
(legitimitet dinastije i božja milost), a verska kohezija slabila je sporije nego na kontinentu.<br />
Nacionalni osećaj, kao osnova «građanske religije» patriotizma, na Balkanu je bio izrazitije<br />
konfesionalno obojen nego kod drugih, «verski iživljenih» naroda. U Kraljevini SHS<br />
jugoslovenski građanski patriotizam sapostojao je sa netolerantnim konfesionalnim<br />
(misionarskim) samopoimanjem. Građanski patriotizam je lako prelazio u šovinistički.<br />
Komunisti na vlasti stvaraju novi integrativni amalgam stapanjem patriotizma i klasne dužnosti.<br />
Pored obaveze prema državi, ističe se dug prema avangardnoj klasi, uz lagano potiskivanje<br />
konfesionalno-nacionalne solidarnosti posvetovljavanjem obrazovanja i laicizacijom. Kult<br />
vladara je u procesima promene ideološkog oslonca imao neobično aktivnu ulogu kao živi<br />
simbol željenih vrednosti. Nacionalno je potiskivano klasnim, ali je ostajalo zapreteno.<br />
Teško je reći da li je složeni proces državnog integrisanja Balkana više remetilo istrajavanje na<br />
etničkom karakteru nacija (što je vodilo romantičarskoj fašizaciji) ili pak stvaranje novih<br />
političkih nacija (što je usložnjavalo i pojačavalo haos i rasulo naročito u Bosni 1992). I ovde<br />
95