institucionalne promene kao determinanta privrednog razvoja srbije

Neophodnost primjene institucionalnog pluralizma za održiv ekonomski razvoj 5
institucija, da ne govorimo o punokrvnom i integralnom tržištu! Kakvog li
paradoksa! Zbog toga se i događa sve ovo što se događa.
Naravno, ne isključuje se mogućnost djelovanja specifičnog oblika prikrivenog
dirižizma u savremenim uslovima. Riječ je o novom, dobro maskiranom i
mutiranom obliku dirižizma, koji djeluje pod demokratskim i neoliberalnim
plaštom. Objektivno, sve sive eminencije savremenih kvazi‐neoliberalnih reformi
imali su svoje utočište u makroekonomskim (dakle državnim) temeljima. Ispada da
je državno regulisanje (zlo)upotrijebljeno u nečije privatne svrhe. To je vjerovatno
ključni tranzicijski anti‐fenomen, koji će biti detaljnije istražen tek post festum, sa
bezbijedne istorijske distance. Naravno, autori koje samo kritički pomenuli ne
misle na te neodirižiste, nego na ostatke starog socijalističkog dirižizma. Svaka
rasprava na tu temu je suvišna, jer praksa neumoljivo sve pokazuje, makar u ovom
dijelu.
Državno institucionalno regulisanje (u izvornom smislu) se zove u pomoć
samo u kritičnim i kriznim situacijama, kojih je sve više. Nema sumnje da je
drastično slabljenje ove ekonomske institucije omogućilo grabež državne imovine i
netržišne (kvazi‐neoliberalne) oblike bogaćenja. Nema dostupnih podataka, ali ni
novca za naučna istraživanja navedenog fenomena. Ali, koliko god da se optužuju
za zavisnost, mediji su, ipak, krcati informacijama o sindromu koji je metaforično
nazvan „sanaderizacija“. Bilo je i ima toliko mnogo afera da ih više nije moguće
pratiti. Zar je to i potrebno? Sve je vidljivo golim okom, sve na sopstvenoj „goloj“
koži osjeća većina stanovništva. I sve se to nastavlja, u režiji krupno
zainteresovanih i (za sada) zaštićenih bogataša, kao i njihovih sitno zainteresovanih
apologeta iz redova akademskih krugova. Papir sve i svašta trpi, kao i narod.
Kad smo već kod akademskih krugova, primijetili smo i njihov naučni
„doprinos“ postojećem stanju. Zanemarićemo što u pojedinim copy‐paste
elaboracijama preuzimaju naučne izvore (među njima i naše) bez ikakvog citiranja.
Ako to nekome nešto znači – oprošteno mu je. Ali, ne može se oprostiti
preuzimanje isključivo „plišanih“ (neutralnih) naučnih stavova, uz apstrahovanje
kritike kao suštine i poruke tih članaka. To je već jedan od oblika apologetike.
Treba napomenuti da savremena svjetska iskustva pokazuju da čak ni
primjena navedenog uzornog modela pluralističkog institucionalizma više nije
garancija za pokretanje ekonomskog rasta i uspostavljanje održivog ekonomskog
razvoja. Pa ipak, nema sumnje da je to imperativni polazni uslov.