02.07.2013 Views

institucionalne promene kao determinanta privrednog razvoja srbije

institucionalne promene kao determinanta privrednog razvoja srbije

institucionalne promene kao determinanta privrednog razvoja srbije

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

316 Institucioanlne <strong>promene</strong> <strong>kao</strong> <strong>determinanta</strong> <strong>privrednog</strong> <strong>razvoja</strong> Srbije<br />

protivurečnosti (razlike) između ponude i tražnje, odnosno proizvođača i različitih<br />

kategorija potrošača, ali i da poštuje pravila i norme ponašanja, u skladu sa<br />

vladajućim vrednostima.<br />

Na osnovu prethodnih izlaganja, moglo bi se zaključiti da je trgovinska<br />

politika »nauka o svesnoj akciji države, odnosno društva u pravcu formiranja<br />

ciljeva i izbora efikasnih mera i instrumenata radi ostvarenja postavljenih ciljeva u<br />

trgovini. Trgovinska politika je deo ekonomske politike jedne zemlje. Trgovinska<br />

politika se deli na unutrašnju i spoljnu trgovinsku politiku« [23, str. 279].<br />

Spoljnotrgovinska politika obuhvata mere kojima se reguliše delatnost spoljne<br />

trgovine u širem smislu (razmena robe i usluga sa inostranstvom). Unutrašnja<br />

trgovinska politika obrađuje sve mere kojima se regulišu odnosi u unutrašnjoj<br />

trgovini i na domaćem tržištu jedne zemlje. Ova pravna materija obuhvaćena je u<br />

trgovinskim zakonima, opštim građanskim zakonima i specijalnim uredbama.<br />

Trgovinskim zakonima se celovito rešavaju pitanja obavljanja trgovinske<br />

delatnosti.<br />

Unutrašnja trgovinska politika može se podeliti na politiku u širem i užem<br />

smislu. U širem smislu, trgovinska politika obuhvata celokupnu delatnost društva<br />

na regulisanju odnosa na tržištu, <strong>kao</strong> što su: sređivanje ponude i tražnje, poslovni<br />

običaji, konkurencija, špekulacija, čuvanje poslovne tajne i sl. Politika unutrašnje<br />

trgovine u užem smislu obuhvata delatnost društva na regulisanju odnosa u samoj<br />

trgovini. Na primer, ovde se ubrajaju mere kojima se utvrđuju uslovi za obavljanje<br />

trgovinske delatnosti, mere zaštite materijalnih interesa potrošača, trgovinske<br />

struke, odnos trgovine prema proizvođačima i druge mere koje utiču na rad<br />

domaće trgovine.<br />

Završavajući ovo izlaganje ne bi trebalo zaključiti da državna intervencija<br />

može da zameni tržište. Dilema: državna intervencija ili tržište je lažna [13, str.<br />

396]. Naprotiv, neophodna je osmišljena i sadržajno bogata državna intervencija, ne<br />

da zameni, već da kontroliše i učini efikasnijim delovanje tržišta. To treba da znaju<br />

nosioci trgovinske delatnosti koji žele da se „uklope“ i iskoriste šanse koje im pruža<br />

tržište. Pri tome se može uzeti <strong>kao</strong> pravilo da potreba za kontrolom konflikata<br />

nastaje zbog usklađivanja interesa trgovinskih kompanija i širih društvenih<br />

interesa. Drugo je pitanje intenziteta konflikata. On zavisi od dostignutog nivoa<br />

ukupne privredne i društvene razvijenosti. Zbog toga nije moguće govoriti o<br />

standardizovanom modelu trgovinske politike, koji se može primeniti u različitim<br />

nacionalnim privredama. Nove tendencije u trgovini tržišno razvijenih zemalja,<br />

<strong>kao</strong> što su: internacionalizacija, koncentracija i integracija, standardizacija,<br />

elektronska trgovina i dr., nameću potrebu trgovini Srbije da nastavi rad na<br />

harmonizaciji sa Evropskom unijom.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!