kao i unapređivanje međuregionalne saradnje 28 ; 1994. godine Skupština jeimala 250 članova, od kojih su samo dve trećine bile zemlje članice Evropske<strong>za</strong>jednice 29 .Stoga je regionalna politika Zajednice imala velikog uticaja nainstitucije, izvan i preko svojih društveno-ekonomskih ciljeva. Kao prvo,promovisala je uspostavljanje novih mreža delovanja u određenoj merine<strong>za</strong>visnih od preovlađujućeg među-državnog načela. Kao drugo, dala jeinstitucijama Zajednice legitimitet među lokalnim i regionalnim vlastimai omogućila prepoznavanje regionalnih dimenzija od strane nacionalnihinstitucija, učinivši time region nekom vrstom <strong>za</strong>jedničke institucionalnereferentne tačke, uprkos činjenici da <strong>za</strong>jednički evropski koncept “regiona”i dalje ne postoji.Ovakav razvoj događaja naglašava <strong>za</strong>jednički opšti trend u procesuregionali<strong>za</strong>cije, iako ovaj trend obuhvata tako veliku različitost institucionalnihoblika da je nemoguće identifikovati koncept “regiona” koji bi delile sveevropske zemlje, ili bar sve zemlje članice Evropske Unije 30 . Jedina mogućadefinicija je tako opšte prirode da u potpunosti <strong>za</strong>magljuje specifičan institucionalnistatus regiona.Ovo se odnosi na definiciju datu u statutima Skupštine evropskihregiona, koja se poziva na kriterijume prihvaćene od strane Evropske Zajednicei Saveta Evrope: “lokalne vlasti neposredno ispod centralnih vlasti,sa političkom snagom reprezentacije otelotvorenom u i<strong>za</strong>branoj regionalnojSkupštini; ako to nije postignuto, može se nadomestiti grupom oformljenomna lokalnom nivou ili organom lokalne vlasti”.Ova definicija je čisto opisna i manjkava utoliko što pod istim terminomokuplja tako različite entitete kao što su nemački Länder, holandskepokrajine, francuski regioni, švedske okruzi i čak i novi “unitarni saveti”uspostavljeni kao rezultat najnovije teritorijalne reforme koja se trenutnosprovodi u Velikoj Britaniji. Manjkava je i po u tome što označava različiteentitete u jednoj te istoj državi kao regione, <strong>za</strong>visno od toga koje adminis-28 Zapravo, Skupština evropskih regiona je naslednik Saveta evropskih regiona, nakon izmena idopuna statuta Saveta u 1987. godini. Ovo udruženje uspostavljeno je sa sedištem u Strazburu,u skladu sa al<strong>za</strong>škim <strong>za</strong>konima. Statuti Skupštine objavljeni su, <strong>za</strong>jedno sa statutimaraznih drugih organi<strong>za</strong>cija, u: Luchaire, Z./Dolez, B./Vantroys, A. (1992), Les relations extérieuresdel régions françaises, Ministarstvo unutrašnjih poslova, La Documentation Française,Pariz.29 Hrbeck, R. (1994), Die Regione nin der Europäischen Union, Föderale Union – EuropasZunkuft? C.H. Beck, Munich. Nakon pristupanja Švedske, Finske i Austrije Evropskoj Uniji,broj regiona u zemljama članicama otada se nesumnjivo dodatno uvećao.30 Vidi Marcou, G. (1993), “New tendencies of local government in Europe”(Novi trendovi ulokalnoj upravi u Evropi), posebno str. Bennett, R.J. (ed.), Local government in the newEurope (Lokalna uprava u novoj Evropi), Belhaven Press, London; Marcou, G./Verebelyi,I. (1993), “Size, levels and functions of local government”, (“Veličina, nivoi i funkcijelokalne vlasti”), posebno str. 51-99, in Marcou, G./Verebelyi, I. (ed.), New trends in localgovernment in western and eastern Europe (Novi trendovi u lokalnoj upravi u <strong>za</strong>padnoj iistočnoj Evropi), Međunarodni institut upravnih nauka,Brisel.126
trativne reforme država uvodi: na primer, francuski departmani odgovaralisu ovoj definiciji pre <strong>za</strong>kona usvojenog 5. jula 1972. godine kojim su uvedeniregioni. U Holandiji termin “region” primenjuje se na administrativneoblasti na nižem nivou od pokrajinskog ili “gradskog regiona” u značenjuZakona o opštim principima iz aprila 1994. godine.Naučno-stručni termin koji je usvojio Džim Šarp, odnosno “mezouprava”, koji je odabran da bi se sprečilo brkanje sa regionom 31 , ima tuprednost da određuje srednji(e) nivo(e) u teritorijalnoj organi<strong>za</strong>ciji jednedržave kao one nivoe na kojima se odvijaju najvažnija dešavanja, ali bezstvaranja jedne nemoguće kategorije.Iz tog razloga čini se da nije moguće <strong>za</strong>lagati se <strong>za</strong> jedan jedinimodel ili bilo koji specifični koncept regiona. S druge strane, jeste mogućepredložiti metod rešavanja pitanja regionalne dimenzije različitih problemai obezbeđivanja institucionalnog odgovora doslednog političkom i upravnomstanju u pojedinačnim zemljama.U svetlu komparativnog rada ekspertskog pod-odbora <strong>za</strong> regionali<strong>za</strong>cijupri Nadzornom odboru <strong>za</strong> lokalnu i regionalnu demokratiju (CDLR),ovakav pristup mogao bi se <strong>za</strong>snivati na preciznoj analizi različitih oblikaregionali<strong>za</strong>cije dosada proučenih, na osnovu iskustva zemalja odabranihna osnovu različitosti njihovih institucionalnih eksperimenata i tradicija iuzimajući u obzir sve reforme koje se trenutno planiraju ili razmatraju.Ovaj izveštaj je rezime tog rada. On se <strong>za</strong>sniva na obrazlažućemizveštaju pripremljenom od strane profesora De Bruycker i Nihoul kao ina devet nacionalnih izveštaja iz sledećih zemalja: Francuske, Nemačke,Poljske, Portugala, Švedske, Švajcarske, Španije i Velike Britanije. Gde tobude potrebno u ovom izveštaju, druge zemlje i autori biće pomenuti ufusnotama.3.1.1 Regionali<strong>za</strong>cija i regioniAko se uzmu u obzir kako opšti trend ka regionali<strong>za</strong>ciji tako i nesvodivaheterogenost srednjih nivoa teritorijalne organi<strong>za</strong>cije u evropskimzemljama, moramo pokušati razjasniti odnos između koncepta regionali<strong>za</strong>cijei regiona (§ 1). Ovo razjašnjenje onda dalje možemo upotrebiti uopisivanju različitih oblika regionali<strong>za</strong>cije (§ 2), pre no što ih vratimo unjihov kontekst (§ 3).31 Sharpe, L.J. (1993) “The European Meso: an Appraisal” (“Evropski mezo: sagledavanje”, p.1, in Sharpe, L.J. (ed.), “The Rise of Meso Government in Europe”, (“Uspon mezo uprave uEvropi”), Sage, London.127
- Page 1 and 2:
Zahvaljujemo se Skupštini Autonomn
- Page 3:
Sadržaj1. Principi evropskog regio
- Page 6 and 7:
A, kad su u pitanju uloga i društv
- Page 8 and 9:
Sve u svemu, na Kelzenovoj lestvici
- Page 10 and 11:
“Ova se tvrdnja ne može održati
- Page 12 and 13:
kao što su Konstanovi (Benjamin Ko
- Page 14 and 15:
Istorijski aspekt i savremeni tipov
- Page 16 and 17:
Sve u svemu, sažimajući vrlo razl
- Page 18 and 19:
181.1.3 Regionalna državaRazlozi o
- Page 20 and 21:
nih jedinica; 6) Statut, kao najvi
- Page 22 and 23:
Mastrihtskim sporazumom (iz 1992-3)
- Page 24 and 25:
Napokon, kad je reč o savremenoj i
- Page 26 and 27:
ditio sine qua non) liberalne demok
- Page 28 and 29:
pretpostavki dobre realizacije cilj
- Page 30 and 31:
“diktature nad potrebama”. Za p
- Page 32 and 33:
publikanske i demokratske misli, po
- Page 34 and 35:
Promišljajući iskustva prve decen
- Page 36 and 37:
tokole (Additional Protocol) o njen
- Page 38 and 39:
tvorci ove povelje žele da “izle
- Page 40 and 41:
gresa lokalnih i regionalnih vlasti
- Page 42 and 43:
421.3.6 Stanovišta evropskih minis
- Page 44 and 45:
443. Učestvovanje u procesu donoš
- Page 46 and 47:
4612. Finansijsko ujednačavanje i
- Page 48 and 49:
povećanja broja i moći javnih slu
- Page 50 and 51:
ulaciju i upravljanje nekim ključn
- Page 52 and 53:
efektivniji pod uslovom da vladavin
- Page 54 and 55:
24. Jovičić, Miodrag. 1993. “Re
- Page 57 and 58:
2. Evropski dokumenti o regionaliza
- Page 59 and 60:
Isto tako, ne treba tumačiti da od
- Page 61 and 62:
Član 12Generalni sekretar Saveta E
- Page 63 and 64:
2.1.3 Model međudržavnih sporazum
- Page 65 and 66:
Član 4. — Delokrug lokalne samou
- Page 67 and 68:
6. Lokalne vlasti biće konsultovan
- Page 69 and 70:
prvog dana meseca koji sledi po ist
- Page 71 and 72:
ogate raznolikosti regiona u Skupš
- Page 73 and 74:
u najmanju ruku, njegova organizaci
- Page 75 and 76: delu finansija za posebne namene,
- Page 77 and 78: Član 11. - Regioni i prekograničn
- Page 79 and 80: 2.4 Kongres lokalnih i regionalnih
- Page 81 and 82: DodatakNacrt evropske povelje o reg
- Page 83 and 84: B. Definicija regionalne samouprave
- Page 85 and 86: 3. Odgovarajući međunarodni spora
- Page 87 and 88: datke regiona, s ciljem usklađivan
- Page 89 and 90: U onim državama u kojima se region
- Page 91 and 92: Član 27. — Otkazivanje članstva
- Page 93 and 94: ostvariti ukoliko državne instituc
- Page 95 and 96: u obzir specifičnosti svog sistema
- Page 97 and 98: 3.2. Ovakvo učešće obezbeđuje s
- Page 99 and 100: 10. Regionalna administracija10.1.
- Page 101 and 102: pravi u postavljanju principa demok
- Page 103 and 104: 4. Komitetu ministara Saveta Evrope
- Page 105 and 106: U vezi sa lokalnim i regionalnim fi
- Page 107 and 108: 2 Komiteta ministara o dobroj praks
- Page 109 and 110: 2.7 Evropska povelja za pogranične
- Page 111 and 112: azvili su se u programe čije aktiv
- Page 113 and 114: marketinškim resursima. One se če
- Page 115 and 116: pske povelje o regionalnom razvoju,
- Page 117 and 118: drugih partnera. Pored toga, blisko
- Page 119 and 120: institucija, organizacija za zašti
- Page 121: - Evrope građana gde se ljudi odli
- Page 124 and 125: država, dok druge države uvode ko
- Page 128 and 129: 1281. DefinicijeKoncept regionaliza
- Page 130 and 131: Da bi se izmerio opseg ove instituc
- Page 132 and 133: Tako da ovo nije oblik regionalizac
- Page 134 and 135: pravcu 40 . I pored toga, regionaln
- Page 136 and 137: Ova reforma trebalo bi da naknadno
- Page 138 and 139: opštinskih predstavnika i od član
- Page 140 and 141: I ovde postoji velika heterogenost,
- Page 142 and 143: Ukupna koherentnost i jedinstvenost
- Page 144 and 145: Regionalizacija kakva je data u ita
- Page 146 and 147: kao institucije u razvoju infrastru
- Page 148 and 149: U zemljama koje su uvele regionalne
- Page 150 and 151: Stanje koje nastaje kao posledica r
- Page 152 and 153: Länder-a, ali Federacija obezbeđu
- Page 154 and 155: da izvrši određena ulaganja na te
- Page 156 and 157: Uniju vođenja pregovora i potpisiv
- Page 158 and 159: 3) Mehanizmi za finansijsku solidar
- Page 160 and 161: investicionih troškova još je zna
- Page 162 and 163: uvek dovode do stvaranja nekog step
- Page 164 and 165: koje regionima omogućavaju raciona
- Page 166 and 167: Nemački Osnovni zakon priznaje i j
- Page 168 and 169: veliki gradovi u Evropi kao i zajed
- Page 170 and 171: - društveno-ekonomski (na primer,
- Page 172 and 173: Pre svega, veličina regiona mora o
- Page 174 and 175: Verovatnoća je da bi davalje udela
- Page 176 and 177:
Pored toga, politička regionalizac
- Page 178 and 179:
Na osnovu ovih informacija možemo
- Page 180 and 181:
Drugo, organizacija federalne drža
- Page 182 and 183:
situacija u kojima prevelika podelj
- Page 184 and 185:
stalnost od Beograda; što je prizn
- Page 186 and 187:
godina, nekoiko zemalja ovog region
- Page 188 and 189:
je nejasna. Postoje protivrečnost
- Page 190 and 191:
Poslednji generalni problem, nastao
- Page 192 and 193:
starstava. Trenutno su samo direktn
- Page 194 and 195:
centralnog budžeta (plate prosvetn
- Page 196 and 197:
3.2.4 Demokratija u lokalnim instit
- Page 198 and 199:
Iako nam nedostaju informacije iz p
- Page 200 and 201:
lovom boljeg upravljanja. U Federac
- Page 202 and 203:
- Regionalna samouprava mora biti j
- Page 204 and 205:
Lokalne javne službe- Zapošljavan
- Page 206 and 207:
Prve dve države su u regionalizaci
- Page 208 and 209:
njen značaj za demokratiju, mir, s
- Page 210 and 211:
postavljanjem autonomija ili region
- Page 212 and 213:
kasnije uticati na njegovo opredelj
- Page 214 and 215:
Građanske Demokratske Partije. Po
- Page 216 and 217:
nepoverenje prema regionalizaciji i
- Page 218 and 219:
autonomnih pokrajina važna pretpos
- Page 220 and 221:
10. Organiautonomnepokrajine11. Za
- Page 222 and 223:
proteže na 19 posebnih oblasti. Al
- Page 224 and 225:
vrlo uspešno rešio neke od tih za
- Page 226 and 227:
Takođe, prihvaćeni su predlozi da
- Page 228 and 229:
Za sada, i prema Zakonu o lokalnoj
- Page 230 and 231:
4. Literatura1. Basta, Lidija i ost