uvek dovode do stvaranja nekog stepena <strong>za</strong>visnosti, makar to bilo samo uodređivanju namene <strong>za</strong> koju se subvencija daje. To znači da se mora izvršitiprocena celokupnog sistema upravljanja finansijama..Ta procena može se izvšiti samo u slučaju Francuske, budući daportugalski upravni regioni još uvek ne postoje, ali dâ se primetiti da sukomunalne i departmanske finansije potpuno odvojene od regionalnih finansija:sve lokalne vlasti imaju izričita ovlašćenja <strong>za</strong> ubiranje pore<strong>za</strong>, a glavnadavanja iz budžeta obavlja država u obliku jednokratnih isplata (osimu slučaju investicionih subvencija <strong>za</strong> opštine koje imaju manje od 2 000stanovnika). Sistemima finansijskog izjednačavanja upravlja država a ne region,sa izuzetkom malih fondova <strong>za</strong> izjednačavanje kojima upravlja većedepartmana.Uopšteno govoreći, ustavi unitarnih država sadrže odredbe koje suusko pove<strong>za</strong>ne sa formiranjem lokalnih vlasti, jemčenjem njihove autonomijei uspostavljanjem državne kontrole, sa jednim jedinim izuzetkom VelikeBritanije, ali to ima više veze sa prirodom njenog (nenapisanog) ustava negosa onim što on predviđa. U unitarnim državama bez regionalnih institucijauvek je država ili njen predstavnik na lokalu ta koja vrši nadzor nad lokalnimvlastima, a ne lokalna vlast na srednjem nivou; ovakav je slučaj u Švedskoj,a sada i u Mađarskoj i Poljskoj.Holandija je ovde izuzetak, jer je <strong>za</strong> opštinsku reorgani<strong>za</strong>ciju odgovornopokrajinsko veće, a izvršno telo koje bira pokrajinsko veće (kojim opet,s druge strane, predsedava kraljičin Komesar) vrši nadzor nad opštinama injihovim saradničkim agencijama 80 .B. Infra-regionalne vlasti i politička regionali<strong>za</strong>cijaU svim zemljama koje su prošle kroz političku regionali<strong>za</strong>ciju(Španija, Italija i Belgija iako je sada postala federalna država, kao i Portugalkada su u pitanju njegovi prekomorski regioni), dužnosti u odnosu nalokalne vlasti raspodeljene su između države i regiona.Kao i u unitarnoj državi, lokalne vlasti i jemstva <strong>za</strong> njihovu autonomijuutvrđene su nacionalnim ustavom. Opšte <strong>za</strong>konodavstvo o lokalnimvlastima usvaja se na nacionalnom nivou. I u Španiji i u Italiji, kao i u Belgiji,Francuskoj i Portugalu, postojanje opština i (osim u Portugalu) pokrajina kaosrednjeg nivoa <strong>za</strong>jemčeno je Ustavom.Međutim, prisutno je de facto takmičenje između regiona i pokrajinekoje je u slučaju političke regionali<strong>za</strong>cije omogućeno slabošću pokrajinskognivoa, što potvrđuje njegov subordinirani status. Na primer, tamo gdetroškovi francuskih departmana iznose 46% troškova opština (uključujući ikomunalne grupacije sa ne<strong>za</strong>visnim ovlašćenjima ubiranja pore<strong>za</strong>), troškovibelgijskih pokrajina iznose samo 20% troškova opština, a troškovi italijanskihpokrajina iznose manje od 9% troškova opština.80 Toonen, T.A.J. (1993), “Dutch Provinces and the Struggle for the Meso” (“Holandske pokrajineu borba <strong>za</strong> mezo”), str. 132 i 133, u Sharpe, L.J. (ed.), op. cit.162
Stanje u Španiji je teže proceniti, jer je pokrajinski nivo nestao uautonomnim <strong>za</strong>jednicama koje su jedna pokrajina. Međutim, istorijske teritorijeBaskije i Navare imaju sistem <strong>za</strong>snovan na “fueros” ili beneficijama,što uvećava njihova raspoloživa sredstva; neke od ostalih autonomnih <strong>za</strong>jednicaimale su institucionalnih neslaganja (Katalonija, Kastilja - La Mančai region Valensije), dok druge imaju saradnju na visokom nivou 81 . Političkaregionali<strong>za</strong>cija generalno teži tome da pokrajinu obuhvati kao jednu oblastu regionu.Lokalne vlasti nalaze se u situaciji delimične <strong>za</strong>konske <strong>za</strong>visnosti oregionima, koja se odražava u raspodeli <strong>za</strong>konodavnih i nadzornih ovlašćenja.Špansko nacionalno <strong>za</strong>konodavstvo ustanovljuje osnove sistema lokalnesamouprave (Zakon od 2. aprila 1985. godine), reguliše lokalne finansije(Zakon od 28. decembra 1988. godine) i imovinski sistem (Zakonska uredbaod 13. juna 1986. godine); međutim, autonomne <strong>za</strong>jednice takođe vršesubordiniranu <strong>za</strong>konodavnu vlast; ta činjenica je na primer bila iskorišćenau formiranju posebnih lokalnih vlasti na nivou ispod pokrajinskog, kao štosu comarcas (regioni) u Kataloniji i Asturiji, udruženja opština (mancomunidadesde municipios) u Aragonu, <strong>za</strong>tim organi<strong>za</strong>cija gradskih područja, tenadležnosti pokrajina i njihov odnos sa autonomnom <strong>za</strong>jednicom.Autonomna <strong>za</strong>jednica odgovorna je i <strong>za</strong> odlučivanje o stvaranjuili rasformiranju opština ili promeni njihovih teritorijalnih granica (Zakonod 2. aprila 1985. godine, čl. 13). Nadzor nad <strong>za</strong>konitošću deli se izmeđudržave i autonomne <strong>za</strong>jednice, koja se obaveštava o odlukama koje donoselokalne vlasti i može se obratiti sudovima sa <strong>za</strong>htevom <strong>za</strong> poništavanje tihodluka; međutim, Ustavni sud <strong>za</strong>ustavio je napore pojedinih autonomnih <strong>za</strong>jednicada se uspostavi čvršći nadzor nad pokrajinama, a posebno njihovimbudžetima.Portugal je uveo sličan sistem u svojim autonomnim ostrvskim regionima.Autonomni ostrvski regioni donose pravne regulative kojima seregulišu pitanja lokalne vlasti, u skladu sa Ustavom i opštim nacionalnim<strong>za</strong>konodavstvom, određuju teritorijalne granice lokalnih vlasti (definisanje,brisanje i promene granica) i obavlja nadzor.Italijansko <strong>za</strong>konodavstvo o lokalnim vlastima još uvek se donosina nacionalnom nivou, ali regioni mogu donositi regulative o granicamanaseljenih mesta (čl. 117 Ustava). Zakonom br. 142/1990 date su odredbe81 O Belgiji, vidi De Bruycker, Ph./Dujardin, Ph. (1994), “La décentralisation à l’épreuve de lanouvelle forme de l’Etat”, str. 59-90, u Delcamp, A. (ed.), Les collectivités décentraliséesde l’Union européenne, La Documentation française, Paris; Delmartino, F. (1993), “Belgium:in Search of the Meso Level” (“Belgija: potraga <strong>za</strong> mezo nivoom”), str. 40-60, u Sharpe, L.J.(ed.), op. cit.; o Španiji, Fernandez Espinar Lopez, L.C. (1994), “Espagne: les structureslocals dans l’Etat des autonomies”, str. 117-148, u Delcamp, A. (ed.), op. cit.; Cuchillo,M. (1993), “The Autonomous Communities as the Spanish Meso” (“autonomne <strong>za</strong>jednicekao španski mezo”), str. 210-246, u Sharpe, L.J. (ed.), op. cit.; o Italiji, Merloni, F. (1994),“Italie: l’Etat régional contre la centralisation ?”, str. 233-254, u Delcamp, A (ed.), op. cit.;Cassese, S./Torchia, L. (1993), op. cit., str. 91-116.163
- Page 1 and 2:
Zahvaljujemo se Skupštini Autonomn
- Page 3:
Sadržaj1. Principi evropskog regio
- Page 6 and 7:
A, kad su u pitanju uloga i društv
- Page 8 and 9:
Sve u svemu, na Kelzenovoj lestvici
- Page 10 and 11:
“Ova se tvrdnja ne može održati
- Page 12 and 13:
kao što su Konstanovi (Benjamin Ko
- Page 14 and 15:
Istorijski aspekt i savremeni tipov
- Page 16 and 17:
Sve u svemu, sažimajući vrlo razl
- Page 18 and 19:
181.1.3 Regionalna državaRazlozi o
- Page 20 and 21:
nih jedinica; 6) Statut, kao najvi
- Page 22 and 23:
Mastrihtskim sporazumom (iz 1992-3)
- Page 24 and 25:
Napokon, kad je reč o savremenoj i
- Page 26 and 27:
ditio sine qua non) liberalne demok
- Page 28 and 29:
pretpostavki dobre realizacije cilj
- Page 30 and 31:
“diktature nad potrebama”. Za p
- Page 32 and 33:
publikanske i demokratske misli, po
- Page 34 and 35:
Promišljajući iskustva prve decen
- Page 36 and 37:
tokole (Additional Protocol) o njen
- Page 38 and 39:
tvorci ove povelje žele da “izle
- Page 40 and 41:
gresa lokalnih i regionalnih vlasti
- Page 42 and 43:
421.3.6 Stanovišta evropskih minis
- Page 44 and 45:
443. Učestvovanje u procesu donoš
- Page 46 and 47:
4612. Finansijsko ujednačavanje i
- Page 48 and 49:
povećanja broja i moći javnih slu
- Page 50 and 51:
ulaciju i upravljanje nekim ključn
- Page 52 and 53:
efektivniji pod uslovom da vladavin
- Page 54 and 55:
24. Jovičić, Miodrag. 1993. “Re
- Page 57 and 58:
2. Evropski dokumenti o regionaliza
- Page 59 and 60:
Isto tako, ne treba tumačiti da od
- Page 61 and 62:
Član 12Generalni sekretar Saveta E
- Page 63 and 64:
2.1.3 Model međudržavnih sporazum
- Page 65 and 66:
Član 4. — Delokrug lokalne samou
- Page 67 and 68:
6. Lokalne vlasti biće konsultovan
- Page 69 and 70:
prvog dana meseca koji sledi po ist
- Page 71 and 72:
ogate raznolikosti regiona u Skupš
- Page 73 and 74:
u najmanju ruku, njegova organizaci
- Page 75 and 76:
delu finansija za posebne namene,
- Page 77 and 78:
Član 11. - Regioni i prekograničn
- Page 79 and 80:
2.4 Kongres lokalnih i regionalnih
- Page 81 and 82:
DodatakNacrt evropske povelje o reg
- Page 83 and 84:
B. Definicija regionalne samouprave
- Page 85 and 86:
3. Odgovarajući međunarodni spora
- Page 87 and 88:
datke regiona, s ciljem usklađivan
- Page 89 and 90:
U onim državama u kojima se region
- Page 91 and 92:
Član 27. — Otkazivanje članstva
- Page 93 and 94:
ostvariti ukoliko državne instituc
- Page 95 and 96:
u obzir specifičnosti svog sistema
- Page 97 and 98:
3.2. Ovakvo učešće obezbeđuje s
- Page 99 and 100:
10. Regionalna administracija10.1.
- Page 101 and 102:
pravi u postavljanju principa demok
- Page 103 and 104:
4. Komitetu ministara Saveta Evrope
- Page 105 and 106:
U vezi sa lokalnim i regionalnim fi
- Page 107 and 108:
2 Komiteta ministara o dobroj praks
- Page 109 and 110:
2.7 Evropska povelja za pogranične
- Page 111 and 112: azvili su se u programe čije aktiv
- Page 113 and 114: marketinškim resursima. One se če
- Page 115 and 116: pske povelje o regionalnom razvoju,
- Page 117 and 118: drugih partnera. Pored toga, blisko
- Page 119 and 120: institucija, organizacija za zašti
- Page 121: - Evrope građana gde se ljudi odli
- Page 124 and 125: država, dok druge države uvode ko
- Page 126 and 127: kao i unapređivanje međuregionaln
- Page 128 and 129: 1281. DefinicijeKoncept regionaliza
- Page 130 and 131: Da bi se izmerio opseg ove instituc
- Page 132 and 133: Tako da ovo nije oblik regionalizac
- Page 134 and 135: pravcu 40 . I pored toga, regionaln
- Page 136 and 137: Ova reforma trebalo bi da naknadno
- Page 138 and 139: opštinskih predstavnika i od član
- Page 140 and 141: I ovde postoji velika heterogenost,
- Page 142 and 143: Ukupna koherentnost i jedinstvenost
- Page 144 and 145: Regionalizacija kakva je data u ita
- Page 146 and 147: kao institucije u razvoju infrastru
- Page 148 and 149: U zemljama koje su uvele regionalne
- Page 150 and 151: Stanje koje nastaje kao posledica r
- Page 152 and 153: Länder-a, ali Federacija obezbeđu
- Page 154 and 155: da izvrši određena ulaganja na te
- Page 156 and 157: Uniju vođenja pregovora i potpisiv
- Page 158 and 159: 3) Mehanizmi za finansijsku solidar
- Page 160 and 161: investicionih troškova još je zna
- Page 164 and 165: koje regionima omogućavaju raciona
- Page 166 and 167: Nemački Osnovni zakon priznaje i j
- Page 168 and 169: veliki gradovi u Evropi kao i zajed
- Page 170 and 171: - društveno-ekonomski (na primer,
- Page 172 and 173: Pre svega, veličina regiona mora o
- Page 174 and 175: Verovatnoća je da bi davalje udela
- Page 176 and 177: Pored toga, politička regionalizac
- Page 178 and 179: Na osnovu ovih informacija možemo
- Page 180 and 181: Drugo, organizacija federalne drža
- Page 182 and 183: situacija u kojima prevelika podelj
- Page 184 and 185: stalnost od Beograda; što je prizn
- Page 186 and 187: godina, nekoiko zemalja ovog region
- Page 188 and 189: je nejasna. Postoje protivrečnost
- Page 190 and 191: Poslednji generalni problem, nastao
- Page 192 and 193: starstava. Trenutno su samo direktn
- Page 194 and 195: centralnog budžeta (plate prosvetn
- Page 196 and 197: 3.2.4 Demokratija u lokalnim instit
- Page 198 and 199: Iako nam nedostaju informacije iz p
- Page 200 and 201: lovom boljeg upravljanja. U Federac
- Page 202 and 203: - Regionalna samouprava mora biti j
- Page 204 and 205: Lokalne javne službe- Zapošljavan
- Page 206 and 207: Prve dve države su u regionalizaci
- Page 208 and 209: njen značaj za demokratiju, mir, s
- Page 210 and 211: postavljanjem autonomija ili region
- Page 212 and 213:
kasnije uticati na njegovo opredelj
- Page 214 and 215:
Građanske Demokratske Partije. Po
- Page 216 and 217:
nepoverenje prema regionalizaciji i
- Page 218 and 219:
autonomnih pokrajina važna pretpos
- Page 220 and 221:
10. Organiautonomnepokrajine11. Za
- Page 222 and 223:
proteže na 19 posebnih oblasti. Al
- Page 224 and 225:
vrlo uspešno rešio neke od tih za
- Page 226 and 227:
Takođe, prihvaćeni su predlozi da
- Page 228 and 229:
Za sada, i prema Zakonu o lokalnoj
- Page 230 and 231:
4. Literatura1. Basta, Lidija i ost