ZBORNIK - Matica srpska

eÿnosti duše moraju uãi i animiriti posebna tela koja ih saåinjavaju.
4 Samo uništenje tela, koje ãe doãi u dato vreme, moÿe staviti
kraj vezi i osloboditi dušu od njenog vrlo zahtevnog posla. 5
Drugi naåin je psihiåki: jednom u telu, gde joj je zadatak da ga
animira i da upravlja njime, duša poåinje da se predaje brizi o telu
do te mere da na kraju deli sve njegove interese, ÿelje i strasti; i tako,
umesto da ga obuåava i predvodi, ona mu postaje porobljena.
Ovaj fenomen je ono što u pravom smislu reåi oznaåava pojam 'vezivanje'.
Suprotno kozmološkoj asocijaciji, 'vezivanje' je pre svega
pitanje volje, a odatle i odgovornosti: duša se predaje odnosu sa telom
koji je mogla da izbegne i åiji je sada rezultat 'biti u njegovim
okovima'. No, postoji jedan naåin da ga se ona oslobodi, a to nije
fiziåko uništenje tela, veã povlaåenje telesne prirode 'iz naše misli'. 6
Obeleÿje koje sam upravo naveo je od velike vaÿnosti, toliko
velike da na njegovom temelju leÿi sama moguãnost filosofije. Filosofija
je, po Platonu i kasnijim platoniåarima, jedini naåin kojim se
moÿe osloboditi od 'vezivanja'; ona to åini razmatranjem pitanja za-
kojim je povezan". Platon daje jedno objašnjenje za ta „neophodna dobra" u Drÿavi
558d—559b. O tome, M. Burnyeat (2006), str. 8: “We are embodied (…) so we
need to cater for the body's requirements. Just so, the Republic counts as 'necessary'
desires not only those that we cannot divert or suppress, but also those that
are beneficial to us. For example, the appetite for enough bread plus meat or fish to
keep oneself in health and good physical condition…, not just enough bread for
survival".
4 Cf. En. IV 8 [6] 3, 27—30.
5 Cf. G. Boys-Stones (2004), n. 36, govori o tome šta je smrt za Platona i u
tom smislu istorijski Fedon je “the freeing of one's rationality from service to the
body “the freeing of one's rationality from service to the body"; nasuprot, ni Platon
ni Fedon ne govore o smrti kao “as the purification or cure of the soul". Cf. En. IV
[27] 12.
6 Cf. En. II 9 [33] 17, 1—5: Kaåtoi, eø kaÆ miseìn aœtoìj [sc. Gnostici]
ñp0ei t§n to‡ s3matoj cÿsin, diÃti ÈkhkÃasi PlÀtwnoj poll2 memfamçnoy
tå s3mati oía ñmpÃdia parçxei té fyxé — kaÆ p©san t§n swmatik§n cÿsin
eÖpe xeårona — ñxrén taÿthn perielÃntaj tü dianoå‹ ådeìn tÁ loipÃn. M. R.
Miles (1999) s pravom naglašava dati odeljak ali zakljuåuje pogrešno kada kaÿe:
“(thought) is the only place where (bodily nature) can be eliminated, short of
death" (str. 105, moje kurzive). U Fedonu 81b-c, Platon to åini jasnim, pri smrti,
ne-åista duša se (i. e. duša koja „je bila sa telom, koja ga je sluÿila i volela, i bila
tako opåinjena njime, njegovim strastima i uÿivanjima") ne odvaja „nepomuãena"
(eølikriné)": ona sa sobom nosi telesnu prirodu kojom je bila kontaminirana za
vreme svog zemaljskog boravka (o i. e. 'contamination' (koji smo mi preveli sa
'kontaminacija')) kao boljem prevodu za Ènapåmplhmi ili ÈnÀplewj od kontaminacije
ili infekcije ('contagion' ili 'infection'), videti G. W. Most (1993), str.
101—102). Mislim da nas Miles dovodi u zabludu u svom zakljuåku jer nikako ne
prepoznaje razliku na koju pokušavam da ukaÿem izmeðu kozmološkog i psihiåkog
vezivanja. O tome videti takoðe moju prethodnu belešku.
126