ZBORNIK - Matica srpska

individualne duše s telom. Åetvrti deo En. IV 8 [6] otpoåinje stavkom
o individualnim dušama još u stadiju potpuno inteligibilnog
sveta. Na tom nivou, kako je reåeno, one su slobodne od bola
(Èp0monaj), boraveãi sa dušom sveta i uåestvujuãi u njenom upravljanju,
„kao oni koji ÿive sa monarhom sveta i dele njegovu upravu
imperijom i, u stvari ne silaze sa kraljevskog prestola". 19 Potom,
od desetog reda poåinje opis „pada" tih individualnih duša u tela:
(a) Ali one se menjaju, postajuãi od celine deo i, prepuštajuãi se
same sebi, i, kao umorne od ÿivota sa drugim, povlaåe se u sebe. (b)
Sada, pošto je duša to åinila za neko vreme, odvajajuãi se od celine i
postajuãi razliåita, i ne gledajuãi prema inteligibilnom, ona postaje
deo, izolovana, slaba i smutljiva, ona sada gleda prema delu i izdvajanju
od celine, te se upušta u pojedinaåno i odvaja od svega ostalog;
prilazi i usmerava se ka jednoj stvari od celine razbijena u svim pravcima,
napustila je celinu da bi upravljala, ogromnim naporom, pojedinaånim
delom; predajuãi se i sa brigom za spoljne stvari ona je sada
prisutna i duboko utonula u [telo]. (c) U tom momentu snalazi je
'prenošenje okova', 20 takoreãi, i 'biti u okovima' 21 tela …, En. IV 8
[6] 4, 10—23.
(a) MetabÀlloysai dÇ ñk to‡ Óloy eøj tÁ mçroj te eÖnai
kaÆ Ñayt%n kaÆ oÜon kÀmnoysai tÁ sŸn Ëll@ eÖnai Ènaxwro‡sin
eøj tÁ Ñayt%n ÇkÀsth. (b) =/Otan d§ to‡to di2 xrÃnwn
poiü ceÿgoysa tÁ p©n kaÆ tü diakråsei Èpost©sa kaÆ m§ prÁj
tÁ nohtÁn blçpØ, mçroj genomçnh mono‡taå te kaÆ Èsueneì kaÆ
polypragmoneì kaÆ prÁj mçroj blçpei kaÆ tå ÈpÁ to‡ Ìloy
xwrism~ ÑnÃj tinoj ñpib©sa kaÆ tÁ Ëllo p©n cygo‡sa, ñluo‡sa
kaÆ straceìsa eøj tÁ ƒn ñkeìno plhttÃmenon ŒpÁ t%n Ólwn kaÆ
pÀntwn, to‡ te Óloy Èpçsth kaÆ tÁ kauçkaston met2 peristÀsewj
dioikeì ñcaptomçnh ëdh kaÆ uerapeÿoysa t2 ¿qwuen kaÆ
paro‡sa kaÆ d‡sa aœto‡ polŸ eåj tÁ eÄsw. (c) '/Enua kaÆ
symbaånei aœtü tÁ legÃmenon pterorryésai kaÆ ñn desmoìj toìj
to‡ s3matoj gençsuai…
Ono na šta ovde ÿelim da skrenem paÿnju jeste 'åime' i 'kako'
je uslovljen kozmološki silazak individualne duše u telo. Priåa je,
izgleda, ovakva: dok ÿivi „slobodna od bola" i dok deli upravljanje
sa dušom sveta, duša se, „kao umorna" od boravka sa dušom sveta,
povlaåi u samu sebe i, to åineãi, ona se menja, te od celine postaje
deo. Ta promena, ipak, nije neposredna jer samo „kad je duša to åinila
izvesno vreme", proces „da postane deo" je završen. Kao rezul-
19 En. IV 8 [6] 4, 7—9.
20 Ref. u Fedru 246c2.
21 Ref. u Fedonu 67d1.
131