Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet Odsek za psihologiju ...
Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet Odsek za psihologiju ...
Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet Odsek za psihologiju ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Uslovi na radu i individualna uverenja <strong>za</strong>poslenih kao prediktori organi<strong>za</strong>cijskog zdravlja<br />
Harta i Kupera. Naime, u prikazu svog modela (Hart & Cooper, 2001), autori ističu da bi<br />
se u istraživanju stresa trebalo „fokusirati na širok raspon mera organi<strong>za</strong>cijske uspešnosti<br />
..., kao i ponašanja koja su u direktnoj vezi sa troškovima u smislu ljudskih resursa (npr.<br />
bolovanja, troškovi zdravstvenog osiguranja i dr.)“ (str. 106, italik BP). Dakle, ako se<br />
uzme nešto drugačiji kriterijum <strong>za</strong> razvrstavanje varijabli – odnosno kao indikatore<br />
organi<strong>za</strong>cijske uspešnosti tretiraju <strong>za</strong>ista samo ponašanja (ili namera <strong>za</strong> ponašanjem, kao<br />
u nameri <strong>za</strong> napuštanje organi<strong>za</strong>cije), onda ima punog smisla da se organi<strong>za</strong>cijska<br />
privrženost tretira kao medijatorska u testiranom modelu.<br />
8.5 Diskusija rezultata prema hipote<strong>za</strong>ma modela organi<strong>za</strong>cijskog<br />
zdravlja<br />
Nalaz ovog istraživanja da negativna iskustva na radu pozitivno predviđaju<br />
izgaranje u skladu su, kako sa modelom organi<strong>za</strong>cijskog zdravlja, tako i sa brojnim<br />
drugim istraživanjima stresa na radu i teorijskim modelima – te nije iznenađujuć<br />
(Maslach et al., 2001; Popov & Popov, 2012; Schaufeli & Bakker, 2004). Sa druge<br />
strane, ve<strong>za</strong> između pozitivnih događaja i iskustava na radu i radne angažovanosti, do<br />
sada je malo istraživana. Rezultati dobijeni u ovom istraživanju, pak, u skladu su sa<br />
malobrojnim dosadašnjim studijama te vrste. Tako je, npr. Hart (1999) poka<strong>za</strong>o da postoji<br />
ne<strong>za</strong>vistan doprinos pozitivnih događaja na radu (eng. „work uplifts“) i negativnih,<br />
odnosno stresora („work hassles“) na globalno <strong>za</strong>dovoljstvo poslom. Takođe je<br />
interesantno da negativna iskustva ne doprinose intenzitetu radne angažovanosti, a što je<br />
u skladu sa modelom organi<strong>za</strong>cijskog zdravlja. Takav nalaz opovrgava tezu da je stres<br />
moguće meriti samo preko jednog indikatora – npr. distresa ili izgaranja. Ako bi se to<br />
učinilo, pokazuju naši rezultati, to bi vodilo pogrešnom <strong>za</strong>ključku da su izgaranje i radna<br />
angažovanost dva pola istog kontinuuma – te da ih nije potrebno posebno meriti.<br />
Naprotiv, ovde je poka<strong>za</strong>no da nema osnova pretpostavljati da je odsustvo negativnih<br />
događaja na radu, odnosno odsustvo stresora, dovoljno da bi se postiglo optimalna radna<br />
angažovanost <strong>za</strong>poslenih. Empirijska potvrda te teze daje svoj puni smisao izučavanju<br />
modela organi<strong>za</strong>cijskog zdravlja, čiji je jedan od najvažnijih doprinosa ovoj oblasti<br />
126