Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet Odsek za psihologiju ...
Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet Odsek za psihologiju ...
Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet Odsek za psihologiju ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Uslovi na radu i individualna uverenja <strong>za</strong>poslenih kao prediktori organi<strong>za</strong>cijskog zdravlja<br />
predviđaju nameru <strong>za</strong> napuštanje organi<strong>za</strong>cije (Janssen et al., 1999), rezultati ovog<br />
istraživanja sugerišu da je ta ve<strong>za</strong> posredovana nivoom izgaranja. Prema izvornoj<br />
definiciji konstrukta izgaranja, osim emocionalne iscrpljenosti, dimenzija koja se smatra<br />
suštinom ovog fenomena jeste odvajanje, odnosno mentalno napuštanje prostora rada<br />
(dimenzija depersonali<strong>za</strong>cija/cini<strong>za</strong>m; Maslach et al., 2001). Stoga nije teško razumeti<br />
zbog čega visok nivo emocionalne iscrpljenosti, kako ga meri skala WB iz CBI upitnika<br />
vodi nameri da se i<strong>za</strong>đe iz uslova rada koji osobu iscrpljuju – odnosno nameri <strong>za</strong><br />
napuštanje organi<strong>za</strong>cije. Može se pretpostaviti takođe da namera <strong>za</strong> napuštanje<br />
predstavlja izvesnu formu izbegavajuće strategije prevladavanja, u Amirkanovoj<br />
taksonomiji (Amirkhan, 1990), odnosno ne pokušaj izlaska na kraj sa, već izlaska iz<br />
stresnih radnih okolnosti. Takva hipote<strong>za</strong> ima uporište u podacima. Tako je, npr. u<br />
prethodnoj studiji kod nas, izbegavajuća koping strategija bila značajno pove<strong>za</strong>na sa<br />
distresom (Popov et al., 2010). Slično tome, u velikoj studiji u Japanu (Shimazu &<br />
Kosugi, 2003) dobijen je rezultat da aktivne strategije vode smanjivanju distresa, dok to<br />
ne važi <strong>za</strong> pasivne stragije.<br />
Relacije između izgaranja i radne angažovanosti testirane su na dva načina. Prvi<br />
način je podrazumevao proveru smera uticaja, čime smo pokušali dati odgovor na pitanje<br />
da li izgaranje predviđa radnu angažovanost ili obrnuto. Indeksi podesnosti oba modela<br />
su praktično identični, čime nam nisu dali dovoljno prostora <strong>za</strong> definitivne <strong>za</strong>ključke.<br />
Testirane su i relacije između izgaranja i pojedinih dimenzija radne angažovanosti u<br />
posebnom modelu (slika 21, prilog 1). Interesantno je uočiti da najvišu pove<strong>za</strong>nost<br />
izgaranje ne ostvaruje sa dimenzijom energičnosti (β= - .32), već sa posvećenosti (β= -<br />
.47). To nije u saglasnosti sa originalnim teorijskim modelom, na osnovu koga je<br />
konstruisan upitnik Copenhagen Burnout Inventory (CBI, Kristinsen et al., 2005). Da<br />
podsetimo, autori ovog modela izgaranje vide kao jednodimenzionalni konstrukt koji je<br />
najbliži emocionalnoj iscrpljenosti i umoru (ibid, str. 196). Oni su kritički nastrojeni<br />
prema najpopularnijem modelu izgaranja koji su formulisali autori insipirani radovima<br />
Kristine Maslak (videti npr. Maslach et al., 2001) i koji je operacionalizovan preko<br />
upitnika Maslach Burnout Inventory (MBI, Maslach, Jackson, & Leiter, 1996). Nisu<br />
usamljeni u toj kritici. Kao što je i u uvodnom delu rečeno, Širom (Shirom, 2003), kao i<br />
Pajns i Aronson (Pines & Aronson, 1988) sličnog su gledišta da izgaranje treba shvatiti<br />
130