16.07.2015 Views

slika politike - Jovan Despotović

slika politike - Jovan Despotović

slika politike - Jovan Despotović

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

potpuno ignorisala ovu pojavu savremene umetnosti sa otvorenim nacionalnim obeležijima.Jedna grupa novosrpskih stvaralaca različitih medijskih aktivnosti (literarnih, muzičkih, likovnih)pod nazivom POLITART pokušala je da u centralno mesto umetnosti vrati čisti politički projekat.Izložba koju je organizovao MSU, dakle ona ista institucija koja je pre godinu i po dana optužena zapolitikanstvo (jer je u svoj Savet pozvala dvoje uglednih opozicionih političara), u svojoj zabačenojGaleriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića ukazala je na neke veoma zanimljiveimplikacije. Dakle, u privatnim prostorima ovog nekadašnjeg jugoslovenskog revolucionaraodigrava se deo aktuelne drame srpske kulture koja se samodeklariše kao neofašistička - tačnijeljotićevska. I sam sastav umetnika na ovoj izložbi takođe je zanimljiv: tu je jedan profesorBeogradskog univerziteta koji je od komunističkog miljenika postao ratoborni nacista, jednalitererna zvezda u usponu, izbeglica is srpskog Sarajeva za koju je javnos prvi put čula posle čuvenenaci-žurke, jedan osvedočeni totalitarni intelektualac i <strong>slika</strong>r kome je upravo svejedno u čiju seideološku funkciju stavlja: komunističku, ili mladofašističku, ili muslimasko-fundamentalističku, ilipravoslavno-fundamentalističku, ili novosrpskonacionalističku itd.Naravno da ovde ne može biti reči o konkretnim umetničkim delima, jer njih naprosto naovoj izložbi i nema - izuzev nekoliko infantilnih kolaža, nekoliko krpa koje su nazvane "zatavama",ili asamblaža sa umetničkim delima koja su do 1987. godine stajala u službenim prostorijama MSU.(Zapravo, jedine radove sa izgledom umetničkih dela načinilo je dvoje dece jednog od aktivistapolitarta.) A da bi neka umetnost uopšte bila polit-art, ona mora imati i svoju artificijelnu dimenziju,recimo polit-smart osobinu. Ovako smo dobili nešto što liči jedino na polit-smrad.Mnogo bi nam još mesta zauzelo nabrajanje svih posledica, stručnih i političkih postignuća"generalnog direktora" Muzeja savremene umetnosti, ali kao ilustraciju reći ćemo da se trenutnovode dva sudska sporo zbog neosnovanog raskida radnog odnosa, da najmlađi kustos u sadašnjemstručNom timu Muzeja ima oko pedeset godina (pet kustosa je od dolaska Trkulje po raznimosnovama i izgovorima napustilo Muzej), da je kao novi stručni kadar u Muzej dovedenadugogodišnja metresa "generalnog direktora", da u Upravnom odboru Muzeja sedi nekvalifikovanaradna snaga za poslove stručnog vođenja kuće, kakav je na primer referent za informscije (ni uvreme najgoreg samoupravljanja nije se dogodilo da se u Upavnom odboru Muzeja nalaze, naprimer, stolari ili radnici obezbeđenja, već isključivo oni koji su za taj posao pozvani - kustosi). Dane pominjemo krađe i oštećeja umetničkih dela koja su se za kratko vreme dogodila u Muzeju(poput nestanka jednog rada Branka Miljuša sa njegoveretrospektivne izložbe, ili oštećenja slikeMališe Glišića iz stalne postavke, itd.).I, na kraju, ako je jedna od manje naglašenih optužbi za prethodno delovanje Muzeja bilo da on umaloj meri zastupa interese srpskog naroda - Što je bio izraziti bezobrazluk ako se uzme u obzirčinjenica da je u stalnoj postavci i kolekcijama Muzeja srpska umetnost zastupljena sedamdesetprema trideset odsto u odnosu na celu bivšu Jugoslaviju, a takav je odnos otprilike bio i uprogramskoj orijentaciji Muzeja - kako objasniti najnovije organizovaje jedne isključivo političkeizložbe koja demostrira krajnje desničarski totalitarizam - fašizam sa domaćim nazivom:ljotićevstvo! Ako je Muzej svojevremeno hteo da u svom Upravnom odboru ima i takve ličnosti kaošto su Slobodan Rakitić i Zoran Đinđić, a što je tada zamereno kao grubo politikanstvo neprimerenojednoj kulturnoj instituciji, kako se danas tumači prisustvo u tom istom Upravnom odboru jednogotvoreno deklarisonog neofašiste? Da ne bi bilo zabune, lične nemam ništa protiv da se svako osećai ponaša kako mu najviše odgovara, ali ono što je nemoguće jeste - licemerje političkih prevaranata:nemoguće je da ovi novi i stari fašisti optužuju i izbacuju iz vodećih kuća srpske kulture političkineutralne ličnosti čije javne, stručne, profesionalne, stvaralačke reference nisu dovedene u pitanje.Kada ne želimo normalnu kulturu, politiku i demokratiju odmah dobijemo levi i/ili desnitotalitarizam. Već je rečeno: hodanje bilo samo levom ili samo desnom nogom vodi direktno uprovaliju.Vreme, 30. maj 1994, Vreme, 13. jun 1994, Književna reč, avgust 1994, Kultura vlasti, Index smenai zabrana br. l, Radio B92, 1994.Evropski govoritiMoto Rastka Petrovića Dok ne neprebolimo Evropu i ne naučimo evropski govoriti, nikako nećemouspeti ni da pronađemo što je u nama os vrednosti, a kamoli to da izrazimo tako da to bude odvrednosti i za ostali svet preuzet je iz njegovog prikaza izložbe Petra Dobrovića objaljenog 1921.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!