na unutrašnjopolitičkom planu po bilo kom pitanju ne može doći jer bi to označilo prvi znak njegovepolitičke slabosti i - početak njegovog silaska sa političke scene. A tip autokratske vlasti koji onprakticira još od vremena famozne “Osme sednice” (od koje je septembra 1997. godine prošlo ravnodeset godina), ukazuje da ni deobe ni predaje vlasti sa oponentima ili, još gore, sa protivnicima nemože biti.Ukoliko Miloševićev politički autizam eskalira, što je od mogućih opcija najizvesnije, aktiviraće sealternativa još jednog rata - ovog puta u samoj Srbiji - bilo među samim građanima koji podržavajurežim ili su njegovi ogorčeni protivnici bilo sa kosovskim Albancima koji su već (pre)dugo vremenau stanju latentnog protesta a sada u začetku oružane pobune bilo u novom kriznom području - uCrnoj Gori koja je, poput ex-jugoslovenskih republika, krenula putem ozbiljnih političkih reformi.Za pravo ovakvim procenama daje i sama Miloševićava supruga Mira Marković koja se ponaša nanačin veoma sličan verskim fanaticima koje nikakva životna realnost ne može odvratiti od uverenjau siguran epilog: zagrobno suočenje sa Bogom. Ona naime, uprkos svim istorijskim činjenicama kaoi procesima koji se odigravaju u postkomunističkim zemljama nepokolebljivo veruje u sasvimizvesnu komunističku budućnost sveta, pa u skladu sa takvim uverenjem fanatično, uz sva politička inepolitička sredstva, održava totalno anahronu, lažnokomunističku ideologiji režima svoga muža.Njene "Dnevničke beleške" koje posle pauze prenosi ženski časopis "Bazar" novinske kuće"Politika" (a koje se u poslednje vreme ne bez razloga nazivaju "Bolničkim beleškama") već odavnosu postale svojevsna najava događaja koji će u temelju potresati sadašnju Jugoslaviju.Poredak familijarne vlastiDakle, u takvoj političkoj atmosferi koja je sada preovlađujuća, zanimljivo je opservirati specifičnidruštveni milje u kome deluju srpski intelektualci, umetnici i ostale javne ličnosti. Pri tome, stalnotreba imati na umu da se u svakoj vrsti totalitarizama, a otvorenu varijantu levog reprezentujeaktuelni jugoslovenski režim, sve oblasti društvenog života (računajući i obrazovanje, nauku,kulturu, umetnost i sl.) ili potpuno kontrološu ili se toliki institucionalni uticaj vrši da je teškorazlučiti opravdanost (državnog) ispoljavanja interesa neke zajednice od ličnog, autarhičnog diktatavladaoca. Stojan Cerović, politički komentator beogradskog nezavisnog nedeljnika “Vreme”, tačnoje imenovao način vladanja u Srbiji tokom devedesetih godina nazivajući taj fenomen - Familija.Stožer porodice u našem slučaju je bračni par diktatora, a oko njega se granaju manje familije koječine njihovi lični predsednici (jugoslovenskih država, skupština, vlada, sudova, tužilaštava), ministrii ambasadori, sve do šefova nekih - pa i opozicionih partija, rektora, dekana i profesora univerziteta,direktora, urednika i novinara TV i radio stanica, štampe, upravnika vodećih kulturnih institucija itd.Ako je ovo tačno, a opšte je mišljenje da jeste, lakše se prepoznaju i shvataju procesi koji su ovihgodina temeljno razarali srpsku kulturu i umetnost. Totalna dominacija neukusa, kiča, šunda i to nesamo u žutoj štampi i na komercijalnim (privatnim) televizijama, već i u tzv. ozbiljnim dnevnim inedeljnim novinama te na glavnim državnim i trabantskim televizijama - naravno da nije nimaloslučajna.Otuda se ovde mnogi pitaju da li je iko tokom proteklih godina video vladalački par u nekompozorištu, na operskoj predstavi ili koncertu ozbiljne muzike, u galeriji ili muzeju na kakvojumetničkoj izložbi? Odgovor, doista pouzdan, brzo se dobija: naravno da nije! Sa izuzetkom,jedinim - koji ogoljava ovo pravilo, njihove pojave na jednoj bogataškoj zabavi (dakako zatvorenojza javnost) priređenoj u Narodnom pozorištu kada su deca tiranovih ličnih bankara (famozni iprevrtljivi Karići) bila neukusno promovisana na priredbi organizovanoj u tobože dobrotvorne svrhe.Ne mora obavezno da znači da se nedostatak ukusa kod vladalaca posledično prenosi na podanike.Ali ako su oni po razumevanju ciljeva vlasti istovremeno i tirani, onda njihov pogled na svet, uz to iestetički nazori, ma kakvi da su, postaju najpre poželjni, a potom i obavezni prvo za užu, zatim i zaširu familiju, najzad, oni se prenose kroz institucije sistema kulture i umetnosti te medije kojekontrolišu članovi porodice - i na samo pučanstvo.Sindrom kelnera i sobaricaDanašnji status aktuelnih režimskih političara koji opserviraju Miloševićeve ukupne potrebe sasvimje blizak onim profesijama - zapravo poslugama, čiji je jedini zadatak da izvršavaju izričite gazdinenaloge. Pripadnici takvih zanimanja se u svakidažnjem životu nazivaju kelneri i sobarice a njimaponajviše sliče svi sadašnji predsednikovi ljudi - njegovi lični stručnjaci-savetnici sa nekada časnimzvanjima: akademika, doktora nauka, profesora univerziteta itd, kao i profesijama pravnika,ekonomista, novinara...Bivalo je nekada, čak i kod nas, u totalitarnim režimima autonomnih ličnosti sa moralnim i
profesionalnim integritetom koji su znali i umeli da se prema svakovrsnim apetitima i nerazumnimzahtevima vladalaca postave na častan način i tako spasu - ne samo vlastiti obraz, već i ugleddruštvenog staleža kome pripadaju. Brojni su primeri koji potvrđuju čvrstinu nekog profesionalnogstanovišta ispred gole sile vlasti kojoj državnici Miloševićevog kova počesto umeju da pribegnu.Sudije su, nekada, umele i istovremeno imale hrabrost da presuđuju i na štetu ličnosti sa samog vrhadruštvene ili državne piramide. U jedno takvo iskušenje bio je svojevremeno doveden i kraljAleksandar kome je nadležni sudija naložio izvršenje Rešenja u korist nekog seljaka - komšije kojiga je tužio zbog uzurpacije privatnog poseda.Ipak, ne treba biti naivan i na analogni način gledati na mesto pravosuđa u (lažno)komunističkimdiktaturama. Na njih se ponajbolje može odnosti svojevremena čuvena Titova preporuka sudijamada se ne drže zakona "kao pijan plota". I tako je zapravo i bilo presuđivano u njegovom političkomporetku: u osetljivim političkim slučajevima, ili onima koji su mogli dovesti u pitanje javni prestižnjegovih partizanskih kadrova sudovi su isključivo donosili onakva Rešenja "u ime naroda" kakvasu se prethodno dogovorila u partijskim komitetima.Kako je potpuno neprikriveno Miloševićev politički režim proglasio svakojaki "kontinuitet" - odideološkog do državnog i imovinskog tako su u njega aplicirane i sve najgore karakteristikepravosudnog totalitarnog sistema. S tom značajnom razlikom da je on u odnosu na političku vlastdoveden u još nepovoljniji položaj. Najnovija faza zaoštravanja odnosa sa Crnom Gorom i prekosaveznog pravosuđa koje je pod direktnom kontrolom Miloševića ovo besramno potvrđuje. Pojedineviđenije sudije (po mestima koja zauzimaju u našem pravosuđu, na primer, predsednik Vrhovnogsuda a ne po moralnim stavovima) nimalo se ne libe da ugraju ulogu pravnika-kelneraMiloševićevom ukupnom političkom i državničkom prestižu konačno razarajući sistem u kome samideluju. Tom društvu odnedavno se pridružio i savesni javni tužilac potpuno se stavljajući na starnuMiloševićevih politički interesa u sukobu sa crnogorskim reformistima.A ponašanje njegovih partijskih drugova i koalicionih saveznika (računajući odavno Šešeljevu, aodskora i Draškovićevu stranku) još je upečatljivije. Kako se menjalo raspoloženje diktatora tako suse njegove političke perjanice - sve same nepopravljive moralne nakaze, utrkivale da što pre i štobolje izraze novoproglašeno opšte stanovište. Među njima su dakako i ličnosti sa nekada ozbiljnimakademskim i naučnim te profesionalnim zvanjima. Ništa od toga ih, međutim nije moglo odvratitiod bolesne potrebe da se vladaocu dodvore promenom vlastitog mišljenja time potvrđujućiispravnost i njegove promene mišljenja, kad god se to od njih očekivalo. Šta više, da se istovremenoprave da su zaboravili šta su prethodno radili, mislili i govorili. I tu se ne zna ko je imao nečasnijuulogu - da li lideri pomenutih stranaka i profesionalni političari koji direktno zavise od (zlo)voljetiranina ili onolika sila naših akademika, ministara, sudija, urednika u masmedijima - čak i lekara(što je do sada nezabeležen fenomen itd).Vreme kulturnih prebegaOdavno se nije dogodilo ovako brzo i masovno premeštanje većine naših tzv. kulturnih radnika izkonformističke pozicije ideološkog nezameranja ili apologetike vladajućeg režima u jedan novi vidnaknadnog opozicionog aktivizma. Moralo bi se odmah istaći i to da je opšta etička norma koja jeuzrokovala ovu neobičnu situaciju bila uspostavljena kao (ne)propisana obaveza još u vreme dolaskakomunističke partije na vlast u Jugoslaviji sa pobedničkim pokretom Titovih partizana nakonDrugog svetskog rata. Takav, za ozbiljne intelektualce i umetnike, moralno problematičan ikompromitujući odnos prema javnosti ili manje obrazovanoj populaciji građana koji žive u istompolitičkom i socijalnom miljeu, neprekidno je negovan kao oblik - za novouspostavljeni boljševičkirežim - očekivanog a i poželjnog ponašanja sve do danas. Jedino se povremeno menjao intenzitetprimene tog pravila na šta su uticali brojni i vrlo različiti faktori u zavisnosti od trenutne unutrašnjepolitičke situacije ili međunarodnog rejtinga Tita i njegovog poretka.Logika i potreba svakog totalitarnog režima je potpuna kontrola svih oblasti društvenog života odekonomije i privrede sve do onih koji na najdirektniji način formiraju njegov javni imidž u čemuponajviše učestvuju upravo kultura i umetničko stvaralaštvo. Titov posleratni pokret je to dobroznao i veoma mnogo je polagao na građenje predstave o vlastitom režimu te stoga nije čudo da suvrhunski umetnici i intelektualci - poslušni, kooperativni, ideološki neutralni ili članovi partije -veoma udobno živeli sa svim najvišim privilegijama koje su isključivo pripadale političkoj i vojnojeliti. Cena takvog društvenog položaja, koja se obavezno morala platiti, bila je potpuno odsustvokritičkog razmatranja negativnih procesa koji su se u svakoj državi, pa i u jugoslovenskoj, prirodnopojavljivali.Ova vrlo određena i nedvosmislena poruka koja nije predviđala izuzetke, postala je trajno dobro u
- Page 4:
pomračenje’’Dosije SrbijaAktiv
- Page 7 and 8:
luksuznog proizvoda po novoformiran
- Page 9 and 10:
I UMETNICI U NEVREMENUMileta Prodan
- Page 11 and 12:
u tekstove u Beorami i drugim časo
- Page 13 and 14:
lična, najpre po vođu grupe Nunet
- Page 15 and 16:
vlastite kose i noktiju na rukama i
- Page 17 and 18:
komercijalnom prostoru kakav je Pro
- Page 19:
kao prividnog slikanja na šta je p
- Page 22 and 23:
Republika, br. 181, 1-15. februar 1
- Page 24 and 25:
metaforičke predstave mogu se iden
- Page 26 and 27:
vrlo zainteresovan za dalje prošir
- Page 28 and 29:
Između radikalizma i apstinencijeS
- Page 30 and 31:
adekvatnog odgovora na bitne karakt
- Page 32 and 33:
Jugoslaviji. Nekada "mrtav", velič
- Page 34 and 35:
koji je Lazar Trifunović napisao i
- Page 36 and 37:
(poput recimo pančevačke 'Galerij
- Page 38 and 39:
aktuelni sukob u ULUSu.Dugogodišnj
- Page 40 and 41:
teških godina komunističke repres
- Page 42 and 43:
Ovakvo čitanje izložbe "Exces..."
- Page 44 and 45:
Globalne promeneNova muzeologija i
- Page 47 and 48:
protiv zamrznutosti!Predstavi su se
- Page 49 and 50:
Sveopšte urušavanje i kulturnog p
- Page 51 and 52:
masovnih smrtonosnih raspleta na ex
- Page 53 and 54:
neuspelog Ilindenskog ustanka u Mak
- Page 55 and 56:
Poslednjih decenija poznog moderniz
- Page 57 and 58:
umetnosti 'očeva', dovodeći u pit
- Page 59 and 60:
uglavnom nemamo) iz kojih i proizla
- Page 61 and 62:
koja u recentnoj umetnosti traga za
- Page 63 and 64:
tim naslovom Ješa Denegri je, izme
- Page 65 and 66:
prostornoj postavci bila je istorij
- Page 67 and 68:
sadržajima koji nisu obavezno bili
- Page 69 and 70:
(koji definišu jednu civilizovanu
- Page 71 and 72:
Posle Julovske uzurpacije organizov
- Page 73 and 74:
Konkordija.Ta galerija već gotovo
- Page 75 and 76:
elitu.Spektakl Kunstlager - i njego
- Page 77 and 78:
prizora čak prevazilaze životnu r
- Page 79 and 80:
umetnicima koje smo pomenuli na po
- Page 81 and 82:
Posle dve beogradske premijere odr
- Page 83 and 84:
Fotografije sa atributimaU Paviljon
- Page 85 and 86: Evrope i sveta koji vrlo pomno istr
- Page 87 and 88: kritički naglašenu ideološku i s
- Page 89 and 90: udaljenosti koja je zapravo svedoč
- Page 91 and 92: najizrazitih pojava nastalih posle
- Page 93 and 94: mogla upravo nekim njihovim idelozi
- Page 95 and 96: vremenu raskida sa svojim dotadašn
- Page 97 and 98: korak je učinjen - nova kultura se
- Page 99 and 100: Kao jedna od manifestacija kojom je
- Page 101 and 102: veze i sa zbivanjima na opštepolit
- Page 103 and 104: elementarnom crtežu koji zaodeva i
- Page 105 and 106: Do danas na neka pitanja javnosti j
- Page 107 and 108: godine i danas se čini izuzetno ak
- Page 109 and 110: proklamovane borbe protiv "novokomp
- Page 111 and 112: Vreme umetnosti, br. 4, Vreme, 19.
- Page 113 and 114: jedva da razumeju šta je osnovna d
- Page 115 and 116: Beorama, br. 3, juni, 1995.Pobrkani
- Page 117 and 118: katalogu ove izložbe vrvi od mnogi
- Page 119 and 120: tendencija koje formiraju Novi svet
- Page 121 and 122: pojavila su se dobra i učena saop
- Page 123 and 124: Helenizam i renesansaPoslednja reč
- Page 125 and 126: Dakle, programska oscilacija u ovom
- Page 127 and 128: Beorama, br. 54, maj, 1996.(Posle o
- Page 129 and 130: domaće i inostrane javnosti na ugr
- Page 131 and 132: direktori, ali i bez toga, a primer
- Page 133 and 134: Već više od mesec dana u Beogradu
- Page 135: se, između ostalog, obavlja i tran
- Page 139 and 140: Popović je ponovio i u poslednjem
- Page 141 and 142: nas.Socijalistička partija Srbije
- Page 143 and 144: postoje između ove dve političke
- Page 145 and 146: umetnosti ne bi li se opisana opšt
- Page 147 and 148: akademskoj, inteletualnoj i umetni
- Page 149 and 150: Najzad, valjda će tada doći na re
- Page 151 and 152: na najvišem mestu naše kulture i
- Page 153 and 154: počeli protesti u njegovom (anonim
- Page 155 and 156: koje smo u prethodnom broju registr
- Page 157 and 158: 2000 ljudi najrazličitijih struka
- Page 159 and 160: ona se u svom radu, generacijski gl
- Page 161 and 162: to naprosto nije imao vremena usled
- Page 163 and 164: Šarenilo političkog marketinga u
- Page 165 and 166: Represija i izazoviUz političku al
- Page 167 and 168: neistomišljnicima, da sutradan nis
- Page 169 and 170: elim bubrezima u autentičnoj živo
- Page 171 and 172: "Program za Beograd" Demokratske st
- Page 173 and 174: Ujedinjenih nacija, odnosno njenu d
- Page 175 and 176: dolazi do zaključka da bi takva u
- Page 177 and 178: U organizaciji Centra za savremenu
- Page 179 and 180: u Normandiji 1944. godine) to je nj
- Page 181 and 182: polazna naznaka koja ukazuje na raz
- Page 183 and 184: transparentan način, pri čemu se
- Page 185 and 186: svetom, transparentnost u odlučiva
- Page 187 and 188:
'remek-dela' nacionalne i svetske k
- Page 189 and 190:
dokumentacijom i drugim aktivnostim
- Page 191 and 192:
- posebna pažnja poklonjena je pro
- Page 193 and 194:
izložbe devedesetih, nove pojave u
- Page 195 and 196:
Kada je maja meseca 1995. godine is
- Page 197 and 198:
nadležna za dozvole da obezbedi ov
- Page 199 and 200:
slično) koja prouzrokuje brojne sp
- Page 201 and 202:
postali totalno ugroženi posebno n
- Page 203 and 204:
prvi pogled može izgledati samo ka
- Page 205 and 206:
artefakata se njene teritorije. Kao
- Page 207 and 208:
neophodnih sredstava za održavanje
- Page 209 and 210:
sаglаsnоsti, (u kоје sе ne u
- Page 211 and 212:
- tеrminоlоškо usklаđivаnj
- Page 213 and 214:
nаciоnаlnоg cеntrа ili instit
- Page 215 and 216:
Zavoda, preko Koordinacionog centra
- Page 217 and 218:
zajednice kosovskih Srba na Kosovu
- Page 219 and 220:
posetili manastir i izvestili o kar
- Page 221 and 222:
odnosu na važeći Zakon, i osnovne
- Page 223 and 224:
dvesta godina vrlo intenzivno, pose
- Page 225 and 226:
stvaralaštvo (ne u javnom, već u
- Page 227 and 228:
predmetima druge i treće kategorij
- Page 229 and 230:
Nematerijalno nasleđe danas se sam
- Page 231 and 232:
u trouglu: Republika Srbija, Srpska
- Page 233 and 234:
narasloj psihozi generisanog straha
- Page 235 and 236:
užem smislu: očuvanjem kulturne b