UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Jones) (naročito u njegovoj kontraverznoj predstavi Still/Here sa i o ljudima zaraženim<br />
virusom HIV-a i bolesnim od AIDS-a). 288 Ovo su sve ekstremne predstave koje koriste<br />
ljudsko telo kako bi emitovale radikalne političke i društvene poruke do tačke u kojoj<br />
politička funkcija izvođenja postaje radikalna kritika forme i sadržaja umetničkog<br />
izvođenja i političke moći. U tu grupu spadaju i izvođačice poput Rejčel Rozental, čiji<br />
je performans Autobiologija bio neka vrsta ekoperformansa u kome je ona sprovela<br />
analogiju između starenja zemlje i starenja njenog tela i Hane Vilke (Hannah Wilke),<br />
koja je na fotografijama zabeležila sve stadijume svoje terminalne bolesti. 289<br />
IV Antropofanija<br />
Slična situacija se uočava u poslednjoj »predstavi« mađarskog pisca, reditelja i glumca<br />
Petera Halasa koji je nedavno umro. Nekoliko nedelja pred svoju smrt, u poslednjoj<br />
fazi svoje terminalne bolesti, raka jetre, on je odlučio da odleži u otvorenom kovčegu, u<br />
jednom muzeju u Budimpešti, želeći da vidi kako izgleda ritual sahrane, viđen s druge<br />
strane. »Želim da poslednji put pozdravim svoje prijatelje i slušam njihove eulogije,<br />
kao i poslednje pozdrave.« 290 Iako je nepretenciozno tvrdio da je ovaj događaj sam po<br />
sebi jednostavan, smatrao je da je u pitanju retka prilika u kojoj neko može da se suoči<br />
sa sobom i svojom ulogom u takvoj situaciji. Ubrzo se vest o tome proširila preko<br />
interneta i prenela u vestima BBC-ija. Njegovi prijatelji i studenti su bili pozvani ne<br />
samo da prisustvuju, već da pošalju i svoje poruke putem sms-a. Tako je Halasovu<br />
samrtničku postelju, odnosno kovčeg pozajmljen iz jednog mađarskog pozorišta, u<br />
februaru 2006, obišlo nekoliko stotina ljudi, što iz radoznalosti, što zbog neobičnosti<br />
događaja koji nije imao nikakvu strukturu, niti unapred smišljen program. Halasovi<br />
prijatelji i poštovaoci su izvodili recitacije, skečeve, svirali, pevali, plesali, plakali itd.,<br />
a oni koji nisu mogli da prisustvuju bili su u mogućnosti da mu pošalju poslednju<br />
poruku sms-om na broj koji je velikodušno distribuiran putem interneta. Ceo događaj je<br />
bio neformalno zamišljen, ali je dobio formu poslednjeg rituala i sahrane. 291 Na<br />
izvestan način, baš zbog toga što je ovaj Halasov poslednji čin izveden na sceni i u<br />
javnosti, moglo bi se reći da je dinamika koja je jednom održavala dramu kao oblik<br />
zbivanja, prešla u sferu autentičnosti. U tom činu, odigrala se određena samodramatizacija<br />
fizisa, samo-realizacija intenzivne prisutnosti ili epifanije ljudskog tela ili<br />
da parafraziramo Lemana, antropofanija. 292 U Halasovom performansu došlo je do<br />
brisanja razlike ishodišta, opcije u pogledu realnog života i umetnosti, odnosno došlo je<br />
do radikalnog ukidanja estetske distance, kao i estetskog delovanja.<br />
Za razliku od modernizma u kome se telo koristilo samo kao znak, u postmodernizmu i<br />
kasnom modernizmu, značenje ogoljenog i ranjivog tela postalo je autonoman problem<br />
288<br />
Ovu predstavu napala je kritičarka New Yorkera, Arlin Kroče (Arlene Croce), zbog<br />
prekoračenja etičnosti po njenom mišljenju, jer su neki od plesača bili zaraženi virusom HIVa,<br />
kao i sam Bil T. Džons.<br />
289<br />
Jedna od novih tema koja sve više ulazi u diskurs studija izvođenja su problemi biopolitike i<br />
bioetike.<br />
290<br />
Videti, http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/europe/4689692.stm<br />
291<br />
Slično prisustvo i iščekivanje nečije smrti moglo se uočiti u velikom medijskom događaju<br />
smrti pape Jovana Pavla II u aprilu 2005. godine, kada su mediji 24 časa ranije javili o njegovoj<br />
smrti. Dok je nekoliko desetina hiljada ljudi stajalo na trgu Sv. Petra u Rimu, nekoliko desetina<br />
miliona ljudi je sedelo pred tv-ekranima, prisustvujući direktnom prenosu umiranja i iščekujući<br />
da prvi saznaju vest o papinoj smrti.<br />
292<br />
H.T. Lehmann, »Punctum, antropofanija,« u op. cit., str. 272.<br />
103