16.12.2012 Views

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

trenutak spajanja žive izvedbe i slikarstva. Kaprou je napravio inverziju futurističkog<br />

izjednačavanja između umetnosti i života, uvodeći sintagmu lifelike art (životna<br />

umetnost). Hepening, koji je nastao i iz akcionog slikarstva Džeksona Poloka (Jackson<br />

Pollock) trebalo je s jedne strane da oslobodi umetnost artificijelnosti i mimetičnosti, a<br />

s druge da je izjednači s životom.<br />

Pogonski momenat evro-američke avangarde približio se istorijskoj avangardi kroz<br />

nastojanje da se umetnost preobrazi u nešto što ona nije bila: život. U gotovo svim<br />

oblastima umetnosti, evro-američka avangarda je sledila cilj da prevaziđe iluziju i<br />

fikciju i prevede ih u život. Kloc vrdi da su estetske forme pomeranja granica bile<br />

forme apstrakcije, kao što su npr. shared canvas kao estetska stvar ili hepening kao<br />

nastavak enformel slikarstva Poloka. »Nije vokabular bespredmetnosti i<br />

'samoutemeljenja' (Habermas) predstavljao esenciju avangarde, nego njen široko<br />

postavljen program pretvaranja umetnosti u život (kurziv moj, op. aut.), to jest ukidanja<br />

umetnosti kao samoumetničkog.« 229<br />

Uticaj plesača u Njujorku od početka 60ih bio je esencijalan za stilove performansa u<br />

razvoju, kao razmenu ideja i senzibiliteta među umetnicima svih disciplina. Bilo da su<br />

bili inspirisani Kejdžovim istraživanjima ili hepeninzima Fluksusa, plesači poput<br />

Simone Forti, Dejvida Gordona, Ivon Rejner (Yvonne Rainer), Triše Braun, Lusinde<br />

Čajds i Stiva Pakstona počeli su da unose slične eksperimente u svoja dela. Njihovo<br />

uvođenje drugačijih pokreta i plesnih mogućnosti dalo je novu, radikalnu dimenziju<br />

performansima, vodeći ih dalje od početnih »ambijenata« i kvaziteatarskih slika. 230 Svi<br />

oni su bili zaokupljeni brisanjem razlike između umetničkih aktivnosti i svakodnevnog<br />

života i shodno tome uključivanjem svakodnevnih aktivnosti i predmeta kao materijala<br />

izvedbe. U praksi su predlagali originalne stavove prema prostoru i telu, istraživanja<br />

koja je započela An Halprin sa Dancers's Workshop Company u San Francisku, koja su<br />

kulminirala formiranjem Judson Dance Group u Njujorku 1962. Između ostalog trupa<br />

je izvela i ples Terrain koji je ilustrovao neka načela njujorške izvođačke avangarde<br />

protiv lažnih, glamuroznih, pompeznih izvođenja tradicionalnog plesa i njihove<br />

zavodljivosti, a u prilog nedramatičnog, neverbalnog izvođenja, visokog stepena<br />

apstrakcije, razmišljanju o odnosu pokreta i tela, tela i prostora, kao i učešća<br />

posmatrača. Takvo promišljanje dovelo je do minimalizma u plesu (Meredit Monk)<br />

koji je korespondirao sa minimaliznom u skulpturi. 231<br />

Uprkos tome što su neki predstavnici američke avangarde gostovali u Evropi, kao i<br />

činjenici da se razvoj evropskog performansa nije mnogo razlikovao od američkog, kao<br />

u nastupima Iva Klajna (Yves Klein) i Pjera Manconija (Piero Manzoni), tek je Jozef<br />

Bojs jasno proklamovao ideju da umetnost treba da preobrazi svakodnevni život.<br />

Bojsovi susreti sa Fluksusom učvrstili su njegove metode rada na Dizeldorfskoj<br />

akademiji, gde je postao profesor vajarstva 1961. On je već tada ohrabrivao studente da<br />

229 Hajnrih Kloc, Umetnost 20. veka, op. cit., str. 8.<br />

230 Npr. u Map Room II Roberta Raušenberga (Rauchenberg) učestvovali su Trisha Brown,<br />

Steve Paxton i Lucinda Childs, bivši Kaninhemovi učenici koji su istovremeno uticali na<br />

oblikovanje njegovih dela. Oni su rekvizitu (gume, kauč) pretvorili u pokretne, apstraktne<br />

oblike. Ne praveći razliku između živih izvođača i neživih predmeta, Raušenbergov cilj je bio<br />

da kostimi plesača odgovaraju predmetima tako dobro da dođe do ujedinjenja. (Videti RoseLee<br />

Goldber, op. cit., str. 118-119).<br />

231 Prvi deo plesne trilogije Juice, Monk je postavila u Gugenhajm muzeju sa 85 izvođača.<br />

Publika je sedela na kružnom podu, a izvođači su izveli pokretnu sliku na kružnim nivoima<br />

muzeja 120, 150 i 180 m iznad njihovih glava.<br />

82

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!