16.12.2012 Views

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

trenutak spajanja žive izvedbe i slikarstva. Kaprou je napravio inverziju futurističkog<br />

izjednačavanja između umetnosti i života, uvodeći sintagmu lifelike art (životna<br />

umetnost). Hepening, koji je nastao i iz akcionog slikarstva Džeksona Poloka (Jackson<br />

Pollock) trebalo je s jedne strane da oslobodi umetnost artificijelnosti i mimetičnosti, a<br />

s druge da je izjednači s životom.<br />

Pogonski momenat evro-američke avangarde približio se istorijskoj avangardi kroz<br />

nastojanje da se umetnost preobrazi u nešto što ona nije bila: život. U gotovo svim<br />

oblastima umetnosti, evro-američka avangarda je sledila cilj da prevaziđe iluziju i<br />

fikciju i prevede ih u život. Kloc vrdi da su estetske forme pomeranja granica bile<br />

forme apstrakcije, kao što su npr. shared canvas kao estetska stvar ili hepening kao<br />

nastavak enformel slikarstva Poloka. »Nije vokabular bespredmetnosti i<br />

'samoutemeljenja' (Habermas) predstavljao esenciju avangarde, nego njen široko<br />

postavljen program pretvaranja umetnosti u život (kurziv moj, op. aut.), to jest ukidanja<br />

umetnosti kao samoumetničkog.« 229<br />

Uticaj plesača u Njujorku od početka 60ih bio je esencijalan za stilove performansa u<br />

razvoju, kao razmenu ideja i senzibiliteta među umetnicima svih disciplina. Bilo da su<br />

bili inspirisani Kejdžovim istraživanjima ili hepeninzima Fluksusa, plesači poput<br />

Simone Forti, Dejvida Gordona, Ivon Rejner (Yvonne Rainer), Triše Braun, Lusinde<br />

Čajds i Stiva Pakstona počeli su da unose slične eksperimente u svoja dela. Njihovo<br />

uvođenje drugačijih pokreta i plesnih mogućnosti dalo je novu, radikalnu dimenziju<br />

performansima, vodeći ih dalje od početnih »ambijenata« i kvaziteatarskih slika. 230 Svi<br />

oni su bili zaokupljeni brisanjem razlike između umetničkih aktivnosti i svakodnevnog<br />

života i shodno tome uključivanjem svakodnevnih aktivnosti i predmeta kao materijala<br />

izvedbe. U praksi su predlagali originalne stavove prema prostoru i telu, istraživanja<br />

koja je započela An Halprin sa Dancers's Workshop Company u San Francisku, koja su<br />

kulminirala formiranjem Judson Dance Group u Njujorku 1962. Između ostalog trupa<br />

je izvela i ples Terrain koji je ilustrovao neka načela njujorške izvođačke avangarde<br />

protiv lažnih, glamuroznih, pompeznih izvođenja tradicionalnog plesa i njihove<br />

zavodljivosti, a u prilog nedramatičnog, neverbalnog izvođenja, visokog stepena<br />

apstrakcije, razmišljanju o odnosu pokreta i tela, tela i prostora, kao i učešća<br />

posmatrača. Takvo promišljanje dovelo je do minimalizma u plesu (Meredit Monk)<br />

koji je korespondirao sa minimaliznom u skulpturi. 231<br />

Uprkos tome što su neki predstavnici američke avangarde gostovali u Evropi, kao i<br />

činjenici da se razvoj evropskog performansa nije mnogo razlikovao od američkog, kao<br />

u nastupima Iva Klajna (Yves Klein) i Pjera Manconija (Piero Manzoni), tek je Jozef<br />

Bojs jasno proklamovao ideju da umetnost treba da preobrazi svakodnevni život.<br />

Bojsovi susreti sa Fluksusom učvrstili su njegove metode rada na Dizeldorfskoj<br />

akademiji, gde je postao profesor vajarstva 1961. On je već tada ohrabrivao studente da<br />

229 Hajnrih Kloc, Umetnost 20. veka, op. cit., str. 8.<br />

230 Npr. u Map Room II Roberta Raušenberga (Rauchenberg) učestvovali su Trisha Brown,<br />

Steve Paxton i Lucinda Childs, bivši Kaninhemovi učenici koji su istovremeno uticali na<br />

oblikovanje njegovih dela. Oni su rekvizitu (gume, kauč) pretvorili u pokretne, apstraktne<br />

oblike. Ne praveći razliku između živih izvođača i neživih predmeta, Raušenbergov cilj je bio<br />

da kostimi plesača odgovaraju predmetima tako dobro da dođe do ujedinjenja. (Videti RoseLee<br />

Goldber, op. cit., str. 118-119).<br />

231 Prvi deo plesne trilogije Juice, Monk je postavila u Gugenhajm muzeju sa 85 izvođača.<br />

Publika je sedela na kružnom podu, a izvođači su izveli pokretnu sliku na kružnim nivoima<br />

muzeja 120, 150 i 180 m iznad njihovih glava.<br />

82

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!