UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Art&Language, Viktor Burgin (Victor Burgin) i Artur Danto (Arthur Danto). 131<br />
Šuvaković razmatranja teorije umetnika u Prolegomeni za analitičku estetiku započinje<br />
kratkim prikazom istorije pisanja vizuelnih umetnika Lorensa Aloveja (Lawrence<br />
Alloway). 132 Na osnovu Alovejevog teksta Umetnik kao Pisac (Arist as Writer), izvodi<br />
dve temeljne teze o diskursu umetnika, koji se izjednačava sa teorijom umetnika: (1) da<br />
diskursi umetnika nastaju odvajanjem od cehovske determinisanosti, karakterističnim<br />
za modernu, i (2) da diskursi umetnika ulaze u područje »individualnog otkrića i ličnog<br />
izraza« (Alovej), što je povezano s autonomijom umetnosti u odnosu na crkvu i državu.<br />
Tako se, prema Šuvakoviću, teorije umetnika u Zapadnoj tradiciji umetnosti mogu<br />
pratiti od početka modernog doba, kroz modernizam, pa do danas. Ovo određenje se,<br />
međutim, ne može primeniti i na savremene teorije iz izvođačkih umetnosti. Jer, one su<br />
modusi teorijske prakse kontekstualno određene i karakteristične za savremeno doba<br />
teorije. Čak se pre može reći da, dok je za uspostavljanje diskursa umetnika bilo nužno<br />
da se umetnost uspostavi kao samostalna društvena oblast, za uspostavljanje teorije iz<br />
izvođačkih umetnosti je bilo nužno da se ta samostalnost ospori i zameni koncepcijom<br />
unutardruštvene poluautonomije. U skladu s tim, dvostruka determinisanost teorije<br />
umetnika, na koju ukazuje Šuvaković, je karakterističnija za ‘predistoriju’ teorije iz<br />
izvođačkih umetnosti nego za nju samu. Ta determinacija se odnosi na proces prema<br />
kojem »[d]a bi se teorija umetnika konstituisala bilo je nužno da se umetnost i umetnik<br />
konstituišu kao autonomne institucije u društvenoj podeli rada i raspodeli moći, ali da<br />
bi teorija umetnika bila moguća kao diskurs morala je da se ‘osloni’ na druge diskurse i<br />
diskurzivne discipline, preuzimajući i transformišući njihove procedure, sheme i<br />
koncepte«. 133 Za savremene teorije iz izvođačkih umetnosti drugi deo procesa je<br />
konstitutivna programska orjentacija, dok se prva determinacija može shvatiti kao<br />
pretpostavka postulirana u svetu izvođačkih umetnosti koja je teoriju iz izvođačkih<br />
umetnosti omogućila. Ona je njena nulta tačka.<br />
Razmatrajući različite teorije umetnika, Šuvaković insistira na važnom zahtevu za<br />
samorefleksijom u savremenoj teoriji umetnika, a za razliku od teorije umetnika u<br />
prethodnim periodima. U tome se oslanja i na stavove Čarlsa Harisona (Charles<br />
Harrison), Terija Etkinsona (Terry Atkinson), Novice Petkovića, Filiberta Mene<br />
(Filiberto Menna) i dr. Ovaj zahtev je, prema njemu, naročito eksplicitan u teorijskom<br />
radu umetnika u drugoj polovini 20. veka, a posebno je vezan za okvire konceptualne<br />
umetnosti. 134 U razmatranju bazičnih propozicija savremene teorije iz izvođačkih<br />
umetnosti, taj zahtev se mora uvažiti. Čak, u njoj je za zahtev za samorefleksijom jedna<br />
od ključnih propozicija, već uključena i u njeno programsko određenje. U tom smislu,<br />
na pojam savremenih teorija iz izvođačkih umetnosti se uglavnom odnosi onaj deo<br />
Šuvakovićevih određenja teorije umetnika koji se tiče propozicija karakterističnih za<br />
teorije umetnika od 70ih godina, a naročito počev od rada Art&Languagea: Harisona,<br />
Ortona, Etkinsona i dr. Ostala određenja su uglavnom važna da bi se shvatila šira<br />
približna predistorija teorije iz (izvođačkih) umetnosti. 135<br />
131<br />
Miško Šuvaković, Prolegomena za analitičku estetiku, op. cit., str. 169-223<br />
132<br />
Vid. ibid., str. 174-194<br />
133<br />
Ibid., str. 176<br />
134<br />
Vid. ibid., str. 175-180<br />
135<br />
Karakteristično razmatranje teorije u savremenom svetu umetnosti – koje se može dovesti u<br />
vezu s koncepcijom teorije iz izvođačkih umetnosti – a kojom se označava kraj umetnosti i<br />
početak postistorijske umetnosti, vid. u Arthur Danto, The Philosophical Disenfranchisement of<br />
Art, Columbia University Press, New York, 1986, naročito esej »The End of Art«, str. 81-115<br />
51