16.12.2012 Views

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Art&Language, Viktor Burgin (Victor Burgin) i Artur Danto (Arthur Danto). 131<br />

Šuvaković razmatranja teorije umetnika u Prolegomeni za analitičku estetiku započinje<br />

kratkim prikazom istorije pisanja vizuelnih umetnika Lorensa Aloveja (Lawrence<br />

Alloway). 132 Na osnovu Alovejevog teksta Umetnik kao Pisac (Arist as Writer), izvodi<br />

dve temeljne teze o diskursu umetnika, koji se izjednačava sa teorijom umetnika: (1) da<br />

diskursi umetnika nastaju odvajanjem od cehovske determinisanosti, karakterističnim<br />

za modernu, i (2) da diskursi umetnika ulaze u područje »individualnog otkrića i ličnog<br />

izraza« (Alovej), što je povezano s autonomijom umetnosti u odnosu na crkvu i državu.<br />

Tako se, prema Šuvakoviću, teorije umetnika u Zapadnoj tradiciji umetnosti mogu<br />

pratiti od početka modernog doba, kroz modernizam, pa do danas. Ovo određenje se,<br />

međutim, ne može primeniti i na savremene teorije iz izvođačkih umetnosti. Jer, one su<br />

modusi teorijske prakse kontekstualno određene i karakteristične za savremeno doba<br />

teorije. Čak se pre može reći da, dok je za uspostavljanje diskursa umetnika bilo nužno<br />

da se umetnost uspostavi kao samostalna društvena oblast, za uspostavljanje teorije iz<br />

izvođačkih umetnosti je bilo nužno da se ta samostalnost ospori i zameni koncepcijom<br />

unutardruštvene poluautonomije. U skladu s tim, dvostruka determinisanost teorije<br />

umetnika, na koju ukazuje Šuvaković, je karakterističnija za ‘predistoriju’ teorije iz<br />

izvođačkih umetnosti nego za nju samu. Ta determinacija se odnosi na proces prema<br />

kojem »[d]a bi se teorija umetnika konstituisala bilo je nužno da se umetnost i umetnik<br />

konstituišu kao autonomne institucije u društvenoj podeli rada i raspodeli moći, ali da<br />

bi teorija umetnika bila moguća kao diskurs morala je da se ‘osloni’ na druge diskurse i<br />

diskurzivne discipline, preuzimajući i transformišući njihove procedure, sheme i<br />

koncepte«. 133 Za savremene teorije iz izvođačkih umetnosti drugi deo procesa je<br />

konstitutivna programska orjentacija, dok se prva determinacija može shvatiti kao<br />

pretpostavka postulirana u svetu izvođačkih umetnosti koja je teoriju iz izvođačkih<br />

umetnosti omogućila. Ona je njena nulta tačka.<br />

Razmatrajući različite teorije umetnika, Šuvaković insistira na važnom zahtevu za<br />

samorefleksijom u savremenoj teoriji umetnika, a za razliku od teorije umetnika u<br />

prethodnim periodima. U tome se oslanja i na stavove Čarlsa Harisona (Charles<br />

Harrison), Terija Etkinsona (Terry Atkinson), Novice Petkovića, Filiberta Mene<br />

(Filiberto Menna) i dr. Ovaj zahtev je, prema njemu, naročito eksplicitan u teorijskom<br />

radu umetnika u drugoj polovini 20. veka, a posebno je vezan za okvire konceptualne<br />

umetnosti. 134 U razmatranju bazičnih propozicija savremene teorije iz izvođačkih<br />

umetnosti, taj zahtev se mora uvažiti. Čak, u njoj je za zahtev za samorefleksijom jedna<br />

od ključnih propozicija, već uključena i u njeno programsko određenje. U tom smislu,<br />

na pojam savremenih teorija iz izvođačkih umetnosti se uglavnom odnosi onaj deo<br />

Šuvakovićevih određenja teorije umetnika koji se tiče propozicija karakterističnih za<br />

teorije umetnika od 70ih godina, a naročito počev od rada Art&Languagea: Harisona,<br />

Ortona, Etkinsona i dr. Ostala određenja su uglavnom važna da bi se shvatila šira<br />

približna predistorija teorije iz (izvođačkih) umetnosti. 135<br />

131<br />

Miško Šuvaković, Prolegomena za analitičku estetiku, op. cit., str. 169-223<br />

132<br />

Vid. ibid., str. 174-194<br />

133<br />

Ibid., str. 176<br />

134<br />

Vid. ibid., str. 175-180<br />

135<br />

Karakteristično razmatranje teorije u savremenom svetu umetnosti – koje se može dovesti u<br />

vezu s koncepcijom teorije iz izvođačkih umetnosti – a kojom se označava kraj umetnosti i<br />

početak postistorijske umetnosti, vid. u Arthur Danto, The Philosophical Disenfranchisement of<br />

Art, Columbia University Press, New York, 1986, naročito esej »The End of Art«, str. 81-115<br />

51

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!