UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
umetničkog stvaralaštva, odnosno kao radikalno sredstvo protiv konvencija<br />
institucionalizovane umetnosti, pa Rouzli Goldberg smatra da je takav stav učinio<br />
umetnički performans katalizatorom istorije umetnosti 20. veka. 193 Umetnici su se<br />
okretali performansu kao sredstvu slamanja tradicionalnih kategorija u umetnosti i<br />
otvaranja novih pravaca. Štaviše u avangardi 20. veka, umetnost performansa je bila na<br />
»prvoj liniji fronta«. Iako se većina napisanog o istorijskim avangardama koncentriše<br />
na umetničke predmete, zapise i dokumenta koji su ostali iza njih, oni su često upravo<br />
performansom pokušavali da reše sporna pitanja u umetnosti. Retroaktivno<br />
konstituisana istorija performansa 20. veka je istorija liberalnog, otvorenog medija sa<br />
brojnim varijacijama, čiji su stvaraoci bili nemilosrdni prema ograničenjima utvrđenih<br />
formi i odlučni da svoju umetnost iznesu pravo u javnost. Zbog toga je performans sam<br />
onemogućio precizniju definiciju od jednostavne izjave da je to živa umetnost koju<br />
izvode umetnici. Svaka stroža definicija automatski bi negirala sam performans koji se<br />
slobodno služi svim disciplinama i medijima.<br />
II Performansi istorijskih avangardi<br />
Ovo poglavlje bavi se najznačajnijim previranjima i promenama koje su obeležile<br />
performans u umetnosti 20. veka, a koja se pojavljuje u vidu kritike autonomije<br />
umetnosti, kroz razvoj interdisciplinarnih, intertekstualnih i interkulturalnih izvođenja,<br />
od objavljivanja Prvog futurističkog manifesta 1909. do novih načina upotrebe tela i<br />
novih medija u performansima kasnih 1990ih godina. Da bi se bolje razumeo ovaj<br />
proces, potrebno je razmotriti bliže izvođenja u istorijskoj avangardi, jer je tu prvi put<br />
došlo do probijanja nasleđa klasične umetnosti. 194 Ovde se ne radi o pokušaju da se<br />
nadopuni bogata literatura koja postoji na tu temu ili da se utvrdi uticaj istorijske<br />
avangarde na današnji umetnički performans, već o pokušaju da se istaknu neki<br />
posebno izraženi aspekti koje su u svetlu studija izvođenja od posebnog interesa. 195<br />
Prvobitna namera pripadnika istorijske avangarde bila je da u revolucionarnoj estetici<br />
predoče socijalnu revoluciju. Istorijska avangarda je bila obeležena radikalnim<br />
političkim stavovima, kao rani italijanski futurizam (1909-1914). Datum njegovog<br />
rođenja je 20. februar 1909, kada je Filipo Tomazo Marineti (Filippo Tommasso<br />
193 Ibid, str. 5-9.<br />
194 Većina autora istorije istorijske avangarde počinje merenje vremena od praizvedbe komedije<br />
Kralj Ibi, Alfreda Žarija (Alfred Jarry), što je u najmanju ruku jednostrano. Majkl Kirbi predlaže<br />
dva različita modela avangarde: »antagonistički« i »hermetični«. Premijera Kralja Ibija 1896.<br />
pripada antagonističkoj struji koja se nastavlja u umetnosti futurizma, dade i nadrealizma u vidu<br />
novih estetskih provokacija. Hermetična struja počinje još sa simbolizmom, čija se estetika<br />
zasnivala na okretanju ka unutrašnjem i podsvesnom ličnom doživljaju. (Vid. Michael Kirby, A<br />
Formalist Theatre, op. cit.) Upravo su simbolističke predstave izvođene u malim pozorištima,<br />
svojom nedramskom statikom i monološkim formama označavale korak ka umetnosti<br />
performansa. Pored toga, Meterlink približava ideju simbolističke drame ideji umetničkog<br />
performansa. (Vid. Moris Meterlink, »Svakodnevno tragično« i »Moderna drama« u Rađanje<br />
moderne književnosti: Drama, prir. Mirjana Miočinović, Nolit: Beograd, 1975, str. 89-96.)<br />
195 U tu literaturu npr. spadaju i naslovi: Avangarda: Teorija i istorija pojma, prir. Gojko Tešić,<br />
Beograd: Narodna knjiga, 1997; Milena Dragićević Šešić, Umetnost i alternativa, Beograd:<br />
Institut FDU, 1992; Slobodan Mijušković, Od samodovoljnosti do smrti slikarstva, Beograd:<br />
Geopoetika, 1998; Slobodan Selenić, Dramski pravci 20. veka, Beograd: FDU, 2002; Ričard<br />
Šekner, Ka postmodernom pozorištu, op. cit.; Ana Vujanović, Razarajući označitelji/e<br />
performansa, Beograd: SKC, 2004. itd.<br />
71