16.12.2012 Views

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

umetničkog stvaralaštva, odnosno kao radikalno sredstvo protiv konvencija<br />

institucionalizovane umetnosti, pa Rouzli Goldberg smatra da je takav stav učinio<br />

umetnički performans katalizatorom istorije umetnosti 20. veka. 193 Umetnici su se<br />

okretali performansu kao sredstvu slamanja tradicionalnih kategorija u umetnosti i<br />

otvaranja novih pravaca. Štaviše u avangardi 20. veka, umetnost performansa je bila na<br />

»prvoj liniji fronta«. Iako se većina napisanog o istorijskim avangardama koncentriše<br />

na umetničke predmete, zapise i dokumenta koji su ostali iza njih, oni su često upravo<br />

performansom pokušavali da reše sporna pitanja u umetnosti. Retroaktivno<br />

konstituisana istorija performansa 20. veka je istorija liberalnog, otvorenog medija sa<br />

brojnim varijacijama, čiji su stvaraoci bili nemilosrdni prema ograničenjima utvrđenih<br />

formi i odlučni da svoju umetnost iznesu pravo u javnost. Zbog toga je performans sam<br />

onemogućio precizniju definiciju od jednostavne izjave da je to živa umetnost koju<br />

izvode umetnici. Svaka stroža definicija automatski bi negirala sam performans koji se<br />

slobodno služi svim disciplinama i medijima.<br />

II Performansi istorijskih avangardi<br />

Ovo poglavlje bavi se najznačajnijim previranjima i promenama koje su obeležile<br />

performans u umetnosti 20. veka, a koja se pojavljuje u vidu kritike autonomije<br />

umetnosti, kroz razvoj interdisciplinarnih, intertekstualnih i interkulturalnih izvođenja,<br />

od objavljivanja Prvog futurističkog manifesta 1909. do novih načina upotrebe tela i<br />

novih medija u performansima kasnih 1990ih godina. Da bi se bolje razumeo ovaj<br />

proces, potrebno je razmotriti bliže izvođenja u istorijskoj avangardi, jer je tu prvi put<br />

došlo do probijanja nasleđa klasične umetnosti. 194 Ovde se ne radi o pokušaju da se<br />

nadopuni bogata literatura koja postoji na tu temu ili da se utvrdi uticaj istorijske<br />

avangarde na današnji umetnički performans, već o pokušaju da se istaknu neki<br />

posebno izraženi aspekti koje su u svetlu studija izvođenja od posebnog interesa. 195<br />

Prvobitna namera pripadnika istorijske avangarde bila je da u revolucionarnoj estetici<br />

predoče socijalnu revoluciju. Istorijska avangarda je bila obeležena radikalnim<br />

političkim stavovima, kao rani italijanski futurizam (1909-1914). Datum njegovog<br />

rođenja je 20. februar 1909, kada je Filipo Tomazo Marineti (Filippo Tommasso<br />

193 Ibid, str. 5-9.<br />

194 Većina autora istorije istorijske avangarde počinje merenje vremena od praizvedbe komedije<br />

Kralj Ibi, Alfreda Žarija (Alfred Jarry), što je u najmanju ruku jednostrano. Majkl Kirbi predlaže<br />

dva različita modela avangarde: »antagonistički« i »hermetični«. Premijera Kralja Ibija 1896.<br />

pripada antagonističkoj struji koja se nastavlja u umetnosti futurizma, dade i nadrealizma u vidu<br />

novih estetskih provokacija. Hermetična struja počinje još sa simbolizmom, čija se estetika<br />

zasnivala na okretanju ka unutrašnjem i podsvesnom ličnom doživljaju. (Vid. Michael Kirby, A<br />

Formalist Theatre, op. cit.) Upravo su simbolističke predstave izvođene u malim pozorištima,<br />

svojom nedramskom statikom i monološkim formama označavale korak ka umetnosti<br />

performansa. Pored toga, Meterlink približava ideju simbolističke drame ideji umetničkog<br />

performansa. (Vid. Moris Meterlink, »Svakodnevno tragično« i »Moderna drama« u Rađanje<br />

moderne književnosti: Drama, prir. Mirjana Miočinović, Nolit: Beograd, 1975, str. 89-96.)<br />

195 U tu literaturu npr. spadaju i naslovi: Avangarda: Teorija i istorija pojma, prir. Gojko Tešić,<br />

Beograd: Narodna knjiga, 1997; Milena Dragićević Šešić, Umetnost i alternativa, Beograd:<br />

Institut FDU, 1992; Slobodan Mijušković, Od samodovoljnosti do smrti slikarstva, Beograd:<br />

Geopoetika, 1998; Slobodan Selenić, Dramski pravci 20. veka, Beograd: FDU, 2002; Ričard<br />

Šekner, Ka postmodernom pozorištu, op. cit.; Ana Vujanović, Razarajući označitelji/e<br />

performansa, Beograd: SKC, 2004. itd.<br />

71

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!