16.12.2012 Views

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

UVOD U STUDIJE PERFORMANSA - TkH

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

azliku od drugih pokreta istorijske avangarde, ekspresionizam nije imao vođu, ni<br />

središnji manifest. Pojam je prvi put upotrebljen u slikarstvu, a potom je primenjivan<br />

na mlade nemačke dramatičare, da bi tek posle 1912. bio često radikalno<br />

upotrebljavan. 219 Za razliku od futurista, ekspresionisti nisu rat pozdravili s<br />

oduševljenjem, već su ga smatrali još jednim izrazom poremećenog i bezličnog<br />

društvenog sistema. Oni su se zalagali za »novi svetski poredak« na temelju bratstva i<br />

vere u temeljnu dobrotu čoveka, što su prihvatili i razvijali u dramama vodeći<br />

dramatičari tzv. socijalne struje ekspresionizma, poput Ernsta Tolera i Georga<br />

Kajzera. 220<br />

Istovremeno, u Nemačkoj se pojavljuje novo važno središte za eksperimentisanje sa<br />

metodama izvođenja – škola Bauhausa (1919) koja je samo u početnim godinama<br />

sledila ekspresionizam. Prvi broj Bauhausovog pozorišnog časopisa, Bauhausbühne<br />

(1922), sadržavao je dva manifesta: Der Arbeit der Bauhausbühne Valtera Gropijusa i<br />

Das Bühnenwerk Lotara Šrejera (Lothar Schreyer) koja su se zalagala da krajnji cilj<br />

pozorišta bude metafizički. Gropijus je bio jasniji u predlaganju puta do tog cilja: novi<br />

scenski prostor je trebalo da se temelji na duhu građenja (Bau-Geist) i objedinjavao bi<br />

kretanje, živa i mehanička tela, oblik, svetlo, boju, govorne i muzičke zvukove, a<br />

izvođač bi trebalo da bude neka vrsta »nadahnutog radnika«, što je bio Bauhausov ideal<br />

čoveka kao otelovljenja nematerijalne ideje time što preovladava zakonima mirovanja i<br />

kretanja, optike i akustike. 221<br />

Kada se Bauhaus premestio iz Vajmara u Desau, izašlo je posebno izdanje časopisa<br />

Bauhaus-Buch posvećeno pozorištu, sa programskim tekstovima Šlemera, Farkasa<br />

Molnara (U-Theater) i Pozorište, cirkus, varijete (Theater, Zirkus, Variete) Lasla<br />

Moholi-Nađa (Laszlo Moholy-Nagy) u kome se on se zalaže za totalno pozorište<br />

budućnosti, hvaleći futuriste i dadaiste zbog toga što su raskrstili sa »logičnointelektualnim<br />

(književnim) pozorištem« prošlosti, ali ih kritikuje jer su zadržali<br />

August Strindberg, »The New Art,« u Inferno, Alone and Other Writings, prev. Albert Bremel,<br />

New York, 1968, str. 99.) Strindberg je razvio dalje koncept nesvesnog u komadima Sonata<br />

snova (1902) i Put u Damask (1906), u kojima razvija dramaturgiju snoviđenja i nesputane<br />

svesti spavača, tj. svedenborski koncept da je svet odraz nečijeg unutrašnjeg stanja.<br />

219 U drami Rajnharda Zorgea, Prosjak, glavni junak je Pesnik, koji u središnjem delu preuzima<br />

ulogu Sina i sanja o novoj drami koja će »osloboditi čovečanstvo« i odbacuje priču u<br />

tradicionalnom smislu, jer se prava priča ne može izraziti rečima, glumačkim pokretima i<br />

oblicima, jer je u njenoj osnovi slika ispunjena večnim odnosima, podsticajima i hiljadama duša,<br />

što je nemoguće imitirati. (Vid. Reinhard Sorge, Der Bettler, 1912 u An Anthology of German<br />

Expressionist Drama, prir. Walter H. Sokel, New York, 1963.) Ovim komadom Sorge je<br />

nagovestio čitav niz sličnih komada, od kojih je najvažnija drama Waltera Hasenclevera, Der<br />

Sohn (1914), od koje prestaje zanimanje za razvoj radnje ili lika, već za izraz »duše prepune<br />

tragedije« (Kurt Pinthus). Sam Hasenclever govorio je o pozorištu ne samo kao sredstvu za<br />

izražavanje čovekovog unutrašnjeg života, nego kao o posredniku između filozofije i života,<br />

odnosno raskolu između onoga što postoji i što čoveku treba. (Vid. Marvin Carlson, kazališne<br />

teorije 3, op. cit., 1997, str. 21.)<br />

220 Sintezu velikog broja teorijskih napisa (Kornfeld, Koffka, Hasenclever, Walzel, Wofflin) i<br />

dramskih tekstova načinio je Ivan Gol, zalažući se za Überdramu, kao treću poslednju fazu<br />

dramskog razvoja (posle borbe ljudi i bogova u grčkim dramama, i drama koje su se bavile<br />

problemima pojedinaca), koja opisuje borbu između ljudske duše i spoljašnjeg sveta, kako bi se<br />

pozorište vratilo prvobitnom smislu: maski i percepciji nalik dečjoj. (Vid. Ivan Goll, »Two<br />

Superdramas,« u Walter Sokel, op. cit., str. 9-11.)<br />

221 Vid. Marvin Carlson, Kazališne teorije 3, op. cit., 1997, str. 27. Takođe, The Theater of<br />

Bauhaus, prir. Walter Gropius, Wesleyan University Press: Middletown, Connecticut, 1961.<br />

78

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!