Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

112
brižnom toplinom, zabrinutošću zbog okolnosti u kojima se našao njen odabranik i željom da se što prije vrati prisutan je u
pjesmi br. 62 Džore Držića:
Tuj svi t' su tuđini u kih ni ufanje,
Ki t' pomoć ku čini, taj gleda t' imanje.
Službe ńih očite skrovne su podhidbe
U kih su povite tuđinu pogibe.
Svak čas toj misleći, moj vinče biseran,
Ne možem izreći život moj čemeran.
Pros tinuv sva strahom, na oči plač pride,
Ter suzim s uzdahom, lica mi sva blide.
(Dž. Držić, br. 62, stihovi 21-28)
Uzvraćenost ljubavi ženskog lirskog subjekta ponekad je toliko eksplicitna da poziva adresata da se što prije vrati ne bi li se
ostvarila tjelesnost ljubavnog odnosa:
Zatoj te ja moļu, sokole gizdavi,
hoć li da ne boļu u žeļah ļubavi,
veće me cknit nemoj, spravi se, ne krsmaj,
ter dolet' u kril moj jakino svitli zmaj.
(Š. Menčetić, br. 268, stihovi 5-8)
Iako je naizgled riječ o preokrenutoj petrarkističkoj situaciji, u ovim se pjesmama izrazita patnja petrarkističkog
zaljubljenika i njegova bol pretvaraju u iščekivanje i priželjkivanje od strane kazivačice.
Sve su ovakve pjesme pisane dvostrukorimovanim dvanaestercem, najplodnijim stihom hrvatske renesansne književnosti, te
stih ovih pjesama nije karakteristika koja bi ih činila specifičnima i različitima u odnosu na pjesme s muškim lirskim
subjektom. Međutim ove pjesme karakterizira stilska jednostavnost popraćena češćom uporabom folklornih motiva, nego u
pjesmama s muškim lirskim subjektom, među kojima su i umanjenice (npr. sunašce, srdašce). Govor je kazivačice vrlo
jednostavan, kolokvijalan i neposredan (usp. Bogdan 2002: 116), npr. u pjesmi Nikole Nalješkovića kazivačica svoj iskaz
započinje kolokvijalno:
Zdravje ti posila, moj druže izbrani,
ko srce iz tiela od tebe ne brani.
(N.Nalješković, br. 101, stihovi 1-2)
Pri pisanju pjesama sa ženskim lirskim subjektom, hrvatski su pjesnici često upotrebljavali motive porijeklom iz vegetacije,
npr. vinče, cvite, a tim motivima često su pridavali metaforičko značenje. Ove pjesme karakterizira i vlastita skupina apostrofa
kao što su brajo, brače, druže, sokole (usp. Bogdan 2002: 116). Tolika stilska jednostavnost gotovo da je nezamisliva u
pjesmama s muškim lirskim subjektom u kojima se ljubav prema ženi očituje stihovima bogatim petrarkističkim motivima i
metaforama, raznim dosjetkama, karakterističnim leksemima, elementima popularne kulture, raznim antitezama itd.
Unatoč intenciji pjesnika za stilskom jednostavnošću, njihovo umijeće i obrazovanost ne bivaju prikriveni. Najbolji primjer
za to jest pjesma Mate Hispanija br. 727. Osim spominjanja mitoloških bogova, što upućuje na obrazovanog pjesnika, prisutna
je u ovoj pjesmi i dosjetka koja ne pripada nižem stilskom stupnju:
Kupida kunući, sve strijele da skrši,
u kami tukući, ako te on drži;
ako li vjetra cić, moj brajo, i[z] Stona
nis' mogaldosle prić, moliću Neptuna:
o bože Neptune i ti s ńim Eole...
(M. Hispani, br.727, stihovi 13-17)
Karakteriziraju ovu pjesmu i apostrofe tipične za pjesme sa ženskim lirskim subjektom te folklorni motivi. Očito je kako su
hrvatski renesansni pjesnici pišući stihove za ženski lirski subjekt imali na umu činjenicu o prilagođavanju stila, odnosno o
njegovoj jednostavnosti. „Takva stilska nekompetetnost ženskih kazivača u usporedbi s muškima odraz je stvarnoga društvenog
stanja, ona implicira niz kulturalnih činjenica, između ostalih onu ženske neobrazovanosti.“ (Bogdan 2002: 119) Ponegdje se
smatra kako su autorice ove posebne književne pojave u hrvatskoj renesansnoj književnosti bile žene, međutim mala je
vjerojatnost da to doista i jest tako. Razlog tomu jest nepostojanje dovoljno snažnih dokaza koji bi posvjedočili stvaralaštvo i
postojanje renesansnih pjesnikinja u Dubrovniku, ali i u ostalim dalmatinskim gradovima.
Iako malobrojne, pjesme ženskog lirskog subjekta, zajedno s većinskim pjesništvom muškog lirskog subjekta, daju uvid u
društvene odnose razdoblja. Društveni položaj žena u tom razdoblju bio je podređen dominantnom položaju muškarca. Žena je
bila ograničena na prostor od četiri zida i nije imala mogućnost sudjelovanja u kulturi, društvenom i javnom životu, kako