Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

60
Ana Vasung
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
avasung@ffzg.hr
O bugarskim i hrvatskim frazemima s toponimskom komponentom
(države i gradovi)
ABSTRACT: The paper analyses idioms with national toponyms in Bulgarian and Croatian language. The author presents uses of idioms, etymology, origins
and finds equivalents in both languages. The analysis shows that idioms with proper name often have function of appellatives for concepts of insanity and
stupidity.
Keywords: Croatian, Bulgarian, idioms, proper name, toponym
1. Uvod
U onomastici se općenito smatra da su imena jezični znakovi bez sadržaja, semantički prazna te stoga neprevodiva (Peti,
2000:97). Ona imenuju i upućuju na neki objekt ili osobu, ali u njima ne dolazi do prijenosa sadržaja iz imenovanog objekta u
jezični znak. No postoje jezične sveze u kojima se takav sadržaj u imenima pojavljuje – to se zbiva u frazemima s
toponimskom sastavnicom. U njima toponim dobiva sadržaj, koji je, po Mirku Petiju, iskustveno utvrdiv sadržaj. To znači da
taj sadržaj toponimu pripisuje govornik, te on ovisi o njegovu poznavanju imenovanog objekta. Ime tako postaje pojam, ovisan
o kontekstu i iskustvu govornika. U frazemima toponim gubi svoju primarnu funkciju, a to je čin imenovanja, a u isto vrijeme
zahtjeva poznavanje imenovanog objekta kako bi se pojam prepoznao.
U frazeološkom fondu svakog jezika bilježimo frazeme s vlastitim imenima. Neki su internacionalizmi (Содом и Гомор,
откривам Америка, Sodoma i Gomora, otkriti Ameriku), a drugi se smatraju nacionalnim frazemima jer pripadaju samo
jednom jeziku (otići na Mirogoj, нерде Ямбул, нерде Стамбул). U ovom se radu analiziraju frazemi s nacionalnom
toponimskom komponentom u bugarskom i hrvatskom jeziku. Toponimi i antroponimi su svjedoci povijesti, kulture, mitologije
i tradicije svakog naroda. Takvi frazemi sadrže vlastito ime i tako svjedoče o konceptualizaciji svijeta te sadrže kulturne i
povijesne memorije naroda. Zbog ograničenosti opsega rada ovdje su predstavljeni samo frazemi s vlastitim imenima država
(Bugarska i Hrvatska) i gradova u tim dvjema državama. Zabilježen je i frazem, koji uz nacionalni toponim sadrži i toponim
druge zemlje (нерде Ямбул, нерде Стамбул).
2. Frazemi s komponentom nacionalnog toponima
2.1. U bugarskom i u hrvatskom jeziku postoje frazemi s komponentom naziva zemlje. Frazem свободна България
[slobodna Bugarska] u sebi sadrži sliku prijelomnog povijesnog trenutka, oslobođenja Bugarske od turskog ropstva (1878.
godine) i ima značenje 'bezbrižan, potpuno slobodan, bez obaveza i zaduženja'. Родителите му заминаха и той се
почувства свободна Бьлгария. (Фразеологичен речник на българския език)
Hrvatska je, odnosno njeno latinsko ime Croatia, sastavnica frazema tri gracije od Kroacije, koji se, po N. Pintarić
(2002:196) odnosi na tri ženske osobe spremne za izlazak i često se upotrebljava u šaljivom tonu, ali može imati i pogrdno
značenje i odnositi se na tri umišljene djevojke. Riječ gracija također potječe iz latinskog gratia i znači 'ljepotica, lijepa žena', a
izraz tri gracije možda je motiviran Rubensovom istoimenom slikom iz 17.st., a možda je pak riječ o trima rimskim božicama
dražesti i ljepote (u grčkoj mitologiji se pojavljuju pod imenom Harite i najčešće se spominju tri: Aglaja, Eufrozina i Talija).
Riječ je, dakako, o istim gracijama. Upotrebom upravo adaptiranih latinskih riječi postignuta je i rima (gracije – Kroacije).
Pretraživanjem interneta pronalazimo primjere upotrebe frazema u pozitivnom smislu, kojim se u šaljivom tonu opisuju tri
ženske osobe s određenim kvalitetama:
Na posljednjoj u nizu kao 'šlag na torti' pojavile su se 'tri Gracije iz Kroacije' - Blanka Vlašić, Ivana Brkljačić i mlađahna
Danijela. (Google)
ali i upotrebe u negativnom smislu, s dozom ismijavanja i podrugivanja:
pa ima prekrasnih zena.... i najljepsih (na ulici i medju zvjezdama).. ali ove recimo tri gracije iz kroacije.. meni su....isforsane
su. (Google)
2.2. U oba jezika bilježimo frazeme s komponentom glavnoga grada. U hrvatskom je to frazem Martin u Zagreb, Martin
iz Zagreba u značenju 'vratiti se neobavljena posla, uzalud putovati nekamo', u kojem je ekspresivnost ostvarena i
dvostrukim ponavljanjem obje komponente – antroponima i toponima. Moguće je da se osobno ime Martin ovdje ne pojavljuje
slučajno; na hrvatskom otoku Cresu njime se opisuje nespretan, nepopravljiv čovjek, a D. Mršević-Radović (2008:208) to
povezuje s pokladnim maskama za vrijeme karnevala o svetom Martinu. Ovaj se frazem u govoru Sinja i okolice pojavljuje u
varijanti Mate u Zagreb, Mate iz Zagreba (Menac-Mihalić 2004: 383) jer je Mate, za razliku od Martina, tipično ime za taj
kraj.
Otac je otišao na sajam da kupi kravu, ali se vratio neobavljena posla: Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba. (Hrvatski
frazeološki rječnik)
U bugarskom se jeziku frazem софийска братовчедка (братовчед) [sofijski bratić (sestrična)] koristi kao eufemizam za
ljubavnika, odnosno ljubavnicu. Bugarska je prijestolnica zastupljena u dijalektnom frazemu запалила се е София [zapalila
se Sofija] koji u Frazeološkom rječniku bugarskoga jezika ima objašnjenje 'kažu gosti kada prestane čašćenje', a motiviran je
hipotetskom situacijom požara u kojoj domaćini zaboravljaju puniti čaše. Kako za ovaj frazem ne nalazimo potvrde na