Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

[dʝ], ono se izgovara lagano palatalizirano, no samo ukoliko pravilno (umekšano) izgovaramo [tç] i [dʝ], a to kod većine
govornika hrvatskog jezika izostaje.
Isto tako, /m/ ima dva alofona (v. s. 2), u drugom se primjeru izgovara kao nešto između glasa [m] i [n]. Brozović (1991) za
[m] navodi još jednu izgovornu varijantu, u riječima informacija, invalid i komfor: „On se, kao što se vidi po primjerima, u
pravopisnoj praksi piše na dva načina, grafemima /n/ i /m/. Izbor ovisi o stanju jezika iz kojeg je pojedina riječ preuzeta. Mi
doduše mislimo da izgovaramo čas [m], čas [n], ali izgovor je u stvarnosti uvijek isti, to jest [m].“ No, ipak ne bismo smjeli
tako kategorički to tvrditi, već uzeti u obzir i individualnost artikulacije svakog pojedinog govornika, jer vjerojatno postoje i
oni koji u riječi „informacija“ izgovaraju [n], a ne [m].
Isto tako, prema Brozovićevom mišljenju, čak i bezvučni glasovi [f], [ts] i [h] u nekim okruženjima imaju svoj zvučni par.
Zvučni [f], [ts] i [h] ostvaruju se kada se nađu u naglasnoj cjelini ispred enklitika ga, bi ili da (v. Snimka 3.). Neosporno je da
su spomenuti glasovi zvučniji u navedenom okruženju, dulja je aktivnost glasnica, što se uhom može opaziti u duljini šuma
nakon izgovora, no, prema mišljenju autorica, to se ne može nazvati zvučnošću, jer je neusporediva sa „stvarno“ zvučnim
glasovima, poput [b], [d] ili [g]. U većini riječi zapravo možemo birati hoćemo li reći [h] ili [ɦ].
Glas [ʃ] izgovara se umekšano ukoliko se nalazi ispred [tç] isto kao što se [ʒ] izgovara mekše ispred [dʝ] (v. s. 4.).
S obzirom da izgovorne varijante fonema ovise i o okruženju u kojem se on ostvaruje, [tʃ] se izgovara kao [dz] u naglasnoj
cjelini ispred [g] (v. s. 3).
Za svaki fonem postoji i puno više izgovornih varijanti uzmu li se u obzir narječja. Na primjer, većina govornika hrvatskog
jezika u svakodnevnom govoru ne razlikuje [tʃ] i [tç], [dʒ] i [dʝ], već se uobičajeno izgovara nešto između ta dva glasa, ni tvrdo
ni meko. Razlika između [tʃ] i [tç] te [dʒ] i [dʝ] najjasnije se čuje se u govornika čakavskog narječja, posebice Istre i Kvarnera.
Isto tako, govornici čakavskog narječja glas [l] izgovaraju mekše od onog standardnoga. (v. s. 5 i 24)
3. Fonemi
3.1. Srpski
Srpski standardni jezik se sastoji od 30 fonema, jednako kao i hrvatski standardni jezik. Jedina je razlika što se oni zapisuju
ćirilicom: a, б, в, г, д, ђ, е, ж, з, и, j, к, л, љ, м, н, њ, о, п, р, с, т, ћ, у, ф, х, ц, ч, џ, ш (Stanojčić 2002). Fonološki sustav
srpskog jezika jednak je sustavu hrvatskoga jezika, no, fonetski se uočavaju razlike, primjerice kod izgovora palatala [tç] i [dʝ]
te vokala [e] i [o]. No, općenito pri izgovaranju srpskih riječi, jača je aktivnost artikulatora te sve riječi zvuče prodornije (v. s.
34, 35, 36).
3.2. Makedonski
Makedonski književni jezik se sastoji od 31 fonema, od kojih se svaki bilježi posebnim ćiriličnim grafemom: а, б, в, г, д, ѓ
(/k j /, [ɣ]), e, ж, з, ѕ/dz, и, j, к, л, љ, м, н, њ, o, п, р, с, т, ќ (/g j /, [x]), у, ф, х, ц, ч, џ i ш (Koneski 1981). U odnosu na hrvatski i
srpski, makedonski fonološki sustav se razlikuje u trima fonemima, tj. fonemima /k j / i /g j / (koji su zapravo velarni /ć/ i /đ/) i
/dz/.
3.3. Slovenski
Fonološki sustav slovenskoga jezika sastoji se od 25 fonema, no mnogo više glasova, jer većina fonema ima više izgovornih
varijanti. 20 je suglasnika i 5 samoglasnika. U odnosu na ostale jezike, nema fonema /ć/, /đ/, /lj/, /nj/, /dž/.
Suglasnici se dijele na zvučnike (/m/, /n/, /r/, /l/, /v/, /j/) i nezvučnike (svi ostali), koji se dijele na zapornike (/t/, /d/, /p/, /b/,
/k/, /g/), pripornike (/z/, /ž/, /h/, /z/, /š/, /f/) i zlitnike (/c/, /č/, /dž/) (Toporišič 2000).
4. Fonovi
4.1. Vokali
4.1.1. Srpski
Na mjestima nekadašnjeg staroslavenskog jata, gdje hrvatski danas pokazuje varijaciju između ije/je/e/i, srpski ima [ɛ], koje
je vrlo otvoreno, a u nekim slučajevima posjeduje i dužinu, osobito u slučajevima gdje se u hrvatskom nalazi ije (v. Snimka 6).
Srpski izgovor vokala [o] je također otvoreniji, poput slovenskog [ɔ], ukoliko je naglašen (v. s. 7).
4.1.2. Makedonski
67
Makedonski vokali su [a], [e], [i], [o], [u]. Izgovaraju se jednako kao i hrvatski vokali. Oni su nositelji sloga, ali tu funkciju
može vršiti sonant [r].