Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

Nina Zavašnik
Karl-Franzens-Universität Graz, Geisteswissenschaftliche Fakultät – Institut für Slawistik, Austrija
n.zavasnik@gmail.com
Psovke u južnoslavenskim jezicima te njihova upotreba
ABSTRACT: In this article I'm describing what exactly are swearwords and bad, abusive language, in which categories they can be put, if there are any, and
what kind of differences are between bad, abusive language and swearwords. I will also represent the outcome of my research that shows, how people
understand the word bad, abusive language and swearword, which swearwords are the most commonly used in which south slavonic language with parameters
of age, sex and education. Which swearwords came from other languages in to south slavonic language, and if there are swearwords in one south slavonic
language, that came from one of the other south slavonic languages. This research was done among the native Slovenian, Croatian, Serbian, Macedonian and
Bulgarian speakers.
Keywords: bad language, swearwords, south slavonic languages, research, interjections.
Uvod
U uzvike se mogu ubrajati i druge vrste riječi kojima je smisao jasan, ali se upotrebljavaju za, na primjer, poticanje ljudi,
zapovijedanje i sl. Takve se riječi često okrnje, okamene, odvoje se od svoje vrste i približe uzvicima. To su riječi poput:
upomoć, vatra, bjež…, pa i psovke. U ovom članku ću objasniti što su zapravo psovke, kako se dijele, postoji li i kakva je
razlika između psovki i kletvi te predstaviti rezultate istraživanja koji pokazuju što ljudi zapravo smatraju psovkama, koje
psovke su u određenom južnoslavenskom jeziku najzastupljenije s obzirom na spol, uzrast i obrazovanje, koje su od njih ušle u
jezik iz drugih jezika te ima li psovki u jednom južnoslavenskom jeziku koje zapravo pripadaju drugom južnoslavenskom
jeziku. Istraživanje obuhvaća slovenski, hrvatski, srpski, makedonski i bugarski jezik. Za svaki od jezika bio je ispitan uzorak
ljudi koji je obuhvaćao određen broj osoba: mlađih do 20, osoba od 20 do 40 i od 40 do 60 godina.
Što su psovke?
79
Psovke su riječi konotativnog značenja. Ubrajamo ih u inherentni leksik. Skupa s vulgarizmima, to su izrazito negativno
obilježene riječi koje pripadaju sferi emocionalnog i ekspresivnog govora. Njima se reagira na neku negativnost, duhovnu ili
materijalnu prepreku. Tako psovka postane verbalna odbrana ugroženog pojedinca u rasponu od instinktivne reakcije do
osmišljene jezične poruke. Često su psovke samo stvar navike. Možemo govoriti i o pozitivno obilježenom kontekstu uporabe,
na primjer: dober kot svinja (slov.), što znači da je nešto vrlo dobro, gle koja pička (hrv., srp.), što znači da netko dobro izgleda
i sl. Psovke se ne preporučuju i ne toleriraju, ali je njihova upotreba vrlo proširena.
Razlike u odnosu na neutralni iskaz pokazuju da su psovke stilski sniženo obilježene, imaju dodatne semantičke konotacije
koje neutralni iskaz nema, predstavljaju svojevrsne »ilokucione činove psovanja«; onaj koji psuje uz neki osnovni ilokucioni
čin želi izvršiti i čin grubosti, vulgarnosti.
Psovka može na formalnom planu biti riječ, frazem ili rečenica. Moguće su i kombinacije šireg diskursa. U psovanju i
praksi psovanja moguć je dijalog psovkama. U tom slučaju psovka je sredstvo verbalnog obračuna s napadom koji može biti
malo jači od izazova.
Implicitno ili eksplicitno psovka sadrži opscenu riječ. To je čini sramotnom. Psovka nije nužno opscena (idi dođavola!).
Opsceni izrazi ne javljaju se nužno samo u psovkama (on ti je prava pička). Svojom opscenošću, upućenoj psovanoj strani
psovka treba povrijediti moralni integritet pojedinca. Time se razlikuje od kletve, koja je radi zadovoljenja imaginarne pravde
upućena višim silama i tiče se razaranja fizičkog integriteta. Njezino osnovno djelovanje je izazivanje osjećaja srama. Kletve se
mogu naći u bajalačkoj tradiciji.
Riječi koje primarno pripadaju opscenim izrazima te imaju izrazitu erotsku konotaciju, lekseme koji imaju funkciju
stvaranja određene erotske atmosfere, nazivamo erotonimi. Ovaj termin prvi upotrebljava Esad Duraković.
Eufemizmi su riječi ili izrazi koji zamjenjuju vulgarizme, psovke ili tabu-riječi i odnose se na pojave i pojmove koji se
smatraju suviše osjetljivim (npr. smrt, bolest, tjelesne funkcije izlučivanja, seksualnost…), odnosno na ono što se u određenoj
kulturi smatra tabuom. Eufemizmima je bliska litota, kojom se također ublažava tvrdnja (npr. ovo nije bilo baš najbolje,
umjesto ovo je bilo sranje).
Postoji niz tabua koji nisu povezani samo sa seksualnošću ili tjelesnim funkcijama izlučivanja, nego su i odraz pradavnog
straha da će se određenom tabu-riječi dozvati nepoželjna pojava (nepoželjna životinja može biti svinja, tako na mjestima kao
što je npr. parlament neće biti govora o njima). Prijelazi eufemizama u tabu-riječi označavaju priključivanje s jednog stila na
drugi, iz sfere neformalnog u sferu formalnog registra.
Jačina psovke je u dubini srama koji se može izazvati unižavanjem značenja pojma koji je uveden u psovku i pod njezinim
je djelovanjem te u ostvarenom stupnju opscenosti.
Stvarnost psovke je abnormalni imaginarni seksualni čin, neostvariv ili nedopušten u normalnom životu, iz fizioloških ili
etičkih razloga To je verbalni izraz akcije koja se ne može i ne namjerava ostvariti. Psovka počiva na simbolici seksualne
perverzije, koja osim ljudskih bića u posebnim stanjima obuhvaća i ono s čime je seksualni čin neostvariv: pojave u prirodi,