Fiatal SzlavistÃƒÂ¡k Budapesti NemzetkÃƒÂ¶zi KonferenciÃƒÂ¡ja I.

More documents

Recommendations

Info

124 Također, za vrijeme dok je ban bio u Zagrebu, bili su zatvoreni svi članovi redakcije lista Obzor osim nje, pa je u tom vremenu, ona obavljala sve poslove u redakciji i bila zaslužna za to što je list uspješno izlazio unatoč manjku osoblja (naravno, na obljetnici lista, njezino ime u ulozi glavne urednice tih tjedana, nije spomenuto i nije joj dana pohvala za njezin rad). Često je izvještavala iz mađarskog parlamenta, pa je tako i uoči debate hrvatsko-srpske koalicije sa mađarskim taborom, bila poslana tamo kao reporterka. Iz redakcije joj je naređeno da izvještaje piše u muškom rodu jer, kad bi se znalo da ih je napisala žena, isti ne bi imali nikakvu vjerodostojnost ni ugled. Kad je došla u parlament, ostali su reporteri bili začuđeni, ali oni isto tako nisu imali ništa protiv da jedna od njih bude i žena. Tako je završila i taj posao, ali tu joj je priređena večera za desetu obljetnicu novinarskog rada. Dakle, svoje prvo priznanje nije dobila u domovini, nego u drugoj državi, ali od onih ravnopravnih sebi – kolega novinara. Naravno, kad se vratila u Zagreb, dočekana je zgražanjem i negodovanjem iz svoje redakcije, te riječima: „Tko ste vi, da se vama priređuju 10-godišnjice?“ (Brešić 1997: 465). Kao što u svakoj profesiji i poslu ima onih koji bi htjeli da „voda ide na njihov mlin“, tako je bilo i tada. Bila je podmićivana dva puta i to od visokopozicioniranih osoba (da budem preciznija, ministara). Jednom su joj nudili novaca dovoljno da može kupiti trokatnicu, a drugi puta su joj ponudili imetak i egzistenciju do kraja života, ali, dakako, pod uvjetom da piše ono što joj drugi diktiraju, a to za nju nije dolazilo u obzir. Jedan od onih koji su bili na njezinoj strani u takvim okolnostima, bio je i češki političar Tomaš Masaryk. Na njezine pritužbe i riječi o podmićivanju, rekao joj je ovo: „Ne mogu vas utješiti. Vi ste došli prije onoga doba, kad će žena moći stupiti na put svoje ravnopravnosti, ali branit ću vas koliko mogu.“ (Brešić 1997: 470), a iz tih njegovih riječi te iz kasnijih postupaka možemo reći da je on bio jedan od onih ljudi koji su od početka do kraja bili uz nju. Iz ljubavi prema hrvatskom jeziku koji je početkom 20. stoljeća potisnut iz javnosti zbog službene uporabe mađarskog i njemačkog jezika, a na nagovor i pod pokroviteljstvom biskupa Strossmayera, počinje oko 1910. pisati povijesne romane. Zbog toga prestaje s novinarskim radom te u zagrebačkim, bečkim i budimpeštanskim arhivima istražuje građu na temelju koje piše svoja djela. Ti romani u nastavcima oživjeli su već zaboravljenu hrvatsku prošlost 16., 17. i 18. stoljeća. Popularnost joj raste svakim novim objavljenim romanom, a narod joj daje nadimke „grička vila“ (nakon objave Gričke vještice) i „kraljica Hrvata“ (nakon objave Gordane). Njezin roman Grička vještica, osim očite priče o progonu i mučenjima vještica u tadašnje vrijeme, progovara o problemu položaja žena i želi svrnuti pozornost upravo na probleme ravnopravnosti, ali i stalnoj nadmoći muškaraca u ono doba. Unatoč golemom uspjehu kod čitatelja književna kritika nije joj bila sklona i istovremeno su njezina djela sustavno izostavljana u književnim osvrtima i pregledima. U svoje je romane često znala uplitati svoje rodoljubne osjećaje i misli, te su joj zato dolazili oni po čijem je nalogu pisala i cenzurirali joj romane tjedan dana prije nego što bi isti trebali izaći iz tiskare. I ona sama kaže da su „...križali sva moja psihološka razmatranja o raspoloženju, o karakteru, a onda mi rekoše, da će roman započeti budući tjedan...“. Zabranjivano joj je također da u romane uvodi dublji psihološki opis likova „...publiku ne zanima što Siniša misli nego što on – dela... Ili-ili!“ (Brešić 1997: 473), a nije joj bilo dozvoljeno ni uplitanje političkih tema u romane: „Vi niste pozvani, a niti ćemo mi dopustiti, da u vašim romanima vodite nekakve socijalne i političke ideje i borbe. Ne možete nastaviti ni s vašim 'Robljem' ni s 'Vlatkom Šaretićem', a još manje s ovim ludostima, koje ste nam predložili. Ostavite revoluciju po strani, to nije za žene. Žena treba da piše za žene i to samo – romantiku, dakle uzmite nešto iz historije.“ (Brešić 1997: 472). Na jednoj se konferenciji vodila rasprava o tome treba li ona ostati u redakciji Obzora ili se treba nastaviti baviti pisanjem romana. Tu joj je prišao književni kritičar i književnik, Antun Gustav Matoš i iskreno rekao sljedeće: „Istina, ne samo da su drugi muškarci protiv toga, da se žene pletu u muški posao, nego pogledajte mene, ja – ja, lično, moderni književnik, ja sam napadao vaše pero i napadati ću, makar priznajem, da posjedujete talenta i moglo bi se od vas nešto napraviti, ali ja vas moram napadati i kazati, da ste nesposobni zato, jer ste svojim satirama i uspjehom u inozemstvu kao novinar probudili u ženama uvjerenje, da bi one ipak mogle posjedovati sposobnosti, da rade kao i mi! Evo primjer: kći urednika 'Narodnih novina': prevađa i piše sada feljtone. To je bila dosele moja zarada! Sad sam ju izgubio vašom krivnjom. Dok nije bilo vas, nije se nijedna usudila nastupati bilo u kojim novinama. Ja ne mogu živjeti od pera, koji sam pozvan od prirode po mojem velikom talentu, a vi, neznatna pojava s vašim malim talentom možete! Eto čak i dižete tiražu jednom listu. To ne ću dopustiti i ne sijem, jer je to protiv mojih interesa! A kad će žene vidjeti, da vas svi napadamo, ne će se usuditi, da izađu. Da smo vam priznali ono, što posjedujete, onda bi danas imali na vratu cijelu regimentu ženskih konkurentica. Nemojte se zgražavati, ja sam možda jedini, koji vam je istinu rekao!“ (Brešić 1997: 474). Iz ovih Matoševih riječi upućenih Zagorki, možemo jasno zaključiti da je ona bila osoba neosporiva talenta, ali da joj je on jedini rekao istinu i da je ona tu izrečena: da su joj muški kolege priznali da posjeduje tako vidljiv talent, žene bi se ohrabrile i same počele raditi muške poslove, a njima bi to smanjilo i ugled i prihode. Svoj prvi roman Roblje objavila je 1899. u listu Obzor kao podlistak, a prvi puta se u književnosti javlja 1886. crticom Pod sljemenom koji se u nastavcima objavljuje u listu Bršljan. Književnu će afirmaciju steći tek ciklusom od sedam romana Grička vještica objavljivanim u listu Male novine (1912.-1914.). U svojim će djelima obrađivati istovremeno ljubavne zaplete i nacionalne teme, a objavljivat će ih uglavnom kao podlistke u novinama. Tako će učiniti svoja djela dostupna širokom krugu ljudi i na taj način izravno utjecati na veliku popularnost svojih djela kod čitatelja. Tridesetih godina 20. stoljeća vraća se novinarstvu i feminističkom angažmanu. Samostalno pokreće listove Ženski list (1925. - 1938.) i Hrvaticu (1938. - 1940.). Podupire inicijativu mlađe generacije književnica za osnivanje Društva hrvatskih književnica. Cijelo to vrijeme radi na kazališnim prilagodbama svojih (koja su puno puta bila cenzurirana) i Šenoinih djela. Uspostavom NDH ustaše zabranjuju izlaženje časopisa Hrvatica, a Zagorki plijene imovinu. Iznenada ostavši bez sredstava za život, pokušava samoubojstvo. Kraj Drugog svjetskog rata dočekuje u Zagrebu zahvaljujući financijskoj pomoći i brizi vjernih čitatelja. Iako u poodmakloj životnoj dobi i narušenog zdravlja, pedesetih godina 20. stoljeća nastavlja svoju borbu za ravnopravnost žena. Njezin feministički angažman izaziva podsmjeh i neprijateljstvo kod njezinih muških kolega koji je proglašavaju „luđakinjom“ i „muškobanjastom babom“. Preminula je u Zagrebu 30. studenog 1957. godine.
125 ZAKLJUČAK Na kraju ovog rada htjela bih dodati to da je Marija Jurić Zagorka započela ono što su mnoge žene prve započele u svojim državama, a to je borba za ravnopravnost spolova i ženska prava općenito, te ravnopravnost žena i muškaraca u profesijama koje su prvotno bile isključivo muške, a i njihov ulazak u društvo. Cijeli život tražila je samo priznanje za svoj rad i poštenje, kao što ističe i na kraju svoje autobiografije „...želim da umrem u poštenju, za koje sam bijedno stradavala čitav svoj radni život.“ (Brešić 1997: 497) Literatura Brešić Vinko (1997), Što je moja krivnja?. u: Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb, AGM Đorđević Borivoj (1965), Zagorka – kroničar starog Zagreba. Zagreb, Stvarnost Grdešić Maša; Jakobović-Fribec Slavica (2008), Neznana junakinja – nova čitanja Zagorke. Zagreb, Centar za ženske studije Jurić Zagorka Marija (1976), Grička vještica – Tajna krvavog mosta [predgovor; ur. Ivo Hergešić]. Zagreb, Stvarnost Lasić Stanko (1986), Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873 – 1910) – Uvod u Monografiju. Zagreb, Znanje Nemec Krešimir (2000), Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb, Školska knjiga Novak Slobodan Prosperov (2003), Povijest hrvatske književnosti: od Baščanske ploče do danas. Zagreb, Golden marketing
Page 1 and 2:
1 Fiatal Szlavisták Budapesti Nemz
Page 3 and 4:
3 Preface .........................
Page 5 and 6:
5 Ивана Чанчар Фило
Page 7 and 8:
садржина или прибл
Page 9 and 10:
9 Литература Вечерк
Page 11 and 12:
Isto tako, iz klasičnog razdoblja
Page 13 and 14:
onemogući prolazak zraka. Stoga ni
Page 15 and 16:
h/ odnosno /hr-/ za velarne zvukove
Page 17 and 18:
Literatura Izvori Anić, Vladimir.
Page 19 and 20:
ječnike imale zemlje sa sređenijo
Page 21 and 22:
21 Susanne Behensky Paris-Lodron-Un
Page 23 and 24:
(встречаются в проа
Page 25 and 26:
25 3.1.2. Арне Галис [Arne
Page 27 and 28:
Извори Ђ − Ђала НБ
Page 29 and 30:
ovplyvňuje, anuluje filter, ktorý
Page 31 and 32:
Bibliografia 31 Findra Ján (1998),
Page 33 and 34:
Zbog toga je naše mišljenje da up
Page 35 and 36:
35 Engel, Urlich (1994), Syntax der
Page 37 and 38:
3. Novotvorjenke v spletnih oglasih
Page 39 and 40:
39 Kristina Dragović Faculty of Ph
Page 41 and 42:
Predloško-padežne konstrukcije «
Page 43 and 44:
43 PRAVI RECIPROCITET PSEUDO- RECIP
Page 45 and 46:
45 Šema koja sledi prikazuje koji
Page 47 and 48:
47 ruku pod ruku rame uz rame oči
Page 49 and 50:
49 Kemmer, Suzanne. 1993. The middl
Page 51 and 52:
U primerima u kojima se imenica gla
Page 53 and 54:
Sam postupak otkucavanja sata u osn
Page 55 and 56:
55 s vyprázdňovaním), okrajovo t
Page 57 and 58:
57 Prílohy: Príloha č. 1: ZADANI
Page 59 and 60:
59 debil, debilák 2 bukvica 1 čur
Page 61 and 62:
61 internetu i u jezičnim korpusim
Page 63 and 64:
63 Ивана Јањић Униве
Page 65 and 66:
65 Македонски Румун
Page 67 and 68:
[dʝ], ono se izgovara lagano palat
Page 69 and 70:
69 5.2. Makedonski Jednačenje po z
Page 71 and 72:
Izgleda da je jedina moguća forma
Page 73 and 74: Agneš Domonkoši se u svojoj diser
Page 75 and 76: 75 Nikolina Komorčec Filozofski fa
Page 77 and 78: U predikatni proširak može se pre
Page 79 and 80: Nina Zavašnik Karl-Franzens-Univer
Page 81 and 82: 81 Stariji ljudi koriste (ali ne uv
Page 83 and 84: 83 Оброк - это одна и
Page 85 and 86: Дури и Прокламациј
Page 87 and 88: Ослободената Србиј
Page 89 and 90: 89 Библиографија: Bern
Page 91 and 92: kníh sú zachytené z rôznych geo
Page 93 and 94: 93 György Rágyanszki Eötvös Lor
Page 95 and 96: Németh Orsolya PPKE-BTK Szlaviszti
Page 97 and 98: 97 sytuacji. W świetle tego wszyst
Page 99 and 100: dokładnie taka sama jak powieść,
Page 101 and 102: Juliana Jovičić Filozofski Fakult
Page 103 and 104: 103 Uočavamo da su se Vukovi napor
Page 105 and 106: Сања Златковић Фил
Page 107 and 108: 107 Када говоримо о П
Page 109 and 110: 109 Medtem ko ne smemo pozabiti na
Page 111 and 112: 111 Romana Brajša, Ivana Perić Fi
Page 113 and 114: Dubrovnika, tako i ostalih dalmatin
Page 115 and 116: 115 obiteljskim okolnostima koje su
Page 117 and 118: 117 Kristina Posilović Filozofski
Page 119 and 120: 119 kakav je Vetranovićev odnos pr
Page 121 and 122: 121 prepleteni z različnimi dejstv
Page 123: 123 Nikolina Kos Filozofski fakulte
Page 127 and 128: Kanjoš u svom pripovijedanju iteka
Page 129 and 130: H i 129 Tímea Mérai Eötvös Lor
Page 131 and 132: H i 131 В останній стр
Page 133 and 134: 133 Alma Várkonyi Filozofska fakul
Page 135 and 136: 4. Povzetek Model najnovejše slove
Page 137 and 138: pismu prepoznaje se i postupak post
Page 139 and 140: H i 139 Елена Гришева
Page 141 and 142: H i 141 два века, която
Page 143 and 144: na koji način ne može biti dovede
Page 145 and 146: 145 Kornelia Gass Universität Wien
Page 147 and 148: 147 Bibliografija: Ljubisav Andrić
Page 149 and 150: 149 Kraj dogajanja je geografsko pr
Page 151 and 152: 151 Matija Ivačić Filozofski faku
Page 153 and 154: Heterotopija kao sustav 153 Dotaknu
Page 155 and 156: 155 „Nije baš tako - primeti na
Page 157 and 158: 157 Kristó Sándor Szegedi Tudomá
Page 159 and 160: 159 Стоит сказать не
Page 161 and 162: antropomorfnou personážou, známo
Page 163 and 164: Aby sme však nezostali pri dokazov
Page 165 and 166: 165 Zsófia Vatali Filozofska fakul
Page 167 and 168: 167 Zbirka vsebuje enajst kratkih z
show all

Fiatal SzlavistÃƒÂ¡k Budapesti NemzetkÃƒÂ¶zi KonferenciÃƒÂ¡ja I.

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?