Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

142
Igor Loinjak
Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska
igor.loinjak@gmail.com
Usvajanje avangardnih tendencija u hrvatskoj umjetnosti – časopis Zenit
ABSTRACT: Journal Zenith has helped introduce avant-garde tendencies in art of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. The importance of the journal
derives from its subtitle: "The International Review of Culture and Art ". The journal also contained articles on literature, theater, film, visual arts and
architecture, and then reviews the developments on the international art scene.
Keywords: Journal Zenith, zenithism, Micić, art, avant-garde
Uvod
Časopis Zenit zajedno sa zenitističkim pokretom koji je paralelno s njim nastao na određeni su način utjecali u umjetničkim
kretanjima na jugoslavenskim prostorima u dvadesetim godinama 20. stoljeća. Taj utjecaj nije posve jednoznačno shvaćen od
strane različitih teoretičara i povjesničara umjetnosti pa je teško precizno odrediti njihov istinski doprinos. Određeni autori
smatraju da uloga Zenita nije bila velika u onoj mjeri kako je se ponekad prezentira, dok s druge strane ima onih koji
progresivnu i inovativnu ulogu Zenita ne dovode u pitanje.
U ovom će se radu pokušati prikazati Zenit kao časopis skupa sa zenitističkim pokret koji je uz njega paralelno djelovao.
Važnost časopisa proizlazi i iz njegova podnaslova: „Internacionalna revija za kulturu i umjetnost“. Sadržavao je mnogovrsne
tekstove o književnosti, kazalištu, filmu, likovnoj umjetnosti i arhitekturi vezano za geografske prostore na kojima je izlazio, ali
i osvrte na tadašnja kretanja na međunarodnoj umjetničkoj sceni. Reproducirala su se mnoga djela likovnih umjetnika različitih
stilskih opredjeljenja. Rad će se detaljnije baviti upravo segmentom likovnog doprinosa časopisa.
Razrada
Časopis Zenit i njegovo pokretanje
Prvi broj časopisa Zenit izašao je u veljači 1921. godine u Zagrebu. Pokrenuo ga je hrvatski pjesnik i književnik Ljubomir
Micić. Časopis je do 1923. godine izlazio u Zagrebu (brojevi 1-24.). Od 1923. pa sve do zabrane njegovog izlaženja 1926.
izlazi u Beogradu (brojevi 25-43.). Tematski je bio orijentiran na književnost, umjetnost i kulturu. To se jasno vidi i iz njegova
podnaslova, „Internacionalna revija za umjetnost i kulturu.“ U vrijeme kada je časopis pokrenut, u Zagrebu već izlaze i drugi
časopisi i novine u kojima se također objavljuju različiti članci slične tematike. Između ostalih treba spomenuti Hrvatsku reviju,
Književnu republiku, Književnik, Suvremenik, Obzor i dr.
Zenit „oko svog programa i estetike okuplja predstavnike svih umjetničkih grana – književnosti, kazališta, likovnih
umjetnosti, arhitekture, filma i glazbe, i kulture u najširem smislu – za tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sa Zapada
i iz Rusije.“ (Golubović, Subotić 2008: 15) Pokretanju časopisa prethodile su različite povijesne, socijalne i prvenstveno
kulturno-umjetničke prilike - Prvi svjetski rat (1914.-1918.) i revolucija u Rusiji (1917.). Uz navedene povijesne i socijalne
okolnosti veliki poticaj za pokretanje časopisa daju i nove orijentacije unutar estetike koje su bile prisutne u raznim europskim
avangardama. Odbacuje se mimetizam, dok se u pjesništvu propagira novi odnos prema jeziku s izuzetnim naglaskom na
slobodnoj riječi - u ruskoj književnosti poznat pod sintagmom слово как таковое, a u Italiji ga možemo prepoznati u
Marinettijevoj „Parole in libertà“.
Pokretanje časopisa Zenit značilo je jedno novo „radikalno kulturno i umjetničko otvaranje prema međunarodnom
prostoru.“ (Golubović 1983: 37) S druge strane, pojavljivanje Zenita ni u kom slučaju ne treba gledati kao samoniklu pojavu.
Cvjetko Milanja smatra kako je „začinjanje časopisa u zagrebačkom književnom i kulturnom krugu posve normalna posljedica
različitih avangardnih strujanja…“ (Milanja 2000: 187) Autorica Vida Golubović piše kako možemo vidjeti „sa gledišta
današnjih saznanja da je zenitizam kao pojava u okviru jugoslavenske grupacije otkrio nove umjetničke prostore i pokušao da
svojim književnim i umjetničkim iskustvom ponudi vlastiti prijedlog kao doprinos općoj strukturi europske avangarde.“
(Golubović 1983: 35) Slično mišljenje zastupa i Irena Subotić. Ona navodi kako Zenit „uživa ugled jednog jugoslavenskog
glasila koje je s početka dvadesetih bilo ravnopravno uključeno u međunarodna avangardna strujanja.“ (Golubović 1983: 51)
Unatoč važnosti Zenita za tadašnju umjetnost na ovim prostorima, Grgo Gamulin tvrdi kako Micićev zenitizam, kao i
Aleksićev dadizam „upravo kao verbalni refleksi pojava, koje su drugdje imale svoje motivacije i korijene, nisu, koliko danas
znamo, u nas „funkcionirali“ svojim „likovnim tezama“, tj. nisu odjeknuli u umjetnosti.“ (Gamulin 1987: 353) Ne treba
smetnuti s uma kako je već ranije pjesnik Antun Branko Šimić objavljivao časopise Vijavicu i Juriš u kojima je izvještavao o
njemačkom ekspresionizmu.
Internacionalni karakter u pravom smislu riječi časopis dobiva tek kada na mjesto njegova suurednika dolazi francusko –
njemačko – hrvatski pjesnik Ivan Goll. Goll je bio suurednik časopisa od 8. do 13. broja. Tada naslovnice časopisa počinju
oslikavati mnoga renomirana imena međunarodne umjetničke scene. Tako se u njemu mogu naći radovi Vladimira Tatlina,
Adolfa Loosa, Ela Lissitzkog, Lászlóa Moholy–Nagyja, Lajosa Kassáka, Alberta Gleizesa, Aleksandra Arhipenka i drugih.
Objavljuju se i različiti tekstovi o raznovrsnoj problematici vezanoj uz umjetnost na njemačkom, francuskom i ruskom jeziku
svjetski poznatih autora poput Vasilj Kandinskog, Walter Gropiusa, Dragan Aleksića, Ljubomir Micića, Branko Ve Polanskog i
drugih. Objavljuje se i radovi o arhitekturi, primijenjenoj umjetnosti, plakatu, modi, reklami… Zenitistička izdanja izuzetnu
važnost pridaju grafičkom oblikovanju. Na temelju ovdje navedenih podataka međunarodnost i važnost zenitističkog pokreta ni