Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

Josipa Dragičević
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe
e-mail: jdragicevic@hazu.hr
Hrvatski preporoditelji (o) ženama
114
ABSTRACT: This paper deals with Count Janko Drašković’s work Ein Wort an Iliriens hochherzige Töchter addressed to women in order to include them in
new cultural and literary movement – Croatian National Revival. Other texts published with the same intention in Illyrian movement periodical Danica ilirska
will be considered in accordance with traditional gender role distribution in social life of the early 19th century.
Keywords: Croatian National Revival, 19th century, women, Janko Drašković, Danica ilirska
Istraživanja razdoblja hrvatskog narodnog preporoda, posebice dijela obuhvaćenog ilirskim pokretom, rezultirala su
razmjerno velikim brojem tekstova o njegovim sudionicima i njihovim idejama, o nizu poduzetih akcija za reanimaciju
nacionalnog identiteta i podizanja nacionalne svijesti, kao i standardizaciji pravopisa i književnog jezika. Međutim, iz
književno-povijesnih proučavanja jedan je aspekt u potpunosti izostao, a tiče se udjela ženâ u preporodnim gibanjima. Iako
naizgled marginalna tema, uvidom – u najvećoj mjeri u književnu časopisnu produkciju prve polovice 19. stoljeća vidljivo je da
su preporoditelji posebnu pozornost posvećivali upravo ženama kako bi ih pridobili za prihvaćanje svojih ideja. Dodjeljivanje
važne uloge ženama u ostvarivanju preporodnih ciljeva nije novotvorina hrvatskih preporoditelja; takva nastojanja pronalazimo
i u ostalim slavenskim zemljama zahvaćenim vlastitim preporodnim gibanjima o čemu svjedoče tekstovi objavljeni u tadašnjoj
hrvatskoj periodici. Preporoditelji su, ističući neraskidivu povezanost jezika s narodnošću, znali da je potrebno narodni jezik
uvesti u svaki dom te imajući u vidu važnost odgoja kao sredstva za »usađivanje« narodnog duha kod mladeži i raspodjelu
društvenih uloga toga doba – a ženi prvenstveno pripada uloga odgajateljice, upravo je »ljepši spol« u očima preporoditelja bio
onaj ključni faktor koji će omogućiti, ne samo tadašnjem naraštaju, već i budućima da usvoje dobre temelje na kojima će se
nadograđivati hrvatski identitet.
Prvo zasebno tiskano djelo namijenjeno buđenju nacionalnog osjećaja kod žena rad je Janka Draškovića (1770–1856),
naslova Riječ veledušnim kćerima Ilirije o starijoj povijesti i o najnovijem preporodu književnosti njihove domovine. Janko
Drašković, najstariji je među hrvatskim preporoditeljima, ujedno i jedini plemić među vođama ilirskoga pokreta, odgojen u
hrvatskom narodnom duhu, a njegov je političko-kulturni angažman unutar hrvatskog narodnog preporoda ostao trajno
zabilježen kroz još dva pisana djela. To su: Disertacija iz 1832., političko-programatski spis namijenjen hrvatskim
zastupnicima na Ugarskom saboru te djelo namijenjeno hrvatskoj mlađoj populaciji, naslova Mladeži ilirskoj tiskanoj u Danici
1836. gdje poziva mlađe naraštaje na »domovinsku odanost i borbu protiv nesloge«. Tim trima spisima Drašković je i odredio
tri najvažnije ciljane skupine za ostvarivanje preporodnih ideja. (Stamać 2007: 8)
Djelo Riječ veledušnim kćerima Ilirije objavljeno je 1838., a pisano njemačkim jezikom, jer, kako Drašković ističe u uvodu,
žene su otuđene od vlastite domovine i narodnog jezika te su okrenute stranim utjecajima i stranim jezicima, prvenstveno
njemačkom. Razlog tomu, smatra Drašković, treba tražiti u samim muškarcima koji za službeni jezik uzimaju latinski ostavivši
materinji jezik za uporabu puku. Želeći pokazati kako nema razloga zašto bi se žene sramile svoga podrijetla i jezika Drašković
će ukratko dati povijest »Ilirije« odnosno njezinog hrvatskog dijela od antičkog doba čime će ujedno opravdati uporabu imena
Ilirija tj. Iliri unutar novonastalog pokreta – ilirskoga. Sljedeće tekstove Drašković će preuzeti od drugih autora. Uslijedit će
pjesma Ignjata Gjorgjića Krijesnica s njemačkim prijevodom Dimitrije Demetra kako bi pokazao ljepotu skladanja u
najuzvišenijoj – pjesničkoj – formi. Šafařikov tekst o nastojanjima Ljudevita Gaja oko jezika, pravopisa, novina i tiskare
ženama bi trebao ukazati na podršku ostalih pripadnika slavenske zajednice hrvatskim preporodnim akcijama. Posljednji dio
potpisuje Dimitrija Demeter koji ponovno govori o hrvatskom jeziku i književnosti ističući važan Gajev prinos u potrebitom
uspostavljanju jednog, za sveobuhvatan hrvatski prostor, standardiziranog hrvatskog jezika.
Iako je važnost djela Riječ veledušnim kćerima Ilirije najveća upravo u tome što se Drašković obraća do tada zanemarenom
faktoru u raspodjeli javne društvene odgovornosti – ženskom dijelu populacije, ideje koje pronalazimo u djelu zapravo su ideje
ilirskog pokreta u cjelini, a Draškovićeva je retorika identična onoj koju pronalazimo u svim tekstovima toga razdoblja. Djelo
time zadovoljava tek onu prvu – temeljnu – fazu ilirskog pokreta, a to je jačanje osjećaja narodnog identiteta vezanog uz
»Iliriju« i širu slavensku zajednicu te, usko vezano uz to, apostrofiranje važnosti uporabe materinjeg jezika. Ženama je, dakle,
posebna uloga dodijeljena tek u naslovu djela i prvih nekoliko rečenica odnosno u imenovanju primatelja informacija iz teksta.
No, o tome o čemu ne progovara Drašković naći će se u drugim tekstovima preporodnog razdoblja i to u hrvatskoj
periodici, prvenstveno u glasilu iliraca – Danici ilirskoj koja redovito izlazi od 1835. do 1849. (prvo godište te nakon zabrane
ilirskog imena 1843. izlazi kao Danica horvatska, slavonska i dalmatinska). Ti tekstovi s jedne strane govore o važnosti uloge
žene u društvu, ali istovremeno služe kao poticaj ženama da se uključe u preporodni krug i prihvate preporodne ideje koje su
već prigrlili muškarci. Prvi članak na tu temu objavljen je već u trećem broju prvog godišta Danice, a u njemu je jasno vidljiva
raspodjela rodnih uloga koja će ostati trajna nosiva značajka svih tekstova u kojima je riječ o ženama. Radi se o tekstu
»Senzkoga zpola Chazt vu drustvu chlovechanzkom« u kojemu anonimni autor iznosi misli vezane uz ulogu i važnost žene u
društvu. Članak započinje oprečno postavljenim osobinama žene i muškarca – »Mus je glava, sena pako szerdcze, z nyim
razum, z nyum chutenye lada« (Anonim 1835: 11), a taj će se kontrastni odnos nadalje razviti u raspodjelu muško-ženskih
dužnosti. Dok muškarci vode brigu o narodu, domovini i svijetu, ženski je djelokrug znatno uži; on se uz vođenje kuće i
gospodarstva proteže na brigu o bližnjima, posebice o zdravlju djece i muža kojemu treba svaku želju zadovoljiti. No, unatoč
anakronoj podjeli društvenih uloga autor će istaknuti da način ženskog djelovanja direktno uvjetuje uspješno ispunjenje
dužnosti muškaraca čime nadalje žena svojim postupcima utječe na sam razvoj čovječanstva i svijeta uopće. Jednostavnije
rečeno, sreća muškarca uvjetuje da je njegovo djelovanje usmjereno prema boljitku svijeta, a ta sreća počiva u dobrim
1