Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

144
Zenitistička izložba iz 1924.
Uredništvo časopisa Zenit je 1924. godine u Beogradu organiziralo umjetničku izložbu koja se održavala jedanaest dana, od
9. do 19. travnja, u dvorani glazbene škole „Stanković“. To je bila prva, a ujedno i posljednja izložba koju su zenitisti
organizirali. Katalog s popisom izlagača i eksponenata izašao je u dvadeset i petom broju Zenita, no bio je prilično nepotpun.
Popisana su bila samo prezimena umjetnika te broj izloženih eksponenata.
Izložba je bila izrazitog internacionalnog karaktera, a predstavljeni su umjetnici iz jedanaest svjetskih zemalja: Sjedinjenih
Američkih Država, Belgije, Bugarske, Danske, Francuske, Nizozemske, Mađarske, Njemačke, Rusije, Italije i Jugoslavije. Od
umjetnika su zastupljeni sljedeći autori: Lozowick, Peeters, Balsamadžieva, Bojadžiev, Kačulev, Hansen, Delaunay, Gleizes,
Willink, Medgyes, Moholy-Nagy, Behrens-Hangeler, Freudenau, Archipenko, Grunhoff, Zadkine, Kandinsky, Lissitzky,
Charchoune, Biller, Foretić, Gecan, Jo Klek (Josip Seissel), Petrov, Paladini, Prampolini. (Golubović 1983: 19)
Zaključak
Pokretanje časopisa Zenit 1921. godine uključilo je u svjetska zbivanja umjetnike koji se djelovali na području tadašnje
Kraljevine SHS, a njegov urednik Ljubomir Micić je Zenit želio povezati s međunarodnom avangardističkom scenom.
Održavajući kontakte s protagonistima tadašnjih avangardnih kretanja i objavljujući njihove članke i likovne radove u časopisu,
može se prihvatiti da je u tome i uspio. No, kada se govori o recepciji časopisa izvan granica zemlje u kojoj je izlazio, situacija
je pomalo drugačija. Naime, sam Zenit je sam bio pod utjecajem stranih strujanja i časopisa, dok on nije vršio gotovo nikakav
utjecaj na njih. S druge strane, časopis nije bio ozbiljno shvaćen ni u samoj zemlji. Činjenica koja to potvrđuje je nepostojanje
izrazitijih odjeka zenitističke poetike u likovnih umjetnostima (izrazito ih je malo bilo i u samoj književnosti).
Zenit donosi svijest o avangardi, ali ne utječe na izgradnju nove. Zato je važnost samog Zenita pomalo prenaglašena, no ni u
kom slučaju ne može se je poreći. Unatoč tomu što nije ostavio velikog odjeka, časopis je pružio priliku da se tadašnja
„periferija“ umjetnosti uključi u globalna europska strujanja.
Literatura
Gamulin, Grgo (1987), Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća. Zagreb, Naprijed.
Golubović, Vidosava (1983), Eksperiment Zenita. In: Zenit i avangarda dvadesetih godina, Beograd, Narodni muzej Beograd –
Institut za književnost i umetnost.
Golubović, Vidosava i Subotić, Irina (2008), Zenit 1921. – 1926. Beograd/Zagreb, Nacionalna biblioteka Srbije – Institut za
književnost i umetnost – SKD Prosvjeta
Milanja, Cvjetko (2000), Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma. Zagreb, Matica hrvatska.
Maković, Zvonko (2007), Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti. In: Katalog izložbe, Zagreb, Klovićevi dvori.