Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

Dubrovnika, tako i ostalih dalmatinskih gradova. Osim nemogućnosti participiranja u javnom životu, privatni život žene
također je bio ograničen. „Živjele su zatvorene u privatnost pod patronatom muškaraca kojeg su se mogle osloboditi samo u
izuzetnim okolnostima. (...) Žena je, pogotovo ona iz viših staleža, bila uglavnom ograničena na život unutar kuće, budući da
nije sudjelovala u poslovima koji bi je uvukli u javni život grada. Smatralo se da njihove izlaske treba svesti na najmanju
moguću mjeru...“ (Janeković- Rӧmer 1994: 126,128)
Društveni ustroj bio je dominantno muški, a položaj žene podređen. Pjesme sa ženskim lirskim subjektom potvrda su glasa
žene, odnosno njenog progovaranja. To bi moglo upućivati na subverziju dominantnog muškog ustroja. Subverziju je moguće
definirati kao rušenje važećih vrijednosti ili postojećeg stanja u društvu iznutra. Davanje ženskog glasa lirskom subjektu
upućuje na afirmaciju žene u društvenoj strukturi. Međutim, pjesme sa ženskim lirskim subjektom, kao što je već navedeno,
razlikuju se na razini izraza, ali i sadržaja, od većinskih pjesama s muškim lirskim subjektom. Jezični izraz ovih pjesama u
nižem je stilskom registru, a na sadržajnoj razini ljubavni odnos subjekta i objekta drugačije je ustrojen u odnosu na tipičan
petrarkistički odnos. Dok je u petrarkizmu ljubav objekta uvijek neuzvraćena, u pjesmama sa ženskim lirskim subjektom odnos
je uvijek uzajaman. Rodna drugost tih pjesama uzrokovana je željom za prihvaćenošću, što Tomislav Bogdan (2002: 119)
naziva „muškom fantazmom o prihvaćenosti“.
Ove razlike mogle bi upućivati na rušenje konvencije kojom je ljubavna lirika bila ograničena, no tomu nije tako. Zapravo
se radi o uspostavljanju još jedne mogućnosti odabira unutar okvira konvencionalnosti.
U ovim pjesmama ženski glas nije glas one idealizirane žene koja je objekt žudnje u tipičnim petrarkističkim pjesmama, već
se niskostilskom govornom karakterizacijom umanjuje petrarkistička idealiziranost žene. Žena koja progovara u ovim
pjesmama više nalikuje ženi iz stvarnog društvenog ustroja. Znači li to da je u pjesmama sa ženskim lirskim subjektom ženi
dana mogućnost vlastitog iskaza, a time i uspostavljanja vlastitog mjesta unutar društvene stukture?
Ne smije se zaboraviti da su stvarni autori pjesmama sa ženskim lirskim subjektom muškarci. Te pjesme zapravo su
svojevrsni imagološki iskazi za rodni alteritet, što znači da se položaj žene unutar stvarnih društvenih odnosa preslikava i na
lirski diskurs. Iskaz ženskog lirskog subjekta asimilira cijeli društveni kontekst, a kako je u pozadini muški autor, ženski glas
postaje posrednik kojim se oblikuje položaj suprotnog spola. Iz toga proizlazi da nije riječ o subverziji kao rušilačkom procesu
dominantog muškog ustroja, već njegovom učvršćivanju. Pjesme ženskog lirskog subjekta značajne su osim zbog svojih
poetičkih specifičnosti i kao primjer upisivanja društvenih odnosa u književni diskurs.
Bibliography
Bogdan, Tomislav (2003), Lica ljubavi. Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića. Zagreb, Zavod za znanost o
književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Bogdan, Tomislav (2006), Pluralnost hrvatske ljubavne lirike 15. i 16. stoljeća. Čovjek, prostor, vrijeme.
Književnoantropološke studije iz hrvatske književnosti. Zagreb, Disput.
Bogdan, Tomislav (2002), Ženski glas hrvatskih petrarkista. Republika. 3-4, 113–119.
Držić, Džore (1965), Pjesni ljuvene. Priredio Josip Hamm. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Držić, Džore; Menčetić, Šiško (1937), Pjesme Šiška Menčetića i Džore Držića i ostale pjesme Rańinina zbornika. Drugo,
sasvim preudešeno izdańe. Priredio Milan Rešetar. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Držić, Marin (1987), Djela. Priredio Frano Čale. Zagreb, Centar za kulturnu djelatnost.
Hektorović, Petar; Lucić, Hanibal (1968), Skladanja izvarsnih pisan razlicih. Priredio Marin Franičević. Zagreb, Matica
hrvatska: Zora.
Janeković-Rӧmer, Zdenka (1994), Rod i grad, Dubrovačka obitelj od XIII do XV stoljeća. Dubrovnik, Zavod za povijesne
znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Nalješković, Nikola (2005), Književna djela. Priredio Amir Kapetanović. Zagreb, Matica hrvatska.
113