Fiatal Szlavisták Budapesti Nemzetközi Konferenciája I.

66
Ines Cebović i Una Stipetić-Kalinić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
icebovic@ffzg.hr, uskalini@ffzg.hr
Usporedba fonoloških i fonetskih sustava hrvatskog, srpskog,
makedonskog i slovenskog jezika
ABSTRACT:In this paper we are going to compare phonetic, as well as phonological systems of four South Slavic languages: Croatian, Serbian, Macedonian
and Slovenian, and point to their similarities and differences. Croatian was taken as a reference point, and had therefore been correspondingly described.
Due to many years of linguistic separation , the research was conducted from the synchronic point of view. Areal influences of the non-Slavic neighboring
languages are also taken into account, as well as the mutual influence of the languages under research.
The standardised variety of each language is thoroughly described. Database of the examples was collected from the standardized grammars of the languages
(to describe the phonological systems) and also from the recordings of the native speakers (to confirm or to question the data from grammars).
Keywords: Croatian, Macedonian, phonetic system, phonological system, Serbian, Slovenian
1. Uvod
Svrha ovoga rada je opisati i usporediti fonološke i fonetske sustave južnoslavenskih jezika: hrvatskog, srpskog,
makedonskog i slovenskog te ukazati na njihove sličnosti i razlike.
Budući da dosad nije napisan rad u kojem se međusobno uspoređuju južnoslavenski jezici, autorice su se odlučile na tu
temu, a kao početna točka uzet je hrvatski standardni jezik jer je on materinji jezik autorica.
Zbog višegodišnje razdvojenosti standarda tih jezika, promatranje je provedeno sinkronijski. Arealne utjecaje susjednih
jezika nije moguće izbjeći te su uvršteni u opseg rada. Budući da se jezici nalaze u međusobnim kulturološkim dodirima, nije
zanemaren ni utjecaj jednog južnoslavenskog jezika na drugi.
Cilj rada je ukazati na sličnosti fonoloških te fonetskih sustava standardnog hrvatskog, srpskog, makedonskog i slovenskog
jezika, uvjetovane zajedničkim nasljeđem, prostornom i nekadašnjom političkom povezanošću, i razlike nastale prostornim
utjecajima susjednih jezika te odvojenim razvijanjem proučavanih jezika u zadnjih nekoliko desetljeća.
Prvo je opisan fonološki sustav hrvatskog jezika, a zatim su navedene podjele fonema ostalih jezika, te slučajevi u kojima
izgovor određenog fonema, ili više njih, varira s obzirom na fonološku okolinu u kojoj se nalazi. Također, u obzir su uzete i sve
glasovne promjene proučavanih jezika, kao i specifičnosti pojedinog jezika u odnosu na ostale proučavane jezike.
Korpus podataka u radu prikupljan je iz propisanih gramatika, u svrhu opisa fonoloških sustava proučavanih jezika, i
snimanjem govora izvornih govornika kako bi se mogli preispitati i potvrditi ili dovesti u pitanje podaci iz gramatika.
2. Fonološki i fonetski sustav hrvatskog jezika
Fonološki sustav hrvatskog jezika sastoji se od 30 fonema: /a/, /b/, /c/, /č/, /ć/, /d/, /dž/, /đ/, /e/, /f/, /g/, /h/, /i/, /j/, /k/, /l/, /lj/,
/m/, /n/, /nj/, /o/, /p/, /r/, /s/, /š/, /t/, /u/, /v/, /z/ i /ž/ (Težak 2002). Moguće ih je podijeliti prema trima načinima. Prema načinu
tvorbe dijele se na vokale i konsonante, vokali /a/, /e/, /i/, /o/, /u/; konsonanti svi ostali. Prema mjestu tvorbe dijele se na
dvousnenike, /p/, /b/, /m/; zubnousnenike, /f/, /v/; zubnike, /c/, /z/, /s/, /t/, /d/, /n/; desnike, /r/, /l/; nepčanike, /j/, /lj/, /nj/, /đ/,
/dž/, /ž/, /š/, /č/, /ć/ i jedrenike, /k/, /g/, /h/. Prema zvučnosti, vokali su uvijek zvučni, sonanti su u pravilu zvučni, a konsonanti
se svrstavaju u bezvučne sa svojim zvučnim parovima, od kojih samo /f/, /c/ i /h/ nemaju zvučnog para. Ista podjela vrijedi i za
srpski i makedonski jezik.
Dužina izgovora odnosno naglasak vokala u hrvatskom varira od riječi do riječi (riječi [pàs] i [pás] imaju različit izgovor i
različito značenje, iako se zapisuju jednako). Fonovi, dakle, u nekim slučajevima nose i više od samog „zvuka“ riječi. U svojoj
jezičnoj svijesti većina ljudi ima takozvane zvukovne predodžbe za svaki fonem. No, na to kako fonem zvuči utječe i njegova
okolina i ona itekako može modificirati taj odvojen izgovor i našu predodžbu.
Vokali [u] i [i] se uglavnom uvijek izgovaraju isto, uz mala odstupanja, dok je izgovor [a], [e] i [o] nešto kompleksniji.
Kajkavski [e] je nešto prodorniji od slovenskog [ɔ], iako na njega vrlo nalikuje, a fon [o] je često uži nego je to u standardu. Na
samom jugu, u Dubrovniku i okolici, izgovor vokala [a] je jako pomaknut prema [o].
Kod fonema [r] uočavamo dvije izgovorne varijante, s obzirom na to je li slogotvoran ili nije. Ukoliko je slogotvoran, u
izgovoru mu prethodi poluglas [ə], a ukoliko nije, izgovara se kao „obično“ [r], onakvo kakvo je u našoj jezičnoj svijesti (v.
Snimka 1.).
Fonem /n/ ima u književnom jeziku 3 alofona ([rastanak], [rastaŋka] i [rastaɲče]), prvi je onaj početni, akustička slika
fonema /n/, drugi nazalizirani, a treći malo manje zvučan od prvog. Postoji i četvrta varijanta, ukoliko se [n] nađe ispred [tç] ili